Nakon što je Sjeverna Koreja prešla još jedan prag u svom nuklearno-balističkom programu i izazvala snažnu osudu praktički čitavog svijeta, još jednom se postavlja pitanje: hoće li SAD izvršiti vojnu akciju na Sjevernu Koreju?
Iako je ovo već šesti nuklearni pokus koji je izveo odmetnuti i izolirani režim Kim Jong-una, prvi put se radi o hidrogenskoj bombi, daleko razornijoj od atomskih bombi koje su dosad testirane. To potvrđuju i mjerenja potresa koji je podzemno testiranje izazvalo - čak deset puta snažnijeg od onog zabilježenog prilikom posljednjeg sjevernokorejskog nuklearnog testiranja prije godinu dana.
Još je alarmantnija tvrdnja Pjongjanga da testiranu bombu može postaviti na interkontinentalni balistički projektil, koji je već testiran u više navrata, a za koji pak tvrdi da može doseći američko kopno. Pjongjang ovakvo oružje vidi kao svoju ultimativnu zaštitu od bilo kakve "smjene režima". A Seul javlja da Pjonjgang već priprema novo balističko testiranje.
Trump ratoboran, a njegovi podređeni pozivaju na mirno rješenje
Za razliku od drugih aktualnih kriznih i konfliktnih žarišta poput Ukrajine, Sirije ili Venezuele, oko Sjeverne Koreje međunarodna zajednica je neočekivano složna. Čak i ruski predsjednik Vladimir Putin, čija zemlja je i sama pod sankcijama zapadnih zemalja zbog vlastitih agresivnih poteza, naveo je u priopćenju da ovo nuklearno testiranje "potkopava svjetski režim nuklearnog neširenja, krši rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava i predstavlja realnu prijetnju za mir i regionalnu stabilnost". U isto vrijeme, u razgovorima s japanskim premijerom Šinzom Abeom i kineskim predsjednikom Ksi Jinpingom pozvao je sve uključene da ne podlegnu emocijama i "ne dopuste da stanje preraste u kaos".
Donald Trump je pak na svom Twitteru poručio da je Sjeverna Koreja, sa svojim "neprijateljskim i opasnim" riječima i postupcima prema SAD-u, postala "velika prijetnja" na koju neće djelovati politika umirivanja jer ova zemlja razumije "samo jednu stvar" - a to je, jasno se iščitava između redova, sila.
Međutim, reakcije iz Washingtona na ovu temu često su nedosljedne i dvosmislene. Njegov bivši glavni strateg Steve Bannon, u intervjuu danom prije dva tjedna koji ga je vjerojatno stajao funkcije, kontrirao je predsjedniku i ustvrdio kako "ne postoji vojno rješenje za nuklearnu prijetnju Sjeverne Koreje":"Nema vojnog rješenja, zaboravite to. Dok god netko ne riješi dio računice koji bi pokazao da 10 milijuna ljudi u Seulu ne bi umrlo u prvih trideset minuta, ovdje nema vojnog rješenja, drže nas u šaci".
Načelnik združenog stožera američkih oružanih snaga Joseph Dunford dan nakon toga je djelomično demantirao Mattisa i naveo da Pentagon na Trumpov zahtjev razvija "vjerodostojne, održive vojne opcije", ali i sam upozorio da bi bilo "apsolutno užasno rješavati problem vojnim putem" te naglasio da "svi radimo na tome da to riješimo mirnim putem".
Ima li Amerika zaista vojnu opciju na stolu?
Ministar obrane Jim Mattis sam je priznao da bi ratni scenarij u vezi Sjeverne Koreje bio "tragičan u nezamislivim razmjerima". Ipak, Mattis je i tada praktički ponovio Trumpovu dramatičnu prijetnju o "vatri i bijesu kakve svijet nije vidio", samo nešto drukčijim riječima. "Sjeverna Koreja mora prekinuti razvoj nuklearnog oružja i odustati od postupaka koji bi vodili kraju režima i uništenju njenog naroda", upozorio je prošlog mjeseca.
S druge strane, južnokorejski predsjednik Mun Džae-in odbacio je tada samu mogućnost vojnog sukoba, ističući da se Washington složio da nikakvu vojnu akciju protiv Pjongjanga neće poduzimati bez prethodnih konzultacija sa Seulom. "Mogu pouzdano reći da više nikada neće biti rata na Korejskom poluotoku", rekao je Mun.
