Usnio sam tebe, majko!

Sinoć sam te ja usnio majko
Da si došla odnekud s visine
Nježno si mi prozborila samo
Ne brini se za te molim sine.

Imala si krunicu u ruci
Onu istu dok si živa bila
Sav ushićen šutio sam samo
Dok si meni riječi govorila.

Blagi osmjeh krasio ti lice
Vidio sam one stare bore
Riječi iz sna zapamtio ja sam
Nemoj sine da te brige more.

Svoje brige dragom Bogu predaj
S pouzdanjem ti se njemu moli
Milostiv je On će te tebe čuti
On beskrajno, oprašta i voli.

A onda si otišla ponovno
Probudih se, iz sna tako draga
Rekao sam samo Bogu hvala
Što me prati, što je moja snaga.

Sve bih dao kada bih mogao
Da te na tren, vidim majko mila
Da osjetim dodir ruke tvoje
Duša bi mi ispunjena bila.

Da je meni opet ugledati
Tvoje lice, oči boje neba
Onaj pogled blagi, matreinski
Što mi fali, što mi uvijek treba.

San mi majko razgalio dušu
Prepun sam ti radosti i sjete
Danas sam ti opet kao nekad
Ono malo razmaženo dijete.

Stare slike iz djetinjstva vraćam
Skromnog doma, vatre i ognjišta
Obitelj je na okupu cijela
To ne može zamijeniti ništa.

Uspomene naviru mi same
Na te dane i godine sretne
Pohranjene u meni još žive
U dubini moje duše sjetne.

Pustio sam suze radosnice
Što te usnuh moja draga mati
Ti si ljubav vječna, neprolazna
Molitva me tvoja s neba prati.

Ne mogu ti opisati majko
Što osjećam u svom srcu sada
Znam da čežnja, i duboka nada
U mom srcu, i u duši vlada.

A sad zbogom, dobra moja mati
Počivaj u vječnom divnom sjaju
Po obilju Božijeg milosrđa
U Njegovom predivnome raju.

Autor: Žarko Mađar