Znanstvenici su odavna složni u ocjeni da bi erupcija vulkana u američkom parku prirode Yellowstone lavom i pepelom prekrila polovicu SAD-a. Katastrofalne posljedice imala bi jedna takva eksplozija vulkana po čitav kontinent na kojem se nalazi, a u konačnici i na čitav planet.
Na Zemlji postoji 20-tak super-vulkana, a Yellowstone je zbog ploče kojom je prekriven jedan od najopasnijih u slučaju nagle erupcije.
Godinama se već vode znanstvene rasprave i vrše istraživanja kako spriječiti jednu takvu katastrofu, a NASA je objavila kako imaju plan za sprječavanje eksplozije ovog velikog vulkana.
Iako se takvo veliko izbijanje lave iz utrobe super vulkana događa otprilike svakih 100.000 godina, NASA smatra kako je potencijalna opasnost od Yellowstonea značajno već od udara kometa u Zemlju. Ne treba smetnuti s uma da je upravo udar kometa, prema znanstvenim otkrićima, jednom gotovo uništio život na našem planetu, a koliko je kataklizma bila ubitačna najbolje svjedoči izumiranje dinosaura u kratkome roku nakon udara nebeskog tijela u zemljinu površinu.
NASA je predstavila plan koji bi koštao 3,5 milijardi dolara, a glavni je cilj hladiti podzemlje vulkanske ploče Yellowstonea, kako bi se na taj način potenciralo umjereno, ali kontinuirano hlađenje potencijalnih nakupina vruće pare i plinova ispod kritične mase koja može dovesti do eksplozije vulkana.
Vulkan već sada stalno ispušta paru i vrućinu, a ako bi mu se pomoglo na umjetan način, ne samo da bi ga se ''hladilo'' i držalo duboko pod zemljom, nego bi se od te pare, koja bi se dobila kroz bušotine, mogla proizvoditi struja za čitavu regiju oko vulkana.
Yellowstone kroz svoje vruće izvore, isparavanja i gejzire kontinuirano šalje 60-70 posto podzemne vreline na površinu Zemlje, a ako bi mu se pomoglo na način da ga se ohladi za još 30 posto, NASA vjeruje kako bi time mogućnost eksplozije bila praktično anulirana.
Hlađenje vulkana vršilo bi se ubrizgavanjem hladne vode u dubinu zemljine kore, zbog čega bi vulkan iz svoje utrobe ispuštao dodatnu vrelinu putem vodene pare. Međutim, ovaj pothvat nije bez rizika. Pitanje je primjerice do koje dubine trebaju ići bušotine, jer preduboko bušenje može izazvati upravo suprotan efekt - izbijanje lave i pepela.
Eksperti NASA-e predlažu bušotine do 10 kilometara dubine, putem kojih bi se ubrizgavala hladna voda.
U slučaju da projekt profunkcionira, značilo bi to dobivanje vodene pare iz dubina, a njezinim uvođenjem u postrojenja turbina, proizvodile bi se neslućene količine relativno jeftine, a posve čiste električne energije.
Na Zemlji postoji 20-tak super-vulkana, a Yellowstone je zbog ploče kojom je prekriven jedan od najopasnijih u slučaju nagle erupcije.
Godinama se već vode znanstvene rasprave i vrše istraživanja kako spriječiti jednu takvu katastrofu, a NASA je objavila kako imaju plan za sprječavanje eksplozije ovog velikog vulkana.
Iako se takvo veliko izbijanje lave iz utrobe super vulkana događa otprilike svakih 100.000 godina, NASA smatra kako je potencijalna opasnost od Yellowstonea značajno već od udara kometa u Zemlju. Ne treba smetnuti s uma da je upravo udar kometa, prema znanstvenim otkrićima, jednom gotovo uništio život na našem planetu, a koliko je kataklizma bila ubitačna najbolje svjedoči izumiranje dinosaura u kratkome roku nakon udara nebeskog tijela u zemljinu površinu.
NASA je predstavila plan koji bi koštao 3,5 milijardi dolara, a glavni je cilj hladiti podzemlje vulkanske ploče Yellowstonea, kako bi se na taj način potenciralo umjereno, ali kontinuirano hlađenje potencijalnih nakupina vruće pare i plinova ispod kritične mase koja može dovesti do eksplozije vulkana.
Vulkan već sada stalno ispušta paru i vrućinu, a ako bi mu se pomoglo na umjetan način, ne samo da bi ga se ''hladilo'' i držalo duboko pod zemljom, nego bi se od te pare, koja bi se dobila kroz bušotine, mogla proizvoditi struja za čitavu regiju oko vulkana.
Yellowstone kroz svoje vruće izvore, isparavanja i gejzire kontinuirano šalje 60-70 posto podzemne vreline na površinu Zemlje, a ako bi mu se pomoglo na način da ga se ohladi za još 30 posto, NASA vjeruje kako bi time mogućnost eksplozije bila praktično anulirana.
Hlađenje vulkana vršilo bi se ubrizgavanjem hladne vode u dubinu zemljine kore, zbog čega bi vulkan iz svoje utrobe ispuštao dodatnu vrelinu putem vodene pare. Međutim, ovaj pothvat nije bez rizika. Pitanje je primjerice do koje dubine trebaju ići bušotine, jer preduboko bušenje može izazvati upravo suprotan efekt - izbijanje lave i pepela.
Eksperti NASA-e predlažu bušotine do 10 kilometara dubine, putem kojih bi se ubrizgavala hladna voda.
U slučaju da projekt profunkcionira, značilo bi to dobivanje vodene pare iz dubina, a njezinim uvođenjem u postrojenja turbina, proizvodile bi se neslućene količine relativno jeftine, a posve čiste električne energije.
