Smokva je jedna od najcjenjenijih voćaka Mediterana. Osim što daje ukusne plodove, odlikuje se dugovječnošću, otpornošću na sušu i relativno jednostavnim uzgojem. Ipak, prilikom sadnje važno je dobro odabrati njezin položaj u vrtu jer stručnjaci upozoravaju da smokvu nije preporučljivo saditi u neposrednoj blizini kuće.
Glavni razlog krije se u njezinu snažnom korijenskom sustavu, piše Gospodarski list. Korijen smokve razvija se široko i duboko te intenzivno traži izvore vlage u tlu. Zbog takvih karakteristika može prodirati u postojeće pukotine, širiti ih i s vremenom stvarati probleme u blizini temelja, zidova ili podzemnih instalacija. Rizik je posebno izražen kod starijih objekata i građevina koje već imaju manja oštećenja.
Osim korijena, treba uzeti u obzir i veličinu odraslog stabla. Smokva s godinama razvija razgranatu krošnju koja može doseći značajne dimenzije. Ako je posađena preblizu kući, grane mogu stvarati sjenu, dodirivati fasadu ili krov te otežavati održavanje objekta.
Zbog svega navedenog stručnjaci preporučuju sadnju smokve na dovoljnoj udaljenosti od kuće i drugih građevina. Time se stablu omogućuje nesmetan rast, a istodobno se smanjuje mogućnost nastanka štete na objektima i infrastrukturi. Pravilnim odabirom mjesta smokva može desetljećima uspješno rasti i donositi obilne plodove bez neželjenih posljedica za okućnicu.
Ako ste se ipak odlučili na sadnju smokve (nadamo se dalje od kuće), evo osnovnih informacija koje morate znati o tome.
Smokva je jedna od najstarijih kultiviranih voćaka na svijetu i pripada porodici dudova (Moraceae). Prema pronađenim fosilnim ostacima zaključeno je da se smokva uzgajala mnogo prije pšenice i ječma te time predstavlja prvi primjer organizirane poljoprivredne proizvodnje. Potječe iz Male Azije, između istočne Turske i sjeverne Indije. Životni vijek stabla kreće se od 50 do 70 godina.
Koji su uvjeti uzgoja?
Temperatura
Smokva je toploljubiva (termofilna) voćna vrsta. Otpornost smokvinih stabala na hladnoću u većoj mjeri ovisi o zrelosti njezina drveta. Tijekom mirovanja vegetacije može izdržati temperature od -15 °C, iako ne podnosi dulje vrijeme temperaturu ispod -10 °C. Uz navodnjavanje i temperaturu od 35 °C smokva daje izvrsne proizvodne rezultate s visokom kakvoćom plodova. Stariji, dozreli ljetorasti smokava sadrže manje vode (dehidrirani su, pa ne može doći do pojave leda u stanicama) te su bogati smolom i škrobom, sastojcima koji predstavljaju izvrsnu zaštitu od mraza, piše Agroklub.
Voda
Smokve rastu na nepristupačnim, krševitim položajima gdje plodonose bez ikakve ljudske brige, no to ne znači da joj se ne mora osigurati dovoljna količina vode u pojedinim fazama vegetacije. Za uzgoj smokava potrebno je oko 800 mm oborina godišnje. Budući da ima vrlo dobro razvijen korijenski sustav, relativno dobro podnosi sušu i uzgoj na nekultiviranim terenima. U potrazi za vodom korijen se prilagođava strukturi tla i matičnom supstratu, prodirući čak i kroz pukotine stijena. Ipak, u suvremenim nasadima s ugrađenim sustavom kap po kap korijenski se sustav razvija u plitkom sloju tla zato što tamo nalazi dovoljne količine vode.
Tlo
Smokva zahtijeva plodna, rastresita i lakša tla. Dobro se prilagođava različitim tipovima tala zbog tolerantnosti na sušu, zaslanjenost, klorozu (žuticu pri nedostatku željeza) i aktivni kalcij. Iznimno dobro joj odgovaraju aluvijalna tla, dolomitne trošine, vapnenačka tla i posmeđene crvenice. Optimalna vrijednost pH-a kreće se između 6 i 7,8.
