Ljudi u posljednje vrijeme imaju velik problem sa smrdljivim martinima. Doslovno su posvuda i ne možete ih se riješiti.
Na pročeljima zgrada, balkonima, garažama, šupama, ali i u stanovima i kućama... svugdje ih ima. Iako sezona smrdljivih martina, koji pripadaju porodici stjenica, započinje već u proljeće, u urbanim naseljima ih u većem broju počinjemo primjećivati tek u jesen.
U proljeće se smrdljivi martini iz zimskih skloništa sele u prirodu, na biljke domaćine, a u jesen traže toplo utočište koje često pronalaze u kućama i stanovima, pojasnio je za N1 voditelj odjela za zaštitu bilja na Poljoprivredno-šumarskom zavodu Maribor Jože Miklavc.
Smrdljivi martini postali su česta pojava u kućanstvima posljednjih godina, a mnogi primjećuju da postoje dvije vrste - zelene i smeđe. Iako se na prvi pogled čine sličnima, razlike među njima su značajne.
Zeleni smrdljivi martin češći je u toplijem dijelu godine. Njihova boja im pomaže da se kamufliraju u lišću, što ih čini teže uočljivima. Hrane se biljkama i mogu uzrokovati štetu u povrtnjacima i voćnjacima, jer sišu sokove iz plodova i lišća.
Smeđi smrdljivi martin je otporniji i često se pojavljuje u hladnijem razdoblju godine. Invazivna je vrsta koja se brzo širi i lako ulazi u domove tražeći sklonište. Za razliku od zelenog, poznato je da uzrokuje veću štetu poljoprivrednim usjevima.
Zašto su problematični?
Obje vrste ispuštaju karakterističan neugodan miris kada se osjećaju ugroženo, što ih čini posebno nepoželjnima u zatvorenom prostoru. Osim toga, njihova brojnost i brzina razmnožavanja predstavljaju izazov za suzbijanje.
Kako ih razlikovati i suzbijati?
Najlakše ih je razlikovati po boji, ali i po razdoblju kada se pojavljuju. Stručnjaci savjetuju da se redovito provjeravaju mrežice na prozorima i vratima, a kukci mehanički uklanjaju, bez gnječenja, kako bi se izbjeglo širenje neugodnih mirisa.
Zeleni i smeđi smrdljivi martini nisu samo estetski problem, već i ozbiljna prijetnja biljkama i usjevima. Razumijevanje razlika među njima pomaže u lakšem prepoznavanju i poduzimanju zaštitnih mjera na vrijeme.
KAKO IH SE RIJEŠITI?
Smrdljive martine se na otvorenom, primjerice u dvorištu, može poprskati sprejevima koji su otrovni za insekte, kaže Jernej Lončar, specijalist za ratarstvo na Poljoprivredno-šumarskom zavodu Ljubljana (KGZ Ljubljana). Tako se sprječava njihov ulazak u dom. Preporuka je i staviti komarnik ili mrežu koje će im onemogućiti ulazak u stan.
"Na zatvorenim balkonima upotrebu sprejeva ne preporučujemo. Tamo ih je bolje ukloniti ručno", savjetuje Lončar.
Većina stručnjaka preporučuje da ih se jednostavno usisa ili pomete, zatim stavi u vrećicu i baci. Mogu se uhvatiti i u posudi s vodom i deterdžentom.
"Važno je da ih se ne dira i ne gnječi jer tada ispuštaju neugodan miris", kaže Rot. Smrdljivci na trbuhu imaju žlijezde kroz koje izlučuju smrdljivu tvar kao obranu od grabežljivaca. "Ako ga pustiš na miru – ne smrdi, ali čim ga se dotakne, počne zaudarati. Miris ostaje na ruci i teško se ispire", dodao je Lončar.
Izvor: Dom&Dizajn
Na pročeljima zgrada, balkonima, garažama, šupama, ali i u stanovima i kućama... svugdje ih ima. Iako sezona smrdljivih martina, koji pripadaju porodici stjenica, započinje već u proljeće, u urbanim naseljima ih u većem broju počinjemo primjećivati tek u jesen.
U proljeće se smrdljivi martini iz zimskih skloništa sele u prirodu, na biljke domaćine, a u jesen traže toplo utočište koje često pronalaze u kućama i stanovima, pojasnio je za N1 voditelj odjela za zaštitu bilja na Poljoprivredno-šumarskom zavodu Maribor Jože Miklavc.
Smrdljivi martini postali su česta pojava u kućanstvima posljednjih godina, a mnogi primjećuju da postoje dvije vrste - zelene i smeđe. Iako se na prvi pogled čine sličnima, razlike među njima su značajne.
Zeleni smrdljivi martin češći je u toplijem dijelu godine. Njihova boja im pomaže da se kamufliraju u lišću, što ih čini teže uočljivima. Hrane se biljkama i mogu uzrokovati štetu u povrtnjacima i voćnjacima, jer sišu sokove iz plodova i lišća.
Smeđi smrdljivi martin je otporniji i često se pojavljuje u hladnijem razdoblju godine. Invazivna je vrsta koja se brzo širi i lako ulazi u domove tražeći sklonište. Za razliku od zelenog, poznato je da uzrokuje veću štetu poljoprivrednim usjevima.
Zašto su problematični?
Obje vrste ispuštaju karakterističan neugodan miris kada se osjećaju ugroženo, što ih čini posebno nepoželjnima u zatvorenom prostoru. Osim toga, njihova brojnost i brzina razmnožavanja predstavljaju izazov za suzbijanje.
Kako ih razlikovati i suzbijati?
Najlakše ih je razlikovati po boji, ali i po razdoblju kada se pojavljuju. Stručnjaci savjetuju da se redovito provjeravaju mrežice na prozorima i vratima, a kukci mehanički uklanjaju, bez gnječenja, kako bi se izbjeglo širenje neugodnih mirisa.
Zeleni i smeđi smrdljivi martini nisu samo estetski problem, već i ozbiljna prijetnja biljkama i usjevima. Razumijevanje razlika među njima pomaže u lakšem prepoznavanju i poduzimanju zaštitnih mjera na vrijeme.
KAKO IH SE RIJEŠITI?
Smrdljive martine se na otvorenom, primjerice u dvorištu, može poprskati sprejevima koji su otrovni za insekte, kaže Jernej Lončar, specijalist za ratarstvo na Poljoprivredno-šumarskom zavodu Ljubljana (KGZ Ljubljana). Tako se sprječava njihov ulazak u dom. Preporuka je i staviti komarnik ili mrežu koje će im onemogućiti ulazak u stan.
"Na zatvorenim balkonima upotrebu sprejeva ne preporučujemo. Tamo ih je bolje ukloniti ručno", savjetuje Lončar.
Većina stručnjaka preporučuje da ih se jednostavno usisa ili pomete, zatim stavi u vrećicu i baci. Mogu se uhvatiti i u posudi s vodom i deterdžentom.
"Važno je da ih se ne dira i ne gnječi jer tada ispuštaju neugodan miris", kaže Rot. Smrdljivci na trbuhu imaju žlijezde kroz koje izlučuju smrdljivu tvar kao obranu od grabežljivaca. "Ako ga pustiš na miru – ne smrdi, ali čim ga se dotakne, počne zaudarati. Miris ostaje na ruci i teško se ispire", dodao je Lončar.
Izvor: Dom&Dizajn
