Svijet se suočava s alarmantnim gubitkom slatke vode, a nova znanstvena analiza pokazuje da se kontinenti isušuju brzinom bez presedana. Velik dio te vode završava u oceanima, pridonoseći porastu globalne razine mora, i to većem nego što ga uzrokuje otapanje ledenih ploča, piše Science Alert.
Alarmantni podaci sa satelita
Istraživački tim predvođen znanstvenikom Hrishikeshom Chandanpurkarom sa Sveučilišta FLAME u Indiji upozorava da su hitne mjere nužne kako bismo se pripremili za znatno suša razdoblja koja dolaze zbog klimatskih promjena i iscrpljivanja podzemnih voda. Koristeći satelitske podatke prikupljene tijekom više od dva desetljeća u sklopu NASA-inih misija, znanstvenici su stvorili detaljnu sliku promjena u zalihama kopnene vode od 2002. godine.
"Otkrivamo da su kontinenti – sva kopna osim Grenlanda i Antarktike – prošli kroz nezapamćene stope isušivanja i da se površina pogođena tim procesom povećava svake godine za područje dvostruko veće od Kalifornije", navode autori studije.
Ljudske aktivnosti, poput emisije stakleničkih plinova i preusmjeravanja vodenih tokova, ozbiljno su poremetile prirodni ciklus vode. Vlažna područja postaju još kišovitija, a sušna još sušnija – no te promjene nisu u ravnoteži.
"Sušna područja isušuju se brže nego što vlažna postaju vlažnija", ističe tim. "Istodobno se povećala površina zahvaćena isušivanjem, dok se smanjila ona koja bilježi povećanje vlage."
Kamo odlazi sva voda?
Posljedice su razorne diljem svijeta – smanjuju se zalihe slatke vode u jezerima, rijekama i podzemnim vodonosnicima. Čak 75 posto svjetske populacije živi u 101 zemlji gdje se gubitak slatke vode ubrzava. Većina te vode, ističu znanstvenici, otječe u oceane, pridonoseći porastu razine mora više nego što to čini topljenje ledenih ploča.
Trend isušivanja najviše je potaknut gubitkom vode u područjima visokih geografskih širina, poput Kanade i Rusije, što se povezuje s otapanjem leda i permafrosta. Na kontinentima bez ledenjaka, čak 68 posto gubitka vode posljedica je ljudskog iscrpljivanja podzemnih zaliha.
Ljudski utjecaj kao glavni krivac
Kako se zbog klimatskih promjena mijenjaju obrasci padalina, ljudi se sve više oslanjaju na podzemne vode, koje se ne obnavljaju dovoljno brzo. Prekomjerno crpljenje posebno je izraženo u poljoprivrednim regijama koje ovise o navodnjavanju – primjerice u kalifornijskoj Središnjoj dolini, koja proizvodi 70 posto svjetskih badema, ili na područjima uzgoja pamuka u blizini presušenog Aralskog jezera u Srednjoj Aziji.
"Trenutno je upravo prekomjerno crpljenje podzemnih voda najveći čimbenik smanjenja zaliha kopnene vode u sušnim regijama, što značajno pojačava utjecaje rastućih temperatura, širenja sušnih uvjeta i ekstremnih suša", pišu autori.
Znanstvenici upozoravaju da je zaštita svjetskih zaliha podzemne vode ključna u svijetu koji se zagrijava. Nadaju se da će međunarodni napori za održivo korištenje podzemnih voda pomoći u očuvanju tog dragocjenog resursa.
"Iako napori za usporavanje klimatskih promjena možda posustaju, nema razloga da napori za usporavanje isušivanja kontinenata također posustanu", zaključuje tim.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Science Advances.
Alarmantni podaci sa satelita
Istraživački tim predvođen znanstvenikom Hrishikeshom Chandanpurkarom sa Sveučilišta FLAME u Indiji upozorava da su hitne mjere nužne kako bismo se pripremili za znatno suša razdoblja koja dolaze zbog klimatskih promjena i iscrpljivanja podzemnih voda. Koristeći satelitske podatke prikupljene tijekom više od dva desetljeća u sklopu NASA-inih misija, znanstvenici su stvorili detaljnu sliku promjena u zalihama kopnene vode od 2002. godine.
"Otkrivamo da su kontinenti – sva kopna osim Grenlanda i Antarktike – prošli kroz nezapamćene stope isušivanja i da se površina pogođena tim procesom povećava svake godine za područje dvostruko veće od Kalifornije", navode autori studije.
Ljudske aktivnosti, poput emisije stakleničkih plinova i preusmjeravanja vodenih tokova, ozbiljno su poremetile prirodni ciklus vode. Vlažna područja postaju još kišovitija, a sušna još sušnija – no te promjene nisu u ravnoteži.
"Sušna područja isušuju se brže nego što vlažna postaju vlažnija", ističe tim. "Istodobno se povećala površina zahvaćena isušivanjem, dok se smanjila ona koja bilježi povećanje vlage."
Kamo odlazi sva voda?
Posljedice su razorne diljem svijeta – smanjuju se zalihe slatke vode u jezerima, rijekama i podzemnim vodonosnicima. Čak 75 posto svjetske populacije živi u 101 zemlji gdje se gubitak slatke vode ubrzava. Većina te vode, ističu znanstvenici, otječe u oceane, pridonoseći porastu razine mora više nego što to čini topljenje ledenih ploča.
Trend isušivanja najviše je potaknut gubitkom vode u područjima visokih geografskih širina, poput Kanade i Rusije, što se povezuje s otapanjem leda i permafrosta. Na kontinentima bez ledenjaka, čak 68 posto gubitka vode posljedica je ljudskog iscrpljivanja podzemnih zaliha.
Ljudski utjecaj kao glavni krivac
Kako se zbog klimatskih promjena mijenjaju obrasci padalina, ljudi se sve više oslanjaju na podzemne vode, koje se ne obnavljaju dovoljno brzo. Prekomjerno crpljenje posebno je izraženo u poljoprivrednim regijama koje ovise o navodnjavanju – primjerice u kalifornijskoj Središnjoj dolini, koja proizvodi 70 posto svjetskih badema, ili na područjima uzgoja pamuka u blizini presušenog Aralskog jezera u Srednjoj Aziji.
"Trenutno je upravo prekomjerno crpljenje podzemnih voda najveći čimbenik smanjenja zaliha kopnene vode u sušnim regijama, što značajno pojačava utjecaje rastućih temperatura, širenja sušnih uvjeta i ekstremnih suša", pišu autori.
Znanstvenici upozoravaju da je zaštita svjetskih zaliha podzemne vode ključna u svijetu koji se zagrijava. Nadaju se da će međunarodni napori za održivo korištenje podzemnih voda pomoći u očuvanju tog dragocjenog resursa.
"Iako napori za usporavanje klimatskih promjena možda posustaju, nema razloga da napori za usporavanje isušivanja kontinenata također posustanu", zaključuje tim.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Science Advances.