A povodom najnovijeg testiranja hidrogenske bombe, Mattis je rekao kako će SAD pokrenuti" golemi vojni odgovor na svaku prijetnju SAD-u i njegovim teritorijima uključujući Guam i američke saveznike". Ipak, naglasio je da "SAD ne žele uništiti Sjevernu Koreju" te kako Amerika na raspolaganju ima "velik broj vojnih opcija".
Kako protumačiti ove zbunjujuće poruke? Ima li Amerika zaista vojnu opciju na stolu ili ne? Povijest odnosa ovih dviju zemalja od razornog Korejskog rata do danas definitivno sugerira potonje. Ne samo što provokacije Pjongjanga nisu počele u zadnjih nekoliko godina, nego su u prošlosti bile i znatno agresivnije - i ubojitije.
Brojne provokacije od Korejskog rata do danas
Prva i najveća provokacija je, naravno, bio sam Korejski rat koji je Sjever počeo invazijom na Jug, a u rat su se uskoro uključili i SAD i Kina na suprotnim stranama. No i nakon proglašenja primirja 1953. (ne i trajnog mira) i razgraničenja duž 38. paralele, dvije Koreje su više puta bile na rubu otvorenog rata.
Tako je, primjerice, 1968. sjevernokorejska mornarica presrela i otela američki mornaričko-obavještajni brod USS Pueblo s 83 ljudi i držala ih zatočene uz torturu gotovo godinu dana. Iako je takva situacija lako mogla eskalirati u rat, na kraju mučnih pregovora s SAD-om pustila je mornare, ali je zadržala brod kao trofej i natjerala Washington da prizna svoje neprijateljske namjere.
Sjevernokorejske snage su 1969. otišle još dalje i oborile američki špijunski avion, ubivši 31 člana posade na njemu. Predsjednik Richard Nixon u to je vrijeme, kasnije se saznalo, razmatrao čak i nuklearni udar kao odgovor, ali na kraju nije učinio ništa.
A 1976. je sjevernokorejska vojna ophodnja presrela zajedničku južnokorejsku i američku ophodnju u demilitariziranoj zoni, gdje su potonji došli posjeći stablo koje je ometalo pogled na sjevernokorejske položaje. Ne zna se tko je prvi napao koga, ali sjevernokorejski vojnici su na kraju doslovno zaklali sjekirom dvojicu američkih vojnika. Tadašnji američki predsjednik Gerald Ford osudio je Sjevernu Koreju zbog "ubojstva", ali opet nije izvršio odmazdu - osim što je tjedan dana kasnije nova ophodnja, praćena s 26 vojnih helikoptera, 3 bombardera B52 i brojnim lovcima došla i posjekla sporno stablo.
2010. je došlo do novog velikog incidenta kad je sjevernokorejska mini-podmornica torpedirala južnokorejsku korvetu Čeonan u Žutom moru i ubila 46 njenih mornara. Naravno, tu su i brojna testiranja balističkih projektila proteklih nekoliko godina usmjerena prema vodama oko Japana, te posljednje pri kojem je projektil preletio japansko kopno.
SAD se ne usuđuje uzvratiti - zasad
Ali ipak nije došlo do odmazde SAD-a ili njegovih saveznika Južne Koreje i Japana. Jasno je i zašto, vojna akcija bi dovela do odmazde Sjeverne Koreje i konflikt bi lako eskalirao u totalni rat s milijunskim žrtvama i masovnim razaranjem na polutoku, kao što je bio slučaj u Korejskom ratu. Pjongjang je vjerojatno svjestan da u ovom ratu ne bi mogao pobijediti, ali svjestan je da se s ovakvim provokacijama može provući nekažnjeno budući da druga strana nema hrabrosti riskirati otvoreni rat.
Washington se, drugim riječima, ne usuđuje uzvratiti s obzirom na ogromnu cijenu u vojnim i civilnim gubicima koju bi sa svojim saveznicima morao platiti, a posljedica ovog razumljivog straha je pat-pozicija u kojoj se sa Sjevernom Korejom trenutno nalazi. To, ipak, nije garancija da će se SAD suzdržavati vječno i da Trump, već nadaleko poznat po svojim ekscesima i naprasitosti, neće na kraju izgubiti strpljenje i "prijeći Rubikon", ma koliko ishod bio tragičan. No izvede li Sjeverna Koreja novo lansiranje balističkih projektila, ovog puta usmjereno na Guam ili sličnu metu, Trump možda zaključi da nema druge opcije. U svakom slučaju, nijedna opcija koju ima na raspolaganju nije bez ozbiljnog rizika.
