Nakon sastanka na vrhu u Washingtonu, Danska je izvijestila o temeljnim neslaganjima sa Sjedinjenim Američkim Državama. Iako se očekivao najgori ishod, uključujući prijetnju prisilne aneksije i sjećanje na prošlogodišnje poniženje ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u Bijeloj kući, do toga ipak nije došlo. Dvije strane su se uglavnom složile da se ne slažu, no odlučeno je o osnivanju zajedničke radne skupine za nastavak razgovora o budućnosti Grenlanda, piše njemački Tagesschau.
Vojno preuzimanje
Američki predsjednik Trump opetovano spominje ovu mogućnost. Nema sumnje u sposobnost američke vojske da brzo zauzme otok, gdje je SAD već vojno prisutan s oko 200 vojnika u svemirskoj bazi Pituffik, prema podacima danskog ministra vanjskih poslova.
To vjerojatno ne bi bilo dovoljno za brzu operaciju, stoga bi se napad morao oslanjati na trupe dovedene izvana, pri čemu bi ključnu ulogu mogla imati Druga flota američke mornarice. Novi planovi za takvu operaciju navodno su u izradi, prema naredbi koju je Trump izdao nakon akcije hvatanja venezuelanskog vođe Nicolása Madura.
Međutim, napad na Grenland bio bi napad na članicu NATO-a, što bi aktiviralo klauzulu o uzajamnoj pomoći. Iako to ne podrazumijeva obaveznu vojnu reakciju drugih članica, stvorilo bi paradoksalnu situaciju u kojoj bi američki admiral morao voditi NATO operaciju protiv SAD-a, budući da je SAD trenutno odgovoran za obranu nordijskih zemalja.
Danska premijerka Mette Frederiksen naglašava da bi takav čin značio kraj NATO-a. Ovaj scenarij postavlja i niz političkih pitanja za Trumpa, od sukoba s vlastitom strankom do rizika gubitka američkih baza u Europi, a odluke o tome donosit će se u Bijeloj kući, a ne u radnoj skupini s Danskom.
Kupnja otoka
Trump je jasno izrazio želju za posjedovanjem Grenlanda, govoreći o "stjecanju". Washington je i u prošlosti pokazivao interes za otok; nakon Drugog svjetskog rata, američka vlada ponudila je Danskoj zlato u vrijednosti od 100 milijuna dolara, no do kupnje nije došlo.
Trump je tu ideju oživio tijekom svog prvog mandata, a nakon pobjede na izborima 2024. godine ponovno ju je aktualizirao, iako je isprva isticao vojnu opciju. Prema američkim medijima, opciju kupnje kasnije je konkretizirao američki ministar vanjskih poslova Marco Rubio, sugerirajući da su vojne prijetnje bile sredstvo pritiska.
New York Times je izvijestio da je Trump zatražio ažurirani plan za kupnju otoka, a agencija Reuters navela je da se razmatraju iznosi između 10.000 i 100.000 dolara po stanovniku kako bi ih se uvjerilo da pristanu na pripajanje SAD-u. Kopenhagen i Nuuk takve su ponude brzo odbili.
Bivši danski ministar za Grenland, Tom Høyem, komentirao je za NDR Info: "Tko vjeruje da se Grenlanđani mogu kupiti, ne poznaje grenlandsku dušu." Naglasio je stoljetne, često i obiteljske veze s Danskom te vlastiti kulturni identitet, zbog čega se novčane ponude smatraju uvredljivima.
Referendum o pripajanju
Grenland je samoupravni dio Kraljevine Danske, ali ima pravo proglasiti neovisnost putem referenduma, što bi mogao biti korak prema dobrovoljnom priključenju SAD-u. O toj je mogućnosti nedavno spekulirao američki senator John Kennedy. Čini se da SAD pokušava stvoriti razdor između Grenlanda i Danske poticanjem antidanskih osjećaja.
Danska televizija DR izvijestila je da vlada sumnja na uključenost američkih građana u tajne operacije utjecaja na Grenlandu. Uz to, Trump je imenovao posebnog izaslanika za Grenland koji je najavio izravne razgovore s Grenlanđanima o pripajanju SAD-u.
