Vrijeme, ljudi, priroda, sve prolazi i sve se mijenja. Ako bismo se vratili u ne tako davnu prošlost, nekih pedesetak godina unatrag i prošetali Ramom, i ramskim selima, posebno onim planinskim, zasigurno nebi smo našli previše poveznica s ovom, današnjom Ramom.
Iako je život bio daleko teži nego danas, posebno u planinskim naseljima, i posebno u zimskom periodu, sve je bilo puno života. I kuće i štale i torovi.
Uz snijeg i hladnoću, ljudi i stoka, imali su još jednog neprijatelja. Neprijatelja koji je uvijek vrebao svoju priliku da ugrabi plijen - vuka, odnosno čopore vukova.
Vuk je bio svakodnevna pojava i prijetnja. Rijetka je bila neka obitelj koja nije imala zaštitnika, psa ili pse koji su danonoćno čuvali svoje vlasnike i njihovu imovinu. Najčešće Tornjake. Oni su bili ponos svojih vlasnika.
Ekspanzija stanovništa bila je početkom i do polovice šezdesetih godina prošloga stoljeća. Među naseljima koja su bila puna života, bilo je i planinsko naselje Maglice. U njima su živjele brojne obitelji i tijekom zimskoga perioda. Maglice su bile i „planina“ nekoliko obitelji iz Ripaca, Ploče i Mluše. Nerijetko se prakticiralo da jedan dio članova početkom zime seli (prtlja) u niže predjele i vraća se početkom proljeća.
Onda su započeli radovi na izgradnji brane na rijeci Rami, i sve se počelo mijenjati. S obzirom da je veći dio plodne Gornjoramske kotiline, nakon izgradnje brane planiran za potapanje, većina obitelji time je gubila zemlju od koje su živjele i zbog toga su bile prisiljene tražiti neka nova rješenja. Malo po malo, ljudi su zapčeli iseljavanje i čime je polako započelo umiranje i demografska pustoš.
Doći 2020. godine na Maglice i usporediti ih s onima prije pedesetak godina, nemoguće je. Većina kuća i gospodarskih objekata zbog neodržavanja, srušlia se ili se urušava pod teretom godina i stoje kao nijemi spomenici jednom vremenu i ljudima koji su nekada živjeli na ovome prostoru.
Ipak, na Maglicama još uvijek ima života i nekoliko obitelji koje stalno žive nedaju da se ugasi.
Trendovi koji polako dolaze i kod nas, nisu zaobišli niti Maglice. Želja za povratkom u rodni kraj barem za vrijeme godišnjeg odmora rezultirala je početkom gradnje kuća za odmor, a u budućnosti, možda i za stalni povratak. Ovo budi nadu da će se su u periodu pred nama trendovi pojačati i potaknuti i druge da se vraćaju korjenima.
Prilično očuvana priroda, čist zrak, asfaltni put, telefon, preduvjeti su koji su već ispunjeni...
Iako je život bio daleko teži nego danas, posebno u planinskim naseljima, i posebno u zimskom periodu, sve je bilo puno života. I kuće i štale i torovi.
Uz snijeg i hladnoću, ljudi i stoka, imali su još jednog neprijatelja. Neprijatelja koji je uvijek vrebao svoju priliku da ugrabi plijen - vuka, odnosno čopore vukova.
Vuk je bio svakodnevna pojava i prijetnja. Rijetka je bila neka obitelj koja nije imala zaštitnika, psa ili pse koji su danonoćno čuvali svoje vlasnike i njihovu imovinu. Najčešće Tornjake. Oni su bili ponos svojih vlasnika.
Ekspanzija stanovništa bila je početkom i do polovice šezdesetih godina prošloga stoljeća. Među naseljima koja su bila puna života, bilo je i planinsko naselje Maglice. U njima su živjele brojne obitelji i tijekom zimskoga perioda. Maglice su bile i „planina“ nekoliko obitelji iz Ripaca, Ploče i Mluše. Nerijetko se prakticiralo da jedan dio članova početkom zime seli (prtlja) u niže predjele i vraća se početkom proljeća.
Onda su započeli radovi na izgradnji brane na rijeci Rami, i sve se počelo mijenjati. S obzirom da je veći dio plodne Gornjoramske kotiline, nakon izgradnje brane planiran za potapanje, većina obitelji time je gubila zemlju od koje su živjele i zbog toga su bile prisiljene tražiti neka nova rješenja. Malo po malo, ljudi su zapčeli iseljavanje i čime je polako započelo umiranje i demografska pustoš.
Doći 2020. godine na Maglice i usporediti ih s onima prije pedesetak godina, nemoguće je. Većina kuća i gospodarskih objekata zbog neodržavanja, srušlia se ili se urušava pod teretom godina i stoje kao nijemi spomenici jednom vremenu i ljudima koji su nekada živjeli na ovome prostoru.
Ipak, na Maglicama još uvijek ima života i nekoliko obitelji koje stalno žive nedaju da se ugasi.
Trendovi koji polako dolaze i kod nas, nisu zaobišli niti Maglice. Želja za povratkom u rodni kraj barem za vrijeme godišnjeg odmora rezultirala je početkom gradnje kuća za odmor, a u budućnosti, možda i za stalni povratak. Ovo budi nadu da će se su u periodu pred nama trendovi pojačati i potaknuti i druge da se vraćaju korjenima.
Prilično očuvana priroda, čist zrak, asfaltni put, telefon, preduvjeti su koji su već ispunjeni...
