Krumpir je višegodišnja zeljasta biljka, koja ovisno o uvjetima uzgoja i kultivara, najčešće doseže visinu do 1 m. Biljka krumpira sastoji se od stabljike sa složenim neparno perastim listovima, cvjetova i plodova bobica sa sjemenkama,stolona, korijena i gomolja. Cijela biljka krumpira, osim gomolja, otrovna je jer sadrži otrovni alkaloid solanin.
Ovisno o navikama i udjelu u ishrani, različito pridonosi u osiguranju dnevnih potreba za kalorijama, ugljikohidratima, proteinima i vitaminima. Jestivi dio gomolja krumpira sadrži prosječno oko 25 % suhe tvari.
Klice gomolja ne rastu na temperaturi nižoj od 4 ˚C, a na više od 5 ˚C klice počinju rasti. Korijen se ne razvija kod temperatura nižih od 7 ˚C. Nicanje gomolja brže je kod viših temperatura i prosječno nicanje traje 25 do 30 dana. Biljka krumpira zeljasta je i ne podnosi niže temperature, a oštećenje nastaje već na -1 ˚C. Optimalna temperatura za rast gomolja je 15 do 20 ˚C. U većini naših područja uzgoja krumpira nepravilan je raspored oborina i krumpir je izložen stresu zbog nedostatka vode. Iznimka je brdsko-planinsko područje Gorskog kotara i Like. Zato je za ujednačenu opskrbu vodom potrebno navodnjavanje.
Krumpir ima velike zahtjeve za prozračnim, strukturiranim i dubokim tlom. Na lakim tlima zbog slabog vodnoh kapaciteta krumpir trpi zbog suše, a na teškim tlima od nedovoljne aeracije korijena. Najbolja tla za uzgoj su slabokisele reakcije pH 5,5 – 6,5. Za krumpir je pored tipa tla jako važna i pravilna priprema tla za sadnju. Krumpir zahtijeva širi plodored i kod suženog plodoreda dolazi do smanjenja prinosa i do veće pojave bolesti koje se prenose tlom.
Krumpir ne bi trebalo saditi nakon drugih biljaka iz porodice pomoćnica kao što su rajčica, patlidžan, a ni nakon okopavina (kukuruz, šećerna repa, povrtne okopavine). Okopavine kasno napuštaju zemljište, a primjena teških strojeva zbija tlo, što u sljedećoj godini smanjuje prozračnost tla prema kojoj je krumpir jako zahtjevan. Dobar predusjev za krumpir jesu ozime ili jare žitarice koje rano ostavljaju tlo slobodnim za obradu i pripremu tla tijekom jeseni i zime.
Potreba za hranivima
Krumpir je kultura koja izuzetno dobro reagira na primjenu stajskog gnoja, kao i na mineralna gnojiva. Stajski gnoj, pored unošenja hraniva, vrlo pozitivno djeluje na poboljšanje strukture tla i zadržavanje vode u tlu, a u proizvodnji ranog krumpira pozitivno djeluje i na zagrijavanje tla. Pravilna gnojidba dušikom za krumpir je od iznimne važnosti jer visoke doze dušika stimuliraju rast čime odgađaju cvatnju i začinjanje gomolja.
Nasad jestivog krumpira ima 35 000-40 000 biljaka/ha, što izraženo u stabljikama iznosi 150 000 – 200 000 glavnih stabljika/ha. Cjelokupnu agrotehniku treba podrediti činjenici da krumpir za sve vrijeme rasta ima potrebu za rahlim, prozračnim tlom, umjerene vlažnosti. Dobrom i kvalitetnom pripremom tla i oranjem se u tlo unose biljni ostaci, organska gnojiva i drugo. U jesensko-zimskom razdoblju potrebno je provesti oranje na dubinu 30-35 cm radi što boljeg promrzavanja tla i bolje predsjetvene strukture.
Kod uzgoja u manjem povrtnjaku, na 100 m2 urod krumpira iznosi oko 500 kg. Budući da cijena krumpira iznosi oko 1,30 eura/kg u maloprodaji, ovaj uzgoj je isplativ samo za vlastite potrebe u kućanstvu i manji dio za prodaju. Za kvalitetno i dugo čuvanje krumpira potrebni su specijalni toplinski izolirani prostori s aktivnom ventilacijom.
Važno je da se krumpir nakon berbe dobro prosuši na suncu i zraku, a potom se skladišti osušen u vreće ili rešetkaste sanduke. Ovisno o mogućnosti održavanja niske temperature i uz obavezno ventiliranje, krumpir će se npr. na 4 stupnja čuvati oko 10 mjeseci bez klijanja. Ekonomska isplativost u proizvodnji krumpira ovisi o tržišnim cijenama inputa i ulaznih troškova, no s obzirom da potražnja i potrošnja krumpira raste, tržište otvara prostor za distribuciju. Tako je moguće i kod uzgoja za hobističke svrhe proizvesti zdravi domaći krumpir i plasirati ga na kućnom pragu.