Index.hr
Iako je ovo već šesti nuklearni pokus koji je izveo odmetnuti i izolirani režim Kim Jong-una, prvi put se radi o hidrogenskoj bombi, daleko razornijoj od atomskih bombi koje su dosad testirane. To potvrđuju i mjerenja potresa koji je podzemno testiranje izazvalo - čak deset puta snažnijeg od onog zabilježenog prilikom posljednjeg sjevernokorejskog nuklearnog testiranja prije godinu dana.
Još je alarmantnija tvrdnja Pjongjanga da testiranu bombu može postaviti na interkontinentalni balistički projektil, koji je već testiran u više navrata, a za koji pak tvrdi da može doseći američko kopno. Pjongjang ovakvo oružje vidi kao svoju ultimativnu zaštitu od bilo kakve "smjene režima". A Seul javlja da Pjonjgang već priprema novo balističko testiranje.
Trump ratoboran, a njegovi podređeni pozivaju na mirno rješenje
Za razliku od drugih aktualnih kriznih i konfliktnih žarišta poput Ukrajine, Sirije ili Venezuele, oko Sjeverne Koreje međunarodna zajednica je neočekivano složna. Čak i ruski predsjednik Vladimir Putin, čija zemlja je i sama pod sankcijama zapadnih zemalja zbog vlastitih agresivnih poteza, naveo je u priopćenju da ovo nuklearno testiranje "potkopava svjetski režim nuklearnog neširenja, krši rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava i predstavlja realnu prijetnju za mir i regionalnu stabilnost". U isto vrijeme, u razgovorima s japanskim premijerom Šinzom Abeom i kineskim predsjednikom Ksi Jinpingom pozvao je sve uključene da ne podlegnu emocijama i "ne dopuste da stanje preraste u kaos".
Donald Trump je pak na svom Twitteru poručio da je Sjeverna Koreja, sa svojim "neprijateljskim i opasnim" riječima i postupcima prema SAD-u, postala "velika prijetnja" na koju neće djelovati politika umirivanja jer ova zemlja razumije "samo jednu stvar" - a to je, jasno se iščitava između redova, sila.
Međutim, reakcije iz Washingtona na ovu temu često su nedosljedne i dvosmislene. Njegov bivši glavni strateg Steve Bannon, u intervjuu danom prije dva tjedna koji ga je vjerojatno stajao funkcije, kontrirao je predsjedniku i ustvrdio kako "ne postoji vojno rješenje za nuklearnu prijetnju Sjeverne Koreje":"Nema vojnog rješenja, zaboravite to. Dok god netko ne riješi dio računice koji bi pokazao da 10 milijuna ljudi u Seulu ne bi umrlo u prvih trideset minuta, ovdje nema vojnog rješenja, drže nas u šaci".
Načelnik združenog stožera američkih oružanih snaga Joseph Dunford dan nakon toga je djelomično demantirao Mattisa i naveo da Pentagon na Trumpov zahtjev razvija "vjerodostojne, održive vojne opcije", ali i sam upozorio da bi bilo "apsolutno užasno rješavati problem vojnim putem" te naglasio da "svi radimo na tome da to riješimo mirnim putem".
Ima li Amerika zaista vojnu opciju na stolu?
Ministar obrane Jim Mattis sam je priznao da bi ratni scenarij u vezi Sjeverne Koreje bio "tragičan u nezamislivim razmjerima". Ipak, Mattis je i tada praktički ponovio Trumpovu dramatičnu prijetnju o "vatri i bijesu kakve svijet nije vidio", samo nešto drukčijim riječima. "Sjeverna Koreja mora prekinuti razvoj nuklearnog oružja i odustati od postupaka koji bi vodili kraju režima i uništenju njenog naroda", upozorio je prošlog mjeseca.
S druge strane, južnokorejski predsjednik Mun Džae-in odbacio je tada samu mogućnost vojnog sukoba, ističući da se Washington složio da nikakvu vojnu akciju protiv Pjongjanga neće poduzimati bez prethodnih konzultacija sa Seulom. "Mogu pouzdano reći da više nikada neće biti rata na Korejskom poluotoku", rekao je Mun.