Glavni razlog krije se u njezinu snažnom korijenskom sustavu, piše Gospodarski list. Korijen smokve razvija se široko i duboko te intenzivno traži izvore vlage u tlu. Zbog takvih karakteristika može prodirati u postojeće pukotine, širiti ih i s vremenom stvarati probleme u blizini temelja, zidova ili podzemnih instalacija. Rizik je posebno izražen kod starijih objekata i građevina koje već imaju manja oštećenja.
Osim korijena, treba uzeti u obzir i veličinu odraslog stabla. Smokva s godinama razvija razgranatu krošnju koja može doseći značajne dimenzije. Ako je posađena preblizu kući, grane mogu stvarati sjenu, dodirivati fasadu ili krov te otežavati održavanje objekta.
Zbog svega navedenog stručnjaci preporučuju sadnju smokve na dovoljnoj udaljenosti od kuće i drugih građevina. Time se stablu omogućuje nesmetan rast, a istodobno se smanjuje mogućnost nastanka štete na objektima i infrastrukturi. Pravilnim odabirom mjesta smokva može desetljećima uspješno rasti i donositi obilne plodove bez neželjenih posljedica za okućnicu.
Ako ste se ipak odlučili na sadnju smokve (nadamo se dalje od kuće), evo osnovnih informacija koje morate znati o tome.
Smokva je jedna od najstarijih kultiviranih voćaka na svijetu i pripada porodici dudova (Moraceae). Prema pronađenim fosilnim ostacima zaključeno je da se smokva uzgajala mnogo prije pšenice i ječma te time predstavlja prvi primjer organizirane poljoprivredne proizvodnje. Potječe iz Male Azije, između istočne Turske i sjeverne Indije. Životni vijek stabla kreće se od 50 do 70 godina.
Koji su uvjeti uzgoja?
Temperatura
Smokva je toploljubiva (termofilna) voćna vrsta. Otpornost smokvinih stabala na hladnoću u većoj mjeri ovisi o zrelosti njezina drveta. Tijekom mirovanja vegetacije može izdržati temperature od -15 °C, iako ne podnosi dulje vrijeme temperaturu ispod -10 °C. Uz navodnjavanje i temperaturu od 35 °C smokva daje izvrsne proizvodne rezultate s visokom kakvoćom plodova. Stariji, dozreli ljetorasti smokava sadrže manje vode (dehidrirani su, pa ne može doći do pojave leda u stanicama) te su bogati smolom i škrobom, sastojcima koji predstavljaju izvrsnu zaštitu od mraza, piše Agroklub.
Voda
Smokve rastu na nepristupačnim, krševitim položajima gdje plodonose bez ikakve ljudske brige, no to ne znači da joj se ne mora osigurati dovoljna količina vode u pojedinim fazama vegetacije. Za uzgoj smokava potrebno je oko 800 mm oborina godišnje. Budući da ima vrlo dobro razvijen korijenski sustav, relativno dobro podnosi sušu i uzgoj na nekultiviranim terenima. U potrazi za vodom korijen se prilagođava strukturi tla i matičnom supstratu, prodirući čak i kroz pukotine stijena. Ipak, u suvremenim nasadima s ugrađenim sustavom kap po kap korijenski se sustav razvija u plitkom sloju tla zato što tamo nalazi dovoljne količine vode.
Tlo
Smokva zahtijeva plodna, rastresita i lakša tla. Dobro se prilagođava različitim tipovima tala zbog tolerantnosti na sušu, zaslanjenost, klorozu (žuticu pri nedostatku željeza) i aktivni kalcij. Iznimno dobro joj odgovaraju aluvijalna tla, dolomitne trošine, vapnenačka tla i posmeđene crvenice. Optimalna vrijednost pH-a kreće se između 6 i 7,8.
