Za sebe će Ivana kazati kako nije gradska cura, kako je odgojena na selu, kako joj zemlja miriše, a grad "smrdi"
Kaštelanka Ivana Plazonić-Knežević je nakon gotovo osamnaest godina rada u poljoprivrednoj apoteci u Kaštelima odlučila reći zbogom gradu. Svoj kruh sada zarađuje na selu - u marinskoj Zagori gdje danas ima oko dvadeset tisuća sadnica smilja - suhog zlata kako ga vole nazivati. A uz smilje, na njezinoj plantaži još je i oko tristo sadnica smokve.
Za sebe će Ivana kazati kako nije gradska cura, kako je odgojena na selu, kako joj zemlja miriše, a grad "smrdi", piše Slobodna Dalmacija.
''Na početku smo se odlučili za sadnju smokava. Cilj nam je bio proizvoditi suhe smokve, a kako njima treba nekoliko godina da narastu i daju plodove, pala nam je zamisao da uz smokve podignemo i plantažu smilja. I evo, danas je ovdje deset tisuća sadnica, a na druge dvije parcele imamo još deset tisuća'', kaže Ivana koja je u pokretanje posla koji uključuje pripremu zemljišta i nabavku sadnica investirala oko 200 tisuća kuna vlastitog novca, bez ikakva kredita.
''A ovaj posao, vjerujte mi, nije nimalo lagan. Onaj tko misli da je proizvodnja smilja ili cmilja, kako ga zovu u nekim krajevima Dalmatinske zagore, lagan posao, grdno se vara. Kad gledate na televiziji reportaže o smilju, stječe se dojam kako ga treba samo posaditi, a nakon toga ubirati novac. A to definitivno nije tako. Godišnje na plantaži smilja provedem po šest mjeseci, i to svakodnevno. Motiku u ruke i kopaj. Žuljevi na rukama i crno ispod nokta moja su svakodnevica. Ali u tome guštam. Svaka ova sadnica mora se okopati i očistiti od korova, jer u suprotnom cijeli posao nema smisla. Ako sadnice okupira korov, nema od njih više koristi'', kaže Ivana čije su sadnice smilja autohtone, s certifikatom.
''Samo ove godine sve ove sadnice okopali smo šest puta. A kako je, kao što vidite, zemlja kamenita, nema drugog načina, nego smilje okopavati motikom. Otkup smilja je siguran, ali poznato je da cijena varira. Zna pasti sa 25 na 10 do 15 kuna za kilogram. Upravo zbog nestabilnosti cijene ja sam se odlučila svoje smilje pretvoriti u gotovi proizvod - u kozmetičke proizvode. Kazala sam sama sebi zašto bi netko drugi bio pametniji od mene, zašto bi netko zarađivao na mojoj sirovini'', kaže Kaštelanka kojoj je velika podrška suprug Marijo i njihove dvije kćerkice.
Bacila se u proizvodnju vlastite kolekcije, kreme od smilja i macerata od smilja.
Kaštelanka Ivana Plazonić-Knežević je nakon gotovo osamnaest godina rada u poljoprivrednoj apoteci u Kaštelima odlučila reći zbogom gradu. Svoj kruh sada zarađuje na selu - u marinskoj Zagori gdje danas ima oko dvadeset tisuća sadnica smilja - suhog zlata kako ga vole nazivati. A uz smilje, na njezinoj plantaži još je i oko tristo sadnica smokve.
Za sebe će Ivana kazati kako nije gradska cura, kako je odgojena na selu, kako joj zemlja miriše, a grad "smrdi", piše Slobodna Dalmacija.
''Na početku smo se odlučili za sadnju smokava. Cilj nam je bio proizvoditi suhe smokve, a kako njima treba nekoliko godina da narastu i daju plodove, pala nam je zamisao da uz smokve podignemo i plantažu smilja. I evo, danas je ovdje deset tisuća sadnica, a na druge dvije parcele imamo još deset tisuća'', kaže Ivana koja je u pokretanje posla koji uključuje pripremu zemljišta i nabavku sadnica investirala oko 200 tisuća kuna vlastitog novca, bez ikakva kredita.
''A ovaj posao, vjerujte mi, nije nimalo lagan. Onaj tko misli da je proizvodnja smilja ili cmilja, kako ga zovu u nekim krajevima Dalmatinske zagore, lagan posao, grdno se vara. Kad gledate na televiziji reportaže o smilju, stječe se dojam kako ga treba samo posaditi, a nakon toga ubirati novac. A to definitivno nije tako. Godišnje na plantaži smilja provedem po šest mjeseci, i to svakodnevno. Motiku u ruke i kopaj. Žuljevi na rukama i crno ispod nokta moja su svakodnevica. Ali u tome guštam. Svaka ova sadnica mora se okopati i očistiti od korova, jer u suprotnom cijeli posao nema smisla. Ako sadnice okupira korov, nema od njih više koristi'', kaže Ivana čije su sadnice smilja autohtone, s certifikatom.
''Samo ove godine sve ove sadnice okopali smo šest puta. A kako je, kao što vidite, zemlja kamenita, nema drugog načina, nego smilje okopavati motikom. Otkup smilja je siguran, ali poznato je da cijena varira. Zna pasti sa 25 na 10 do 15 kuna za kilogram. Upravo zbog nestabilnosti cijene ja sam se odlučila svoje smilje pretvoriti u gotovi proizvod - u kozmetičke proizvode. Kazala sam sama sebi zašto bi netko drugi bio pametniji od mene, zašto bi netko zarađivao na mojoj sirovini'', kaže Kaštelanka kojoj je velika podrška suprug Marijo i njihove dvije kćerkice.
Bacila se u proizvodnju vlastite kolekcije, kreme od smilja i macerata od smilja.