A povodom najnovijeg testiranja hidrogenske bombe, Mattis je rekao kako će SAD pokrenuti" golemi vojni odgovor na svaku prijetnju SAD-u i njegovim teritorijima uključujući Guam i američke saveznike". Ipak, naglasio je da "SAD ne žele uništiti Sjevernu Koreju" te kako Amerika na raspolaganju ima "velik broj vojnih opcija".
Kako protumačiti ove zbunjujuće poruke? Ima li Amerika zaista vojnu opciju na stolu ili ne? Povijest odnosa ovih dviju zemalja od razornog Korejskog rata do danas definitivno sugerira potonje. Ne samo što provokacije Pjongjanga nisu počele u zadnjih nekoliko godina, nego su u prošlosti bile i znatno agresivnije - i ubojitije.
Brojne provokacije od Korejskog rata do danas
Prva i najveća provokacija je, naravno, bio sam Korejski rat koji je Sjever počeo invazijom na Jug, a u rat su se uskoro uključili i SAD i Kina na suprotnim stranama. No i nakon proglašenja primirja 1953. (ne i trajnog mira) i razgraničenja duž 38. paralele, dvije Koreje su više puta bile na rubu otvorenog rata.
Tako je, primjerice, 1968. sjevernokorejska mornarica presrela i otela američki mornaričko-obavještajni brod USS Pueblo s 83 ljudi i držala ih zatočene uz torturu gotovo godinu dana. Iako je takva situacija lako mogla eskalirati u rat, na kraju mučnih pregovora s SAD-om pustila je mornare, ali je zadržala brod kao trofej i natjerala Washington da prizna svoje neprijateljske namjere.
Sjevernokorejske snage su 1969. otišle još dalje i oborile američki špijunski avion, ubivši 31 člana posade na njemu. Predsjednik Richard Nixon u to je vrijeme, kasnije se saznalo, razmatrao čak i nuklearni udar kao odgovor, ali na kraju nije učinio ništa.
A 1976. je sjevernokorejska vojna ophodnja presrela zajedničku južnokorejsku i američku ophodnju u demilitariziranoj zoni, gdje su potonji došli posjeći stablo koje je ometalo pogled na sjevernokorejske položaje. Ne zna se tko je prvi napao koga, ali sjevernokorejski vojnici su na kraju doslovno zaklali sjekirom dvojicu američkih vojnika. Tadašnji američki predsjednik Gerald Ford osudio je Sjevernu Koreju zbog "ubojstva", ali opet nije izvršio odmazdu - osim što je tjedan dana kasnije nova ophodnja, praćena s 26 vojnih helikoptera, 3 bombardera B52 i brojnim lovcima došla i posjekla sporno stablo.
2010. je došlo do novog velikog incidenta kad je sjevernokorejska mini-podmornica torpedirala južnokorejsku korvetu Čeonan u Žutom moru i ubila 46 njenih mornara. Naravno, tu su i brojna testiranja balističkih projektila proteklih nekoliko godina usmjerena prema vodama oko Japana, te posljednje pri kojem je projektil preletio japansko kopno.
SAD se ne usuđuje uzvratiti - zasad
Ali ipak nije došlo do odmazde SAD-a ili njegovih saveznika Južne Koreje i Japana. Jasno je i zašto, vojna akcija bi dovela do odmazde Sjeverne Koreje i konflikt bi lako eskalirao u totalni rat s milijunskim žrtvama i masovnim razaranjem na polutoku, kao što je bio slučaj u Korejskom ratu. Pjongjang je vjerojatno svjestan da u ovom ratu ne bi mogao pobijediti, ali svjestan je da se s ovakvim provokacijama može provući nekažnjeno budući da druga strana nema hrabrosti riskirati otvoreni rat.
Washington se, drugim riječima, ne usuđuje uzvratiti s obzirom na ogromnu cijenu u vojnim i civilnim gubicima koju bi sa svojim saveznicima morao platiti, a posljedica ovog razumljivog straha je pat-pozicija u kojoj se sa Sjevernom Korejom trenutno nalazi. To, ipak, nije garancija da će se SAD suzdržavati vječno i da Trump, već nadaleko poznat po svojim ekscesima i naprasitosti, neće na kraju izgubiti strpljenje i "prijeći Rubikon", ma koliko ishod bio tragičan. No izvede li Sjeverna Koreja novo lansiranje balističkih projektila, ovog puta usmjereno na Guam ili sličnu metu, Trump možda zaključi da nema druge opcije. U svakom slučaju, nijedna opcija koju ima na raspolaganju nije bez ozbiljnog rizika.
Index.hr
