Ekipa portala www.rama-prozor.info posjetila je Damira te u razgovoru s njim doznala nešto više o njegovoj boksačkoj karijeri, ali i o tome - tko je Damir Beljo izvan ringa?
Damire, u najkraćem: Vaša osobna iskaznica i što Vas to povezuje s Ramom?
Na mojoj osobnoj iskaznici sve je vezano za Mostar jer sam rođen u Mostaru, gdje i živim, a za Ramu me vežu korijeni, moja očevina i djedovina na koju sam jako ponosan!
Imate Karijeru kakvom se malo tko može pohvaliti, u amaterskom boksu napravili ste sve što se moglo napraviti. Kako je izgledao Vaš sami početak karijere?
Ja sam ušao u boks bez nekih velikih ambicija i ciljeva, no moja upornost, izdržljivost i prirodni udarac su me izdvojili od drugih momaka. Meni je bilo važno da budem najbolji u sali i da zadovoljim svoj ego, što nema veze sa sportom. Kad sam krenuo s mečevima također me je držalo to da moram bit najbolji i da sebe ne ponizim. Moji početni mečevi su više ličili na kafanske tuče nego na boksača ali nisam išao nikad unazad i dan-danas se toga držim i pružam zanimljive mečeve za publiku.
U amaterskom dijelu karijere, (ako brojite), koliko mečeva, pobjeda, poraza, neriješenih ishoda?
Kao amater imao sam 117 mečeva, zabilježio 101 pobjedu, 15 poraza te 1 neriješen meča od 101 pobjede 78 sam završio nokautom!
Višestruki ste prvak BiH, njen dugogodišnji reprezentativac te ujedno kapetan reprezentacije. Kako se kretala Vaša karijera, za koga ste sve boksali?
Uspio sam sedam puta biti prvak BIH, kao i kapetan reprezentacije. Svoje prve mečeve sam odboksao za „BK MOSTAR“, nešto kasnije smo formirali „HBK ZRINJSKI“ te sam se nastavio boksati za njih i također bio kapetan kluba, kasnije sam bio posudba za „BK SLAVIJA“ iz Banja Luke s kojom sam uzeo i trofej ekipnih prvaka BIH, zatim sam jedini iz BIH boksao svjetsku WSB ligu nastupajući za „MILANO THUNDER“ iz Milana. Po povratku iz Italije ponovo sam potpisao za „BK SLAVIJA“ da bi u listopadu 2012. godine odlučio preći u profesionalne vode.
Sudjelovali ste na dva svjetska, tri europska prvenstva, osvajač ste brojnih međunarodnih revija i turnira, nagrađivani za najboljeg športaša grada Mostara, a onda ulazak u profesionalne vode i „rušenje“ svih pred sobom. Kada je počela Vaša profesionalna karijera, koliko mečeva do sada, s kakvim rezultatima i želite li neki od njih izdvojiti kao poseban zbog nečeg?
Hvala Bogu mogu se pohvaliti da sam imao zavidnu amatersku karijeru mada su svi govorili i savjetovali me da idem u profi-boks i da ću tu napraviti pravi “posao” jer stil koji ja boksam više leži profi-boksu nego amaterskom. Tako da sam u listopadu 2012. godine odlučio prijeći u profesionalne vode te 10.11.2012. godine odboksao u Francuskoj svoj prvi profi meč i do sada odradio 15 profi mečeva i ostvario isto toliko pobjeda od čega 12 nokautom. Svi imaju zasebnu priču i svaki je poseban na svoj način, naravno možda ipak prednjači meč protiv Rumuna Vasile Dragomira na kojem sam osvojio pojas interkontinentalnog prvaka svijeta u WBF verziji a taj pojas sam posvetio svom bratu koji jako emocionalno sve to proživljava...
Kakve su pripreme za mečeve u profesionalnoj karijeri u odnosu na pripreme koje ste imali pred mečeve u amaterskom boksu?
Naravno da razlike postoje jer u profiju se boksa znatno više rundi negoli u amaterskom boksu kojeg izuzetno cijenim... Uglavnom su velika odricanja i strašni napori i u jednom i u drugom slučaju no za moje treninge kako tehničko-taktičke tako i za fizičke spreme zaslužni su moji treneri, glavni trener Damir Miletić te kondicijski Damir Zubac kojima u potpunosti vjerujem.
U ringu ste pravi udarač. Kako izgleda jedan prosječan dan profesionalnog boksača kakav ste Vi?
