Štefanija i Uroš Opačić, osamdesetogodišnjaci iz Zagreba, odlučili su starost provesti u gradu na Savi. Napustili su glavni grad Hrvatske, gdje imaju potomke, rodbinu, prijatelje i stan, te su u BiH nastavili umirovljenički život
Zbog poskupljenja različitih životnih potreba, sve više umirovljenika iz Hrvatske, ali drugih gradova EU odlučuje se za život u BiH.
Takvih primjera ima mnogo u Gradišci, potvrdili su za Nezavisne novine u više domova. Kristijan Bakić, direktor Doma za stare “Rezidencija Bakić” u Gradišci, kaže da imaju sve više osoba iz Hrvatske, Slovenije, Austrije, Danske i drugih zemalja koji se opredjeljuju za dugoročni boravak.
“Računica je jednostavna. Kod nas, u našoj državi, a svakako u domu, cijene su neuporedivo manje, a uvjeti identični, čak i bolji nego u europskim državama. Naš dom je nekoliko stotina metara od granice, što je također pogodnost koja ide u prilog našim stanarima”, kazao je Bakić.
Štefanija i Uroš Opačić, osamdesetogodišnjaci iz Zagreba, odlučili su starost provesti u gradu na Savi. Napustili su glavni grad Hrvatske, gdje imaju potomke, rodbinu, prijatelje i stan, te su u BiH nastavili umirovljenički život. Stan u zagrebačkoj Ulici Valunske ploče zamijenili su novom adresom, Dositejeva broj 3 u Gradišci.
“Smještaj je odličan, uvjeti također, tu se osjećamo kao kod kuće. Imamo puno manje obaveza pa možemo reći da nam je i bolje i jednostavnije, višestruko jeftinije nego u stanu u Zagrebu, gdje smo proveli više od pola vijeka”, kaže Štefanija.
Uroš Opačić, porijeklom iz sela Suvaja kod Bosanske Krupe, u Hrvatsku je otišao u mladosti, tamo se oženio, zasnovao obitelj, potom godinama, zajedno sa suprugom Štefanijom, radio u Njemačkoj. Zavoljeli su i Gradišku, stekli prijatelje.
“Posjećujemo kulturne programe, sportske događaje, šetamo pored Save, uživamo u ljepoti ovog grada gdje nam je sve blisko. U Gradišci nema nesnošljivih gužvi kao u Zagrebu i drugim velikim gradovima”, pričaju Opačići, zauzeti mnogim rekreativnim obavezama.
“Ovdje nam treba mnogo manje novca za život nego u Zagrebu. Opredijelili smo se za ustanovu jer tu imamo sve osigurano, hranu, smještaj, grijanje, liječničku njegu, fizijatrijske usluge, salon ljepote, mjesto za zabavu i rekreaciju. Sasvim smo opušteni i posvećeni sebi”, povjerila se Štefanija, inače porijeklom iz Kumrovca i, kako za sebe kaže, ponosna Titova susjeda.
Paša Šibić je pedeset godina živjela u Rijeci, u Hrvatskoj. Sada je u Gradišci. “Zadovoljna sam, lijepo mi je… Moj sin je istražio sve te mogućnosti i odlučio da ovdje dođem, a što se i meni dopalo. Sve je kako treba, uvjeti su dobri, ali, što je najvažnije, ovdje je jeftinije nego u Rijeci. U tom gradu imam kuću trokatnicu, ali računica mi govori da je ovdje, za sada, povoljnije živjeti”, kaže Paša. Ovakvih primjera i u drugim domovima ima sve više. Zaključak je, kažu sugovornici, sasvim jasan. Skupoća starije osobe tjera iz Europske unije u BiH.
“Europska mirovina je, za sada, samo ovdje stimulativna za život. U Europi, je bila, ali više nije”, tvrde novi stanovnici Gradiške sa putovnicama europskih zemalja.
Zbog poskupljenja različitih životnih potreba, sve više umirovljenika iz Hrvatske, ali drugih gradova EU odlučuje se za život u BiH.
Takvih primjera ima mnogo u Gradišci, potvrdili su za Nezavisne novine u više domova. Kristijan Bakić, direktor Doma za stare “Rezidencija Bakić” u Gradišci, kaže da imaju sve više osoba iz Hrvatske, Slovenije, Austrije, Danske i drugih zemalja koji se opredjeljuju za dugoročni boravak.
“Računica je jednostavna. Kod nas, u našoj državi, a svakako u domu, cijene su neuporedivo manje, a uvjeti identični, čak i bolji nego u europskim državama. Naš dom je nekoliko stotina metara od granice, što je također pogodnost koja ide u prilog našim stanarima”, kazao je Bakić.
Štefanija i Uroš Opačić, osamdesetogodišnjaci iz Zagreba, odlučili su starost provesti u gradu na Savi. Napustili su glavni grad Hrvatske, gdje imaju potomke, rodbinu, prijatelje i stan, te su u BiH nastavili umirovljenički život. Stan u zagrebačkoj Ulici Valunske ploče zamijenili su novom adresom, Dositejeva broj 3 u Gradišci.
“Smještaj je odličan, uvjeti također, tu se osjećamo kao kod kuće. Imamo puno manje obaveza pa možemo reći da nam je i bolje i jednostavnije, višestruko jeftinije nego u stanu u Zagrebu, gdje smo proveli više od pola vijeka”, kaže Štefanija.
Uroš Opačić, porijeklom iz sela Suvaja kod Bosanske Krupe, u Hrvatsku je otišao u mladosti, tamo se oženio, zasnovao obitelj, potom godinama, zajedno sa suprugom Štefanijom, radio u Njemačkoj. Zavoljeli su i Gradišku, stekli prijatelje.
“Posjećujemo kulturne programe, sportske događaje, šetamo pored Save, uživamo u ljepoti ovog grada gdje nam je sve blisko. U Gradišci nema nesnošljivih gužvi kao u Zagrebu i drugim velikim gradovima”, pričaju Opačići, zauzeti mnogim rekreativnim obavezama.
“Ovdje nam treba mnogo manje novca za život nego u Zagrebu. Opredijelili smo se za ustanovu jer tu imamo sve osigurano, hranu, smještaj, grijanje, liječničku njegu, fizijatrijske usluge, salon ljepote, mjesto za zabavu i rekreaciju. Sasvim smo opušteni i posvećeni sebi”, povjerila se Štefanija, inače porijeklom iz Kumrovca i, kako za sebe kaže, ponosna Titova susjeda.
Paša Šibić je pedeset godina živjela u Rijeci, u Hrvatskoj. Sada je u Gradišci. “Zadovoljna sam, lijepo mi je… Moj sin je istražio sve te mogućnosti i odlučio da ovdje dođem, a što se i meni dopalo. Sve je kako treba, uvjeti su dobri, ali, što je najvažnije, ovdje je jeftinije nego u Rijeci. U tom gradu imam kuću trokatnicu, ali računica mi govori da je ovdje, za sada, povoljnije živjeti”, kaže Paša. Ovakvih primjera i u drugim domovima ima sve više. Zaključak je, kažu sugovornici, sasvim jasan. Skupoća starije osobe tjera iz Europske unije u BiH.
“Europska mirovina je, za sada, samo ovdje stimulativna za život. U Europi, je bila, ali više nije”, tvrde novi stanovnici Gradiške sa putovnicama europskih zemalja.