Ipak, unatoč rastućoj želji za neovisnošću od Danske, ankete provedene prošlog proljeća pokazale su da se oko 85 posto Grenlanđana protivi pripajanju SAD-u. Široka koalicijska vlada, formirana nakon prošlogodišnjih parlamentarnih izbora, smatra se jasnim znakom odbijanja te ideje.
Pritisci iz SAD-a zapravo su približili Grenland Danskoj. Grenlandski premijer Jens Frederik Nielsen izjavio je: "Ako se moramo odlučiti ovdje i sada: Tada biramo Dansku, dansko kraljevstvo, NATO i EU." Stoga se referendum čini malo vjerojatnom opcijom za SAD.
Jačanje vojne prisutnosti na Arktiku
Sporazum iz 1951. godine dopušta američkim oružanim snagama korištenje Grenlanda u zamjenu za njegovu obranu. Iako je SAD izgradio brojne baze, većina ih je zatvorena, no ugovor im omogućuje da u bilo kojem trenutku pojačaju svoju vojnu prisutnost.
Čini se da to nije dovoljno za Trumpa, koji svoje zahtjeve opravdava opasnošću od Kine i Rusije. Kako bi se odgovorilo na te sigurnosne brige, nekoliko članica NATO-a založilo se za jaču prisutnost Saveza u regiji. Ovog tjedna trebala bi započeti zajednička izvidnička misija nekoliko država, uključujući i Bundeswehr, s ciljem istraživanja uvjeta za vojnu potporu Danskoj.
Danska također planira proširiti svoju vojnu prisutnost na otoku u suradnji s NATO partnerima. Trenutno je tamo stacionirana jedinica Arktičkog zapovjedništva, čija je snaga 2015. procijenjena na 60 ljudi, te patrolna postaja s jedinicom za izviđanje sa psećim zapregama.
NATO je nakon potpune ruske invazije na Ukrajinu ponovno prepoznao stratešku važnost Arktika i pojačava svoje napore u regiji. Ostaje otvoreno pitanje je li jačanje prisutnosti stvarni cilj SAD-a ili im to nije dovoljno - a odgovor na to možda ne ovisi samo o vojnim razmatranjima.
Vojno preuzimanje
Američki predsjednik Trump opetovano spominje ovu mogućnost. Nema sumnje u sposobnost američke vojske da brzo zauzme otok, gdje je SAD već vojno prisutan s oko 200 vojnika u svemirskoj bazi Pituffik, prema podacima danskog ministra vanjskih poslova.
To vjerojatno ne bi bilo dovoljno za brzu operaciju, stoga bi se napad morao oslanjati na trupe dovedene izvana, pri čemu bi ključnu ulogu mogla imati Druga flota američke mornarice. Novi planovi za takvu operaciju navodno su u izradi, prema naredbi koju je Trump izdao nakon akcije hvatanja venezuelanskog vođe Nicolása Madura.
Međutim, napad na Grenland bio bi napad na članicu NATO-a, što bi aktiviralo klauzulu o uzajamnoj pomoći. Iako to ne podrazumijeva obaveznu vojnu reakciju drugih članica, stvorilo bi paradoksalnu situaciju u kojoj bi američki admiral morao voditi NATO operaciju protiv SAD-a, budući da je SAD trenutno odgovoran za obranu nordijskih zemalja.
Danska premijerka Mette Frederiksen naglašava da bi takav čin značio kraj NATO-a. Ovaj scenarij postavlja i niz političkih pitanja za Trumpa, od sukoba s vlastitom strankom do rizika gubitka američkih baza u Europi, a odluke o tome donosit će se u Bijeloj kući, a ne u radnoj skupini s Danskom.
Kupnja otoka
Trump je jasno izrazio želju za posjedovanjem Grenlanda, govoreći o "stjecanju". Washington je i u prošlosti pokazivao interes za otok; nakon Drugog svjetskog rata, američka vlada ponudila je Danskoj zlato u vrijednosti od 100 milijuna dolara, no do kupnje nije došlo.