Ustajanje je u 8.00 sati, zatim lagani doručak, te spremanje za jutarnji trening koji počinje oko 9.30 i traje do oko 11.45h. Iza treninga slijedi obilniji doručak. Od 13.00 - 14.30 sati imam vremena da šetam ili potrošim vrijeme na društvo ili pak nešto drugo da bi u 14.45 ručao, poslije ručka idem u krevet sat i pol da odmorim između treninga, potom slijedi ustajanje oko 17.00. Pojedem koju voćkicu, spremanje stvari i u 18.00 sati starta večernji trening koji zavrči oko 20.00 sati., potom slijedi večera. Spremanje i slobodno vrijeme od 21.30 do 23.00., zatim krevet.
Vaše borbe stigle su i u izravne prijenose športskih televizija, postajete li svjetski poznati, htjeli ili ne postajete zvijezda. Kakav je to osjećaj?
Iskreno nikad nisam išao za tim da budem neka “zvijezda” ali čestim medijskim eksponiranjem kroz sport ljudima sam poznatiji i zanimljiviji i naravno da mi gode svi komplimenti a naročito sam ponosan na sebe kad radim jake borbe uz televizijske prenose kao što je bila jedna nedavno u Njemačkoj koju je prenosio Eurosport jer na taj način predstavljam i svoju zemlju te uvijek uz zastavu BIH nosim zastavu HERCEG-BOSNE i izlazim uz pjesmu „HERCEGOVINA U SRCU“! To je za mene jako emocionalno i želim da ljudi vide da smo hrabri i ponosni i tad sam spreman život ostaviti u ringu za ponos i nema rikverca!
Kako Vaša obitelj, prijatelji, sugrađani gledaju na Vašu boksačku karijeru? Koliko Vam je važna njihova podrška?
Na početcima nisam imao nikakvu podršku, sad je to puno drugačije, imam podršku i od obitelji i prijatelja a i sugrađana u moralnom smislu što mi jako puno znači. Drago mi je što su ljudi ponosni na mene, na rezultate... to mi je motiv za još veće izazove!
Da se kojim slučajem ne bavite boksom, kojim bi ga športom zamijenili?
Vjerojatno nekim borilačkim sportom...
Osim boksa čime se još bavite u životu, imate li neki posao?
Da, radim u „EUROHERCU“ koji je uz tvrtku „SIK“ moj glavni sponzor. Često sam i oslobođen od radnih obaveza zbog sportskih obaveza.
Slobodnog vremena vjerojatno imate malo. Kako ga iskorištavate, imate li neki posebni hobi, neku strast…?
Slobodnog vremena uistinu imam malo a kad ga imam rado ga upražnjavam planinarenjem, inače sam veliki ljubitelj prirode i obožavam planine i planinske predjele!
Nađete li vremena za posjet Rami i što biste za kraj poručili mladima u Rami za koju Vas vežu Vaši korijeni?
Naravno da nađem vremena za posjet Rami ali nažalost ne toliko koliko bih htio i volio. Posebno me dirnu komentari Ramaca i jako sam ponosan na svoje korijene i ovom prilikom pozdravljam sve RAMCE a mladima bi poručio da sto više izbjegavaju poroke naročito drogu koja je nažalost sve prisutnija u društvu, i vidimo se uskoro!!
Kako Vaša obitelj, prijatelji, sugrađani gledaju na Vašu boksačku karijeru? Koliko Vam je važna njihova podrška?
Na početcima nisam imao nikakvu podršku, sad je to puno drugačije, imam podršku i od obitelji i prijatelja a i sugrađana u moralnom smislu što mi jako puno znači. Drago mi je što su ljudi ponosni na mene, na rezultate... to mi je motiv za još veće izazove!
Da se kojim slučajem ne bavite boksom, kojim bi ga športom zamijenili?
Vjerojatno nekim borilačkim sportom...
Osim boksa čime se još bavite u životu, imate li neki posao?
Da, radim u „EUROHERCU“ koji je uz tvrtku „SIK“ moj glavni sponzor. Često sam i oslobođen od radnih obaveza zbog sportskih obaveza.
Slobodnog vremena vjerojatno imate malo. Kako ga iskorištavate, imate li neki posebni hobi, neku strast…?
Slobodnog vremena uistinu imam malo a kad ga imam rado ga upražnjavam planinarenjem, inače sam veliki ljubitelj prirode i obožavam planine i planinske predjele!
Nađete li vremena za posjet Rami i što biste za kraj poručili mladima u Rami za koju Vas vežu Vaši korijeni?
Naravno da nađem vremena za posjet Rami ali nažalost ne toliko koliko bih htio i volio. Posebno me dirnu komentari Ramaca i jako sam ponosan na svoje korijene i ovom prilikom pozdravljam sve RAMCE a mladima bi poručio da sto više izbjegavaju poroke naročito drogu koja je nažalost sve prisutnija u društvu, i vidimo se uskoro!!
