Zvonimir Boban već 15 godina ne igra nogomet, ali i dalje uživa veliki ugled u sportskom svijetu. Mnogi još pamte njegove igre za veliki Milan i Hrvatsku, a kako na prostoru bivše Jugoslavije, tako se i u inozemstvu njegovo ime i danas veže uz nerede na Maksimiru 1990.
Boban, danas zamjenik glavnog tajnika FIFA-e, svog se opjevanog skoka na milicajca na maksimirskom travnjaku prisjetio u opširnom intervjuu za švicarski "Blick". Švicarci predstavljaju nekadašnjeg kapetana Hrvatske kao jednog od najvećih nogometaša u povijesti hrvatskog nogometa, narodnog heroja i "polubožanstvo", upravo zbog njegovog poteza na Maksimiru u svibnju 1990. godine.
"Jugoslavija je imala previše talenta. Da smo igrali s 10 lopti, sve bismo pobijedili"
Jedan od najmoćnijih ljudi FIFA-e s obitelji danas živi u Švicarskoj, supruga i četvero djece potpuno su integrirani, idu u školu i odlično govore njemački. Boban još ne zna jezik.
"Nisam imao vremena, prva godina u FIFA-i je bila kaotična. Ali naučit ću njemački. Ne želim da mi se djeca smiju za par godina, a i iz poštovanja prema Švicarskoj. Ovdje ima mnogo Talijana, Hrvata i Srba koji me prepoznaju, i poneki Švicarci razgovaraju sa mnom. No, uživam u miru, drugačije je nego u Italiji gdje me svi prepoznaju", kaže Boban.
I nakon odlaska iz Italije ne prestaje pratiti svoj Milan, koji je na transfere ovog ljeta potrošio više od 200 milijuna eura. "Juventus je još uvijek favorit. Milan je doveo dobre igrače, ali ne svjetske klase. Neće im biti lako s toliko novih igrača u momčadi. Nadam se da sam u krivu."
Osvrnuo se i na najluđi prijelazni rok, tijekom kojeg su klubovi još jednom ismijali pravila UEFA-e i FIFA-e. Na pitanje vrijedi li Neymar 222 milijuna eura, Boban odgovara: "Ako netko toliko želi platiti, to je opravdano. Takvo je tržište. Iznos može biti šokantan, ali to je još u moje vrijeme mogla biti odštetna klauzula."
Milan je Dinamu za Bobana 1991. platio oko 14 milijuna njemačkih maraka, što je u ono vrijeme bio vrlo visok iznos. "Od tada se sve promijenilo, ali FIFA mora braniti neke druge vrijednosti, lojalnost i poštovanje prema klupskoj boji, a ne novac. Mora postojati sustav i određena pravila. Siguran sam da predsjednik FIFA-e ima ideje kako to napraviti."
Koja je najbolja momčad u kojoj je igrao?
"Milan 1992./1993. Trojica Nizozemaca, Gullit, Rijkaard, Van Basten. Papin, Savićević i Boban. I najbolji Talijani tog perioda, Baresi i Maldini."
Neki će reći da je posljednja reprezentacija Jugoslavije bila vrlo talentirana s Prosinečkim, Mihajlovićem, Bobanom, Šukerom, Mijatovićem... "Istina", odgovara Boban: "Ta je momčad vjerojatno bila najtalentiranija. Da smo igrali s 10 lopti, sve bismo pobijedili. No, kao momčad, ne može se usporediti s Milanom. Zašto? Nije bilo mjesta za sve talente, imali smo Stojkovića, genijalca Savićevića, Prosinečkog... Ta ekipa je imala previše talenta."
"Nisam ja simbol otpora"
Boban je kapetanski predvodio Hrvatsku do svjetske bronce 1998. i kaže: "Bila je to velika stvar za tako mladu zemlju."
No, davno prije bronce iz Francuske, Boban je postao hrvatski heroj, skokom na milicajca kako bi obranio Dinamovog navijača. Crvena zvezda je u svibnju 1990. stigla na gostovanje kod Dinama, a utakmica nikada nije odigrana zbog velikih nereda na tribinama i upada Bad Blue Boysa i Delija u teren te općeg kaosa koji je uslijedio. Slike sa stadiona obišle su svijet, a među njima bila je i ona Zvone Bobana koja je postala simbol otpora.
"To je bio potez za slobodu, protiv ugnjetavanja. Režim nas je godinama gazio, a mi smo bili mladi i borili smo se za svoje ideale", kaže danas Boban.
Kako se 21-godišnja zvijezda Dinama našla na prvoj liniji?
