Moderni pljačkaši banaka više ne koriste pištolje i maske, već su dobro skriveni iza računalnih monitora, a jedino su im oružje tipkovnice. Napadi na banke često uključuju nekoliko različitih grupa kriminalaca koji zarade veliki novac i puno prije same krađe novca s računa banaka razvijajući alate i malware za napade na sustave i krađu podataka korisnika bankarskih usluga i trgujući tim podacima na crnom tržištu, dok su za pražnjenje računa često zadužene tzv. mule koje samo podižu novac s bankomata ili ga troše putem interneta.

Dio tog novca zadrže za sebe, a ostatak prebace na račune cyber kriminalaca – zbog toga što sudjeluju u samom podizanju novca, upravo su mule u najvećoj opasnosti da ih uhvate, dok je 'mozgove' tih operacija jako teško uhvatiti jer dobro skrivaju tragove.

Na CNN-u podsjećaju da je takva situacija zabilježena ranije ove godine kada su hakeri počistili račune banaka i ukrali čak 45 milijuna dolara, pri čemu su uhićene samo osobe koje su dizale novac s bankomata, dok ostale osobe koje su sudjelovale u ovoj operaciji do sada nisu otkrivene. Iako u ovakvim operacijama nekad može sudjelovati samo jedna osoba ili mala grupa kriminalaca, u njima najčešće sudjeluje više osoba koje su zadužene za posebne zadatke. Vikram Thakur iz sigurnosne kompanije Symantec kaže da ovakve operacije često uključuju četiri grupe kriminalaca – developeri malwarea, hakeri, cyber kriminalci i mule.

Većina napada na banke počinje od developera koji razvijaju malware i alate za krađu podataka i informacija o bankovnim računima i prodaju ih hakerima. Hakeri te alate iskorištavaju za krađu podataka i te podatke prodaju cyber kriminalcima. Iako banke i korisnici čije su informacije ukradene još nisu izgubili niti jedan dolar, developeri i hakeri već su zaradili tisuće dolara prodajom alata i ovih informacija, a posljednja faza ovih operacija uključuje cyber kriminalce koji kontaktiraju mule, odnosno 'vojnike na ulici' koji dobivaju krivotvorene kartice s ukradenim podacima i podižu novac ili ga troše na kupovinu različitih (skupih) stvari na internetu.

Thakur kaže da je na tržištu najveći deficit mula – iako su oni izloženi najvećem riziku da ih se uhvati, za svoje usluge dobivaju samo mali dio novca kojeg su podigli (oko dvadeset posto) te ih je zbog toga jako teško pronaći. Na CNN-u dodaju da je danas prilično lako pronaći hakere koji se mogu dokopati informacija o bankovnim računima, a i njihove usluge su sve jeftinije pa se tako npr. za samo 111 dolara može dobiti čak milijun mail adresa.

Naravno, cijena ovisi o vrijednosti ukradenih informacija te se najviše traže osobni podaci i bankovni računi bogataša i financijskih ustanova, a Thakur napominje da najveće gubitke ipak snose banke koje najčešće pokrivaju novčane iznose koje su hakeri ukrali s računa njihovih klijenata.