Trump je tu ideju oživio tijekom svog prvog mandata, a nakon pobjede na izborima 2024. godine ponovno ju je aktualizirao, iako je isprva isticao vojnu opciju. Prema američkim medijima, opciju kupnje kasnije je konkretizirao američki ministar vanjskih poslova Marco Rubio, sugerirajući da su vojne prijetnje bile sredstvo pritiska.
New York Times je izvijestio da je Trump zatražio ažurirani plan za kupnju otoka, a agencija Reuters navela je da se razmatraju iznosi između 10.000 i 100.000 dolara po stanovniku kako bi ih se uvjerilo da pristanu na pripajanje SAD-u. Kopenhagen i Nuuk takve su ponude brzo odbili.
Bivši danski ministar za Grenland, Tom Høyem, komentirao je za NDR Info: "Tko vjeruje da se Grenlanđani mogu kupiti, ne poznaje grenlandsku dušu." Naglasio je stoljetne, često i obiteljske veze s Danskom te vlastiti kulturni identitet, zbog čega se novčane ponude smatraju uvredljivima.
Referendum o pripajanju
Grenland je samoupravni dio Kraljevine Danske, ali ima pravo proglasiti neovisnost putem referenduma, što bi mogao biti korak prema dobrovoljnom priključenju SAD-u. O toj je mogućnosti nedavno spekulirao američki senator John Kennedy. Čini se da SAD pokušava stvoriti razdor između Grenlanda i Danske poticanjem antidanskih osjećaja.
Danska televizija DR izvijestila je da vlada sumnja na uključenost američkih građana u tajne operacije utjecaja na Grenlandu. Uz to, Trump je imenovao posebnog izaslanika za Grenland koji je najavio izravne razgovore s Grenlanđanima o pripajanju SAD-u.
Ipak, unatoč rastućoj želji za neovisnošću od Danske, ankete provedene prošlog proljeća pokazale su da se oko 85 posto Grenlanđana protivi pripajanju SAD-u. Široka koalicijska vlada, formirana nakon prošlogodišnjih parlamentarnih izbora, smatra se jasnim znakom odbijanja te ideje.
Pritisci iz SAD-a zapravo su približili Grenland Danskoj. Grenlandski premijer Jens Frederik Nielsen izjavio je: "Ako se moramo odlučiti ovdje i sada: Tada biramo Dansku, dansko kraljevstvo, NATO i EU." Stoga se referendum čini malo vjerojatnom opcijom za SAD.
Jačanje vojne prisutnosti na Arktiku
Sporazum iz 1951. godine dopušta američkim oružanim snagama korištenje Grenlanda u zamjenu za njegovu obranu. Iako je SAD izgradio brojne baze, većina ih je zatvorena, no ugovor im omogućuje da u bilo kojem trenutku pojačaju svoju vojnu prisutnost.
Čini se da to nije dovoljno za Trumpa, koji svoje zahtjeve opravdava opasnošću od Kine i Rusije. Kako bi se odgovorilo na te sigurnosne brige, nekoliko članica NATO-a založilo se za jaču prisutnost Saveza u regiji. Ovog tjedna trebala bi započeti zajednička izvidnička misija nekoliko država, uključujući i Bundeswehr, s ciljem istraživanja uvjeta za vojnu potporu Danskoj.
Danska također planira proširiti svoju vojnu prisutnost na otoku u suradnji s NATO partnerima. Trenutno je tamo stacionirana jedinica Arktičkog zapovjedništva, čija je snaga 2015. procijenjena na 60 ljudi, te patrolna postaja s jedinicom za izviđanje sa psećim zapregama.
NATO je nakon potpune ruske invazije na Ukrajinu ponovno prepoznao stratešku važnost Arktika i pojačava svoje napore u regiji. Ostaje otvoreno pitanje je li jačanje prisutnosti stvarni cilj SAD-a ili im to nije dovoljno - a odgovor na to možda ne ovisi samo o vojnim razmatranjima.