"Ljudi govore, Boban je udario policajca, ali to je izvučeno iz konteksta. Policajac je tukao mladog dečka i ja to nisam mogao gledati. Od tada se nikada nisam potukao."
Ipak je postao simbol otpora. "Ne ja, ne moj udarac. Svi oni ljudi, koji su se tog dana branili, su simboli. To je bio ustanak svih. Ali ja sam bio Boban, Dinamova desetka, to je bila razlika."
Zbog tog incidenta izbačen je iz reprezentacije i propustio je SP 1990. godine.
"Mnogi tvrde da sam riskirao (skokom na policajca, op.a.) više nego ostali. To nije istina. Riskirao sam možda svoju karijeru, ali u onom kontekstu, to ne znači ništa."
"Rasisti su idioti. Hrvatska je bila moj san, ali i za Jugoslaviju sam davao sve od sebe"
Švicarskog novinara zanimalo je kako to da su nakon nereda na Maksimiru Hrvati i Srbi još godinu dana igrali zajedno u reprezentaciji.
"Morate razlikovati, mi smo se protivili režimu, a ne Srbima. Mi smo u reprezentaciji bili prijatelji. Nikada nisam imao problema s prijateljima iz Srbije. Čak ni u vrijeme rata. Ne prihvaćam rasizam, rasisti su idioti. Hvala Bogu da je rat završen. Odnosi Hrvata i Srba su danas mnogo bolji."
"Ako me želite pitati jesam li uvijek sanjao kako pjevam hrvatsku himnu, jesam! Jesam li oduvijek želio igrati za svoju zemlju? Jesam. Hrvatska je bila moj san. Ali Jugoslavija je također bila moja momčad. Uvijek sam za nju davao sve od sebe."
Kako to da burna prošlost nije smetala Bobanu kod prijave za posao u FIFA-i? "Presudno je bilo moje nogometno iskustvo, a ne politička prošlost. No, u pravu ste, život piše romane, zar ne?"
O svom novom poslu u FIFA-i, uz novog predsjednika Giannija Infantina, Boban kaže: "Radim za nogomet, za FIFA-u. Sve što odlučim dogovoreno je s Giannijem. Poznajemo se 15 godina, pozvao me na jednu diskusiju, a nakon toga smo se susreli još pet puta. Bilo smo kolege, ne prijatelji. Kada je krenuo u kampanju, pitao me kako ja vidim stvari. Shvatili smo da se oko mnogo pitanja slažemo i pitao me želim li promijeniti svoj život. Dobro sam odlučio."
Boban, danas zamjenik glavnog tajnika FIFA-e, svog se opjevanog skoka na milicajca na maksimirskom travnjaku prisjetio u opširnom intervjuu za švicarski "Blick". Švicarci predstavljaju nekadašnjeg kapetana Hrvatske kao jednog od najvećih nogometaša u povijesti hrvatskog nogometa, narodnog heroja i "polubožanstvo", upravo zbog njegovog poteza na Maksimiru u svibnju 1990. godine.
"Jugoslavija je imala previše talenta. Da smo igrali s 10 lopti, sve bismo pobijedili"
Jedan od najmoćnijih ljudi FIFA-e s obitelji danas živi u Švicarskoj, supruga i četvero djece potpuno su integrirani, idu u školu i odlično govore njemački. Boban još ne zna jezik.
"Nisam imao vremena, prva godina u FIFA-i je bila kaotična. Ali naučit ću njemački. Ne želim da mi se djeca smiju za par godina, a i iz poštovanja prema Švicarskoj. Ovdje ima mnogo Talijana, Hrvata i Srba koji me prepoznaju, i poneki Švicarci razgovaraju sa mnom. No, uživam u miru, drugačije je nego u Italiji gdje me svi prepoznaju", kaže Boban.
I nakon odlaska iz Italije ne prestaje pratiti svoj Milan, koji je na transfere ovog ljeta potrošio više od 200 milijuna eura. "Juventus je još uvijek favorit. Milan je doveo dobre igrače, ali ne svjetske klase. Neće im biti lako s toliko novih igrača u momčadi. Nadam se da sam u krivu."
Osvrnuo se i na najluđi prijelazni rok, tijekom kojeg su klubovi još jednom ismijali pravila UEFA-e i FIFA-e. Na pitanje vrijedi li Neymar 222 milijuna eura, Boban odgovara: "Ako netko toliko želi platiti, to je opravdano. Takvo je tržište. Iznos može biti šokantan, ali to je još u moje vrijeme mogla biti odštetna klauzula."
