U zajedništvu vjere, tradicije i povijesti, danas smo u Tomislavgradu proslavili veličanstveni jubilej hrvatskoga naroda i Katoličke crkve: 1100. obljetnicu Hrvatskoga Kraljevstva i povijesnih Splitskih crkvenih sabora.
Pred duvanjskom spomen – bazilikom u zajedništvu s brojnim hrvatskim biskupima, provincijalima, provincijalkama, svećenicima, časnim sestrama i Božjim pukom, misno slavlje predvodio je predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić. Homiliju je izrekao predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša.
U homiliji je govorio o ukorijenjenosti u kršćansku vjeru koja je poziv na bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje.
– Draga braćo i sestre, danas s ovoga mjesta svi skupa želimo izraziti svoju potrebu i želju za društvom i uređenjem koje je u stanju osigurati uvjete u kojima možemo ostati ukorijenjeni u svoju kršćansku vjeru i svoj kršćanski narod. Jedino se tako možemo ostvariti u punini svoje ljudskosti, koja je poziv na odnos, ljubav i odgovornost. Budimo svjesni da bi bez kršćanske baštine naš narod bio samo još jedna zajednica interesa, puka europska statistika ili predmet povijesnih podataka. Ali, kršćanska baština nije spomenik, ona je ujedinjujuća snaga cijelog tijela, ona je duša hrvatskog naroda i živo stablo koje treba hraniti da bi donijelo obilne plodove. U njoj su naši sakramenti, naša krsna imena, naše marjanske i euharistijske pjesme, naš križ u školu i na grobu. U njezinoj sjeni se rađamo, živimo i umiremo.
Narod koji je ukorijenjen u Kristu, prožet bratoljubljem i domoljubljem neće nikada umrijeti. Može izgubiti političku moć, ali neće izgubiti svoju dušu. To nam povijesne činjenice dokazuju.
Hrvatska danas ne treba samo nove strategije, treba duhovnu obnovu i istinsko zajedništvo. Takvo se zajedništvo ne temelji na političkim sporazumima, nego na zajedničkom prihvaćanju istine o čovjeku, istine o narodu i istine o Bogu. Na tome opstajemo, ili nestajemo. Naš je narod tijekom stoljeća opstajao jer je znao čuvati svoje vrijednosti, znao je da se ono što je sveto nikada ne prodaje, nego da se mora čuvati i kada je teško i opasno, pa i po cijenu vlastitog života. Tko ne zna za što vrijedi umrijeti, ne zna ni zašto vrijedi živjeti. Bez smisla žrtve, gubi se i smisao za život. Ono pak za što vrijedi i umrijeti jesu: Bog, obitelj i Domovina, a to je bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje. To troje jesu ona ljubav koja nas je očuvala kroz ratove, progonstva, režime i nevremena ikoje nas i danas jedino može očuvati. Stoga, moramo iznova osvijestiti istine koje se ne mijenjaju s vremenima, nego ostaju upisane u naravi i božanskom zakonu: da je brak svetinja, a ne puki društveni ugovor; da je dijete Božji dar, a ne izbor; da život uvijek ima prednost nad svakim ljudskim pravom koje bi ga ugrožavalo; da je savjest svetište ljudskog osobe u skladu s kojim treba djelovati i u javnom životu, a ne subjektivna emocija koju valja usklađivati s prolaznim društvenim normama; da je narod zajednica odgovornosti, a ne skup pojedinaca koje dijele isti prostor; i da je zajedništvo milosna žrtva Bogu draga.
Nadbiskup je pozvao da ostanemo ukorijenjeni „u ono što nam je dano Odozgo, u ostavštini predaka, tolikih naših mučenika, svetaca i heroja – u baštini Crkve i Evanđelja. Neka naši zakoni ne budu protiv života, naši programi protiv savjesti, naše škole neka ne budu protiv roditelj ni narod protiv Boga. Samo tako možemo ostati narod s dušom, s pogledom uprtim u nebo, ali s nogama čvrsto na zemlji – da bismo Kristovu radosnu vijest donijeli ovom vremenu i predali ju onima koji dolaze poslije nas, kazao je među ostalim nadbiskup Kutleša.