Foto: Mihaela Paviša, mag. ing. agr. / gospodarski.hr
Ovisno o navikama i udjelu u ishrani, različito pridonosi u osiguranju dnevnih potreba za kalorijama, ugljikohidratima, proteinima i vitaminima. Jestivi dio gomolja krumpira sadrži prosječno oko 25 % suhe tvari.
Klice gomolja ne rastu na temperaturi nižoj od 4 ˚C, a na više od 5 ˚C klice počinju rasti. Korijen se ne razvija kod temperatura nižih od 7 ˚C. Nicanje gomolja brže je kod viših temperatura i prosječno nicanje traje 25 do 30 dana. Biljka krumpira zeljasta je i ne podnosi niže temperature, a oštećenje nastaje već na -1 ˚C. Optimalna temperatura za rast gomolja je 15 do 20 ˚C. U većini naših područja uzgoja krumpira nepravilan je raspored oborina i krumpir je izložen stresu zbog nedostatka vode. Iznimka je brdsko-planinsko područje Gorskog kotara i Like. Zato je za ujednačenu opskrbu vodom potrebno navodnjavanje.
Krumpir ima velike zahtjeve za prozračnim, strukturiranim i dubokim tlom. Na lakim tlima zbog slabog vodnoh kapaciteta krumpir trpi zbog suše, a na teškim tlima od nedovoljne aeracije korijena. Najbolja tla za uzgoj su slabokisele reakcije pH 5,5 – 6,5. Za krumpir je pored tipa tla jako važna i pravilna priprema tla za sadnju. Krumpir zahtijeva širi plodored i kod suženog plodoreda dolazi do smanjenja prinosa i do veće pojave bolesti koje se prenose tlom.
Krumpir ne bi trebalo saditi nakon drugih biljaka iz porodice pomoćnica kao što su rajčica, patlidžan, a ni nakon okopavina (kukuruz, šećerna repa, povrtne okopavine). Okopavine kasno napuštaju zemljište, a primjena teških strojeva zbija tlo, što u sljedećoj godini smanjuje prozračnost tla prema kojoj je krumpir jako zahtjevan. Dobar predusjev za krumpir jesu ozime ili jare žitarice koje rano ostavljaju tlo slobodnim za obradu i pripremu tla tijekom jeseni i zime.
Potreba za hranivima
Krumpir je kultura koja izuzetno dobro reagira na primjenu stajskog gnoja, kao i na mineralna gnojiva. Stajski gnoj, pored unošenja hraniva, vrlo pozitivno djeluje na poboljšanje strukture tla i zadržavanje vode u tlu, a u proizvodnji ranog krumpira pozitivno djeluje i na zagrijavanje tla. Pravilna gnojidba dušikom za krumpir je od iznimne važnosti jer visoke doze dušika stimuliraju rast čime odgađaju cvatnju i začinjanje gomolja.
Nasad jestivog krumpira ima 35 000-40 000 biljaka/ha, što izraženo u stabljikama iznosi 150 000 – 200 000 glavnih stabljika/ha. Cjelokupnu agrotehniku treba podrediti činjenici da krumpir za sve vrijeme rasta ima potrebu za rahlim, prozračnim tlom, umjerene vlažnosti. Dobrom i kvalitetnom pripremom tla i oranjem se u tlo unose biljni ostaci, organska gnojiva i drugo. U jesensko-zimskom razdoblju potrebno je provesti oranje na dubinu 30-35 cm radi što boljeg promrzavanja tla i bolje predsjetvene strukture.
Kod uzgoja u manjem povrtnjaku, na 100 m2 urod krumpira iznosi oko 500 kg. Budući da cijena krumpira iznosi oko 1,30 eura/kg u maloprodaji, ovaj uzgoj je isplativ samo za vlastite potrebe u kućanstvu i manji dio za prodaju. Za kvalitetno i dugo čuvanje krumpira potrebni su specijalni toplinski izolirani prostori s aktivnom ventilacijom.
Važno je da se krumpir nakon berbe dobro prosuši na suncu i zraku, a potom se skladišti osušen u vreće ili rešetkaste sanduke. Ovisno o mogućnosti održavanja niske temperature i uz obavezno ventiliranje, krumpir će se npr. na 4 stupnja čuvati oko 10 mjeseci bez klijanja. Ekonomska isplativost u proizvodnji krumpira ovisi o tržišnim cijenama inputa i ulaznih troškova, no s obzirom da potražnja i potrošnja krumpira raste, tržište otvara prostor za distribuciju. Tako je moguće i kod uzgoja za hobističke svrhe proizvesti zdravi domaći krumpir i plasirati ga na kućnom pragu.
Foto: Mihaela Paviša, mag. ing. agr. / gospodarski.hr
