Kad su momci kretali sa sijela
Ranom zorom preko brda kući
U vremena nekadašnja prije
Sa planine vijali su vuci

Normalno je da je bilo straha
Kroz tijelo su prolazili trnci
Ali je ljubav uvijek  bila jača
Neg' noć mrka  i opaki vuci 

Sa konjima  lijepo osedlanim
Išli momci  na sijelo kod cura
A nekada prtilii po snijegu 
Bili su ih vjetrovi i bura

Danas sjedne u auto svaki
Ne smeta im vrijeme ni daljina
Niti vuci u gori što viju
A još manje vjetar i prtina

Za razvod se nekad nije znalo
Kad uprtiš do smrti je bilo
Svaki drugi brak  propada danas
Ovo vrijeme ljubav pokvarilo

A o djeci ni pričat ne vrijedi
Ili rode jedno il' nijedno
Dragi Bože budi u pomoći
I promijeni to pravilo bijedno

Sastavio: Ivan Čuljak