Na kraju misnoga slavlja okupljenima se obratio apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori nadbiskup Francis Assisi Chullikatt:
– Ovdje, na ovome Duvanjskom polju susreću se pamćenje i vjera. Prošlost i sadašnjost dodiruju se poput dviju ruku sklopljenih u molitvi. Ovdje se obnavlja duboki osjećaj pripadnosti Kristovoj crkvi, zajedništvu s Petrovim namjesnikom, vašoj duhovnoj baštini koju je Evanđelje oblikovalo i kovalo tijekom stoljeća. Vaša povijesti prizvana glasom papa: od Ivana X, od Leona X i zapečaćena krvlju i svjedočanstvom vašega sveca i mučenika, sjajan je put vjernosti Kristovom evanđelju, vjernosti crkvi, vjernosti pozivu naroda koji je pozvan na svetosti i na život vođen snagom vjere. Neka ove obljetnice ne budu samo slavlje prošlosti nego prilika za milost i duhovnu obnovu, da ponovno otkrijete vjeru primljenu od Otaca, učvrstite nadu u Uskrslog gospodina i obnovite ljubav u Duhu svetom koji vas čuva u jedinstvu i prati vas na stazama povijesti da svjetlo Evanđelja i dalje sjaji u naraštajima koji dolazi.
Mjesni biskup, mons. Petar Palić uputio je zahvalu svima koji su sudjelovali u misnom slavlju te svima koji su svojim radom doprinijeli organizaciji dostojanstvene i pobožne proslave ovih dviju obljetnica, kako u Hrvatskoj tako i u BiH.
– Bog je Gospodar povijesti, a naša povijest i osobna i narodna u Njegovim je rukama. Neka Mu je hvala na svakom danu koji nam daruje, a osobno na ovome današnjem, kazao je mons. Palić.
Fotografije pogldajte OVDJE
Tomislavcity.com
Pred duvanjskom spomen – bazilikom u zajedništvu s brojnim hrvatskim biskupima, provincijalima, provincijalkama, svećenicima, časnim sestrama i Božjim pukom, misno slavlje predvodio je predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić. Homiliju je izrekao predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša.
U homiliji je govorio o ukorijenjenosti u kršćansku vjeru koja je poziv na bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje.
– Draga braćo i sestre, danas s ovoga mjesta svi skupa želimo izraziti svoju potrebu i želju za društvom i uređenjem koje je u stanju osigurati uvjete u kojima možemo ostati ukorijenjeni u svoju kršćansku vjeru i svoj kršćanski narod. Jedino se tako možemo ostvariti u punini svoje ljudskosti, koja je poziv na odnos, ljubav i odgovornost. Budimo svjesni da bi bez kršćanske baštine naš narod bio samo još jedna zajednica interesa, puka europska statistika ili predmet povijesnih podataka. Ali, kršćanska baština nije spomenik, ona je ujedinjujuća snaga cijelog tijela, ona je duša hrvatskog naroda i živo stablo koje treba hraniti da bi donijelo obilne plodove. U njoj su naši sakramenti, naša krsna imena, naše marjanske i euharistijske pjesme, naš križ u školu i na grobu. U njezinoj sjeni se rađamo, živimo i umiremo.
Narod koji je ukorijenjen u Kristu, prožet bratoljubljem i domoljubljem neće nikada umrijeti. Može izgubiti političku moć, ali neće izgubiti svoju dušu. To nam povijesne činjenice dokazuju.
