Nedavno sam otputovao u Švicarsku kako bih duboko udahnuo miris zahoda. Ono što sam doživio bio je napad na nosnice, kombinacija kanalizacije, štale i amonijaka, zaokružen bljuvotinom, piše Bill Gates.

Na sreću, uspio sam udahnuti nešto puno svježije - budućnost zahoda bez mirisa i boljih higijenskih uvjeta za sve.

Sve se ovo odigralo tijekom mog posjeta Firmenichu, ženevske tvrtke u obiteljskom vlasništvu koja se specijalizira za mirise i okuse. Poznata je po tome što su stvorili neke od najpoznatijih mirisa, ali sad su jedni od najnovijih partnera naše zaklade u pokušaju poboljšanja higijenskih uvjeta u najsiromašnijim zemljama svijeta.

Preko milijarde ljudi na svijetu nema pristup sanitarnim čvorovima te vrše nuždu na otvorenom. Tri milijarde imaju zahode, ali njihov se otpad ne obrađuje te curi u vodu i zalihe hrane. Oko 800.000 djece mlađe od pet godina godišnje umre od proljeva, upale pluća i ostalih infekcija koje uzrokuju nečista voda i higijena. To je problem koji usporava i ekonomski razvoj, preko 6% BDP-a Indije godišnje odlazi na loše higijenske uvjete.

Kako kompanija za parfeme može pomoći?

Miris je bitan

Zato što je miris bitan.

Diljem svijeta grade se milijuni novih zahoda kako bi se smanjilo vršenje nužde u javnosti. Nažalost, mnogi od tih zahoda neće se koristiti jer smrde. To je zabrinjavajući trend koji prijeti zaustaviti napredak globalne higijene.

Nakon jednog našeg samita na kojem su sudjelovali, predstavnici iz Firmenicha bacili su se na posao. Postavili su si jednostavno pitanje - zašto zahodi tako smrde?

Odgovor se čini očit, ali zahodski se mirisi sastoje od više od 200 kemijskih spojeva u izmetu i urinu, koji se pak mijenjaju ovisno o zdravlju i prehrani. Istraživačima je bio cilj otkriti koji su od tih spojeva odgovorni za grozan miris.

Izolirali su četiri spoja te ih stvorili u laboratoriju. Drugim riječima, napravili su miris fekalija i ustajalog urina. Kako bi bili sigurni da su uspjeli, pitali su Švicarce, Indijce i ljude iz Afrike da im odaberu mirise koji najviše sliče smrdljivom zahodu. Rezultat toga je onaj miris s početka teksta.
Kad su uspješno dobili parfem, došlo je vrijeme da otkriju kako prikriti te mirise. Tijekom cijele ljudske povijesti, smrad prikrivamo ugodnim mirisima. To je mirisni ekvivalent metenja prašine pod tepih. U Firmenichu su došli na ideju da se s problemom suoče na molekularnoj razini.

Blokiranje receptora u nosevima

Naši nosevi imaju 350 mirisnih receptora, od kojih se samo neki koriste za detektiranje smrada. Istraživači su razvili mirise koji blokiraju određene receptore u nosevima te tako ne možemo detektirati neke smradove.

Proces je sličan slušalicama protiv buke. Isto kako slušalice poništavaju buku, tako naš mozak ne percipira ove loše mirise.

Imao sam priliku iskušati te mirise u akciji. Udahnuo sam mješavinu jednog od izmetnih parfema i novih mirisa za blokadu. Mirisalo je prilično dobro, bez traga odvratnog mirisa od ranije te sam osjetio lagani cvjetni miris.

Pitanje koje se sad postavlja je hoće li ova tehnologija promijeniti išta u zemljama s lošim sanitarnim čvorovima. Firmenich također treba odlučiti kako će distribuirati mirise, a glavni je cilj proizvod učiniti pristupačnim i lakim za korištenje.

Konstantno sam fasciniran napretkom na polju higijene. Higijena kao da je bila tabu tema te za nju nije bilo puno interesa istraživača. Sad se sve to promijenilo te javni i privatni sektor zajedno rade da otkriju i razviju rješenja koja će popraviti zdravlje u urbanim slamovima i ostalim gusto naseljenim zajednicama.

Put u Ženevu bio je dosta naporan za mojih 350 receptora, ali jedan miris je ostavio najveći dojam. Miris uspjeha, do kojeg dolazi kad talentirani ljudi zajedno rade na tome da svijet učine boljim mjestom.