Kog god vidiš jeca u suzama
Jauk djece Ramom se prolama
Goreg jada nismo doživili
Deset posto Ramaca pobili

Osmog dana mjesec listopada
Udario četnik iz Doljana
Sve po redu sela su palili
Ni po noći nisu mirni bili

Nad Ramcima genocid se vrši
Nema kuće da dobro završi
Tri su dana palili i klali
Na kamaru mrtve su slagali

Kolju, pale milosti nemaju
I siročad mnogu ostavljaju
Za tri dana Ramu popalili
I tisuću Ramca ubili

Crnogorci uvijek lijeni bili
Kad su klali onda su žurili
Ramci otpor nisu ni pružali
Po svijetu su oni ratovali

Partizani u Vran se povukli
Da ih ne bi četnici potukli
Svi govore nismo ništa krivi
Zašto bi nas klali i palili

Neće bježat niti su se krili
Kao janjci pod nož dolazili
Jedan četnik dvadeset ih goni
Preko šume i ne bježe oni

Sa tandžarom sviju ih pobije
Niko njemu otpor pružo nije
Pljačkali su kuće i palili
Da ne bježe ljude su plašili

Oni što su bježali pred njima
Pričali su svojim susjedima
Bježite ljudi nemojte čekati
Sve će pobit nemojte sumnjati

Opet ljudi nisu poslušali
Kao janjci četnike čekali
Cijelu Ramu oni opljačkali
Stoku, žito sve su otjerali

Kuće, staje sve su popalili
I sve muške ljude su pobili
Ostaviše žensko i nejako
Nikad Rami nije teško tako

Našu Ramu tužnu ostavili
Svu ljetinu njima uništili
Svu su hranu oni otjerali
Što ne mogu to se odmah pali

Da bi Rami više naudili
Sve su sijeno oni zapalili
Ljudi plaču mrtve zakapaju
Kud bi dalje ni sami ne znaju

Iznad Rame nadvila se tama
Stoka luta po poljima sama
Kako tešku preživjeti zimu
Sve im četnik uze na brzinu

Teška zima te godine bila
Rama ju je jedva preživila
Dragi Ramci to je žalost bila
Što se nikad nije upamtila

Nikad niko to ne doživio
I strahote takve propatio
Ratova je uvijek bilo prije
Ali djecu niko diro nije

Što pobiše tad nevine ljude
Svi čekali da nekog osude
Nikada im nisu ni sudili
Što su našu Ramu popalili

I kraj rata nekako je došo
Opet Ramac svoje radit pošo
U Njemačku raditi se pođe
Koja marka svima dobro dođe

Opet poslije ratovi su bili
Svoju Ramu Ramci obranili
Nikad Ramac više dati neće
Tuđi vojnik da se po njoj šeće

Pokoj im duši, počivali u miru Božjem.

Stihovi: Ivan Čuljak, Rovišće