Hrvatska danas ne treba samo nove strategije, treba duhovnu obnovu i istinsko zajedništvo. Takvo se zajedništvo ne temelji na političkim sporazumima, nego na zajedničkom prihvaćanju istine o čovjeku, istine o narodu i istine o Bogu. Na tome opstajemo, ili nestajemo. Naš je narod tijekom stoljeća opstajao jer je znao čuvati svoje vrijednosti, znao je da se ono što je sveto nikada ne prodaje, nego da se mora čuvati i kada je teško i opasno, pa i po cijenu vlastitog života. Tko ne zna za što vrijedi umrijeti, ne zna ni zašto vrijedi živjeti. Bez smisla žrtve, gubi se i smisao za život. Ono pak za što vrijedi i umrijeti jesu: Bog, obitelj i Domovina, a to je bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje. To troje jesu ona ljubav koja nas je očuvala kroz ratove, progonstva, režime i nevremena ikoje nas i danas jedino može očuvati. Stoga, moramo iznova osvijestiti istine koje se ne mijenjaju s vremenima, nego ostaju upisane u naravi i božanskom zakonu: da je brak svetinja, a ne puki društveni ugovor; da je dijete Božji dar, a ne izbor; da život uvijek ima prednost nad svakim ljudskim pravom koje bi ga ugrožavalo; da je savjest svetište ljudskog osobe u skladu s kojim treba djelovati i u javnom životu, a ne subjektivna emocija koju valja usklađivati s prolaznim društvenim normama; da je narod zajednica odgovornosti, a ne skup pojedinaca koje dijele isti prostor; i da je zajedništvo milosna žrtva Bogu draga.
Nadbiskup je pozvao da ostanemo ukorijenjeni „u ono što nam je dano Odozgo, u ostavštini predaka, tolikih naših mučenika, svetaca i heroja – u baštini Crkve i Evanđelja. Neka naši zakoni ne budu protiv života, naši programi protiv savjesti, naše škole neka ne budu protiv roditelj ni narod protiv Boga. Samo tako možemo ostati narod s dušom, s pogledom uprtim u nebo, ali s nogama čvrsto na zemlji – da bismo Kristovu radosnu vijest donijeli ovom vremenu i predali ju onima koji dolaze poslije nas, kazao je među ostalim nadbiskup Kutleša.
Na kraju misnoga slavlja okupljenima se obratio apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori nadbiskup Francis Assisi Chullikatt:
– Ovdje, na ovome Duvanjskom polju susreću se pamćenje i vjera. Prošlost i sadašnjost dodiruju se poput dviju ruku sklopljenih u molitvi. Ovdje se obnavlja duboki osjećaj pripadnosti Kristovoj crkvi, zajedništvu s Petrovim namjesnikom, vašoj duhovnoj baštini koju je Evanđelje oblikovalo i kovalo tijekom stoljeća. Vaša povijesti prizvana glasom papa: od Ivana X, od Leona X i zapečaćena krvlju i svjedočanstvom vašega sveca i mučenika, sjajan je put vjernosti Kristovom evanđelju, vjernosti crkvi, vjernosti pozivu naroda koji je pozvan na svetosti i na život vođen snagom vjere. Neka ove obljetnice ne budu samo slavlje prošlosti nego prilika za milost i duhovnu obnovu, da ponovno otkrijete vjeru primljenu od Otaca, učvrstite nadu u Uskrslog gospodina i obnovite ljubav u Duhu svetom koji vas čuva u jedinstvu i prati vas na stazama povijesti da svjetlo Evanđelja i dalje sjaji u naraštajima koji dolazi.
Mjesni biskup, mons. Petar Palić uputio je zahvalu svima koji su sudjelovali u misnom slavlju te svima koji su svojim radom doprinijeli organizaciji dostojanstvene i pobožne proslave ovih dviju obljetnica, kako u Hrvatskoj tako i u BiH.
– Bog je Gospodar povijesti, a naša povijest i osobna i narodna u Njegovim je rukama. Neka Mu je hvala na svakom danu koji nam daruje, a osobno na ovome današnjem, kazao je mons. Palić.
Fotografije pogldajte OVDJE
Tomislavcity.com