Milan je Dinamu za Bobana 1991. platio oko 14 milijuna njemačkih maraka, što je u ono vrijeme bio vrlo visok iznos. "Od tada se sve promijenilo, ali FIFA mora braniti neke druge vrijednosti, lojalnost i poštovanje prema klupskoj boji, a ne novac. Mora postojati sustav i određena pravila. Siguran sam da predsjednik FIFA-e ima ideje kako to napraviti."
Koja je najbolja momčad u kojoj je igrao?
"Milan 1992./1993. Trojica Nizozemaca, Gullit, Rijkaard, Van Basten. Papin, Savićević i Boban. I najbolji Talijani tog perioda, Baresi i Maldini."
Neki će reći da je posljednja reprezentacija Jugoslavije bila vrlo talentirana s Prosinečkim, Mihajlovićem, Bobanom, Šukerom, Mijatovićem... "Istina", odgovara Boban: "Ta je momčad vjerojatno bila najtalentiranija. Da smo igrali s 10 lopti, sve bismo pobijedili. No, kao momčad, ne može se usporediti s Milanom. Zašto? Nije bilo mjesta za sve talente, imali smo Stojkovića, genijalca Savićevića, Prosinečkog... Ta ekipa je imala previše talenta."
"Nisam ja simbol otpora"
Boban je kapetanski predvodio Hrvatsku do svjetske bronce 1998. i kaže: "Bila je to velika stvar za tako mladu zemlju."
No, davno prije bronce iz Francuske, Boban je postao hrvatski heroj, skokom na milicajca kako bi obranio Dinamovog navijača. Crvena zvezda je u svibnju 1990. stigla na gostovanje kod Dinama, a utakmica nikada nije odigrana zbog velikih nereda na tribinama i upada Bad Blue Boysa i Delija u teren te općeg kaosa koji je uslijedio. Slike sa stadiona obišle su svijet, a među njima bila je i ona Zvone Bobana koja je postala simbol otpora.
"To je bio potez za slobodu, protiv ugnjetavanja. Režim nas je godinama gazio, a mi smo bili mladi i borili smo se za svoje ideale", kaže danas Boban.
Kako se 21-godišnja zvijezda Dinama našla na prvoj liniji?
"Ljudi govore, Boban je udario policajca, ali to je izvučeno iz konteksta. Policajac je tukao mladog dečka i ja to nisam mogao gledati. Od tada se nikada nisam potukao."
Ipak je postao simbol otpora. "Ne ja, ne moj udarac. Svi oni ljudi, koji su se tog dana branili, su simboli. To je bio ustanak svih. Ali ja sam bio Boban, Dinamova desetka, to je bila razlika."
Zbog tog incidenta izbačen je iz reprezentacije i propustio je SP 1990. godine.
"Mnogi tvrde da sam riskirao (skokom na policajca, op.a.) više nego ostali. To nije istina. Riskirao sam možda svoju karijeru, ali u onom kontekstu, to ne znači ništa."
"Rasisti su idioti. Hrvatska je bila moj san, ali i za Jugoslaviju sam davao sve od sebe"
Švicarskog novinara zanimalo je kako to da su nakon nereda na Maksimiru Hrvati i Srbi još godinu dana igrali zajedno u reprezentaciji.
"Morate razlikovati, mi smo se protivili režimu, a ne Srbima. Mi smo u reprezentaciji bili prijatelji. Nikada nisam imao problema s prijateljima iz Srbije. Čak ni u vrijeme rata. Ne prihvaćam rasizam, rasisti su idioti. Hvala Bogu da je rat završen. Odnosi Hrvata i Srba su danas mnogo bolji."
"Ako me želite pitati jesam li uvijek sanjao kako pjevam hrvatsku himnu, jesam! Jesam li oduvijek želio igrati za svoju zemlju? Jesam. Hrvatska je bila moj san. Ali Jugoslavija je također bila moja momčad. Uvijek sam za nju davao sve od sebe."
Kako to da burna prošlost nije smetala Bobanu kod prijave za posao u FIFA-i? "Presudno je bilo moje nogometno iskustvo, a ne politička prošlost. No, u pravu ste, život piše romane, zar ne?"
O svom novom poslu u FIFA-i, uz novog predsjednika Giannija Infantina, Boban kaže: "Radim za nogomet, za FIFA-u. Sve što odlučim dogovoreno je s Giannijem. Poznajemo se 15 godina, pozvao me na jednu diskusiju, a nakon toga smo se susreli još pet puta. Bilo smo kolege, ne prijatelji. Kada je krenuo u kampanju, pitao me kako ja vidim stvari. Shvatili smo da se oko mnogo pitanja slažemo i pitao me želim li promijeniti svoj život. Dobro sam odlučio."
