I kamen bi proplako!

Kad se sjetim majko samo
Da nas digneš žrtve tvoje
I kamen bi proplakao
Kako neće oko moje

Sa planine vjetar puše
Po poljima maglu nosi
Za brigu mi stara majko
Kako živiš i kakao si

Teško mi je stara majko
Ti u selu osta sama
Što ne mogu doći češće
Tužno mi se srce slama

Okrutan je nekad život
To si dobro osjetila
Sve poključaj i ostavi
Čekamo te majko mila

Volim i ja doći majko
Obić svoju rodnu kuću
I pojesti sa ognjišta
Pogaču i pitu vruću

Naše mjesto sad je pusto
Kao da je vrijeme stalo
Nekada nas tristotinjak
U njemu se sastajalo

Stihovi: Ivan Čuljak, Rovišće