Novinar, kuhar, grafički dizajner, basist, rukometaš, pub kvizaš, glumac... Sve je to 23-godišnji Duvnjak Domagoj Jerlagić koji je u razgovoru za rama-prozor.info istaknuo kako se uspijeva baviti različitim profesijama. Ovaj osebujan mladić je već od djetinjstva pokazivao volju i ambiciju za raznim stvarima pa je već rano znao što želi postati i kako zaraditi za život.
Rent-a-chef
Prije nepunih mjesec dana pokrenuo je inovativan projekt na našem području „rent-a-chef“ gdje ga bilo tko može unajmiti da mu napravi jelo u vlastitom domu. Iako je tek krenuo s tim, već je obasut brojnim upitima, a i sam se još uvijek uči. Na ovu ideju je došao dok je studirao u Mostaru te mu je kao studentu bilo isplativije kuhati nego se hraniti po restoranima ili pekarama. Ali je u detaljne pripreme krenuo prije tri-četiri mjeseca.
„A nekada se dogodi i obiteljska situacija da moraš napraviti ručak. Prvi put ne valja, drugi put ne valja i treći put uspije. Naučiš jednostavno. I vremenom se zaljubiš u to. I 'rent-a-chef ' je nastao iz čiste ljubavi prema hrani“, kaže Domagoj dodajući kako je presudna stvar eksperimentiranje. Prvo je krenuo od toga da se hrana koju pripremi njemu svidi jer je računao da će tada i drugi biti zadovoljni. Krenuo je od jednostavnijih jela da bi došao do posebno kompliciranih, odnosno jela koja zahtijevaju i neku raniju pripremu.
I za ovaj posao je potrebna svakodnevna edukacija te osluškivati svoje klijente i pratiti što njima odgovara, a ipak u svemu tome ostati originalan i ponuditi nešto svoje. Lajtmotiv rent-a-chefa je da svaki event ima svoju priču, svoj naziv.
Najveće ideje za nove projekte i najbolje njihove razrade dolazile su mu spontano uz piće i društvo.
„Za vrijeme korone dok kafići nisu radili s prijateljima sam išao u vikendice gdje su smo se družili. Tu su se rodile neke genijalne ideje, neka genijalna poznanstva. I koliko god je ova korona donijela financijskih poteškoća toliko je donijela i drugih pozitivnih stvari“, govori Jerlagić.
Takvo jedno druženje je potaknulo grupu prijatelja da rade jedan „cabaré“ jer je Domagoj već u srednjoj školi u Tomislavgradu bio u dramskoj sekciji. Koronavirus i mjera civilne zaštite kojih se treba pridržavati, usporile su taj projekt ali i dalje svakodnevno zapisuju zanimljivosti i ideje koje će predstaviti publici.
Mnoge predstave
„Ta neka bina mi nije mrska u životu. Radio sam masu stvari koje mi tada nisu imale nekog smisla, ali s nekim odmakom uviđam gdje sam naučio određene stvari“, ističe.
Ljubav prema kazalištu i glumi potaknula ga je da s prijateljima u srednjoj školi pokrene dramsku sekciju. Prvo je glumio u predstavi „Kraljevi i konjušar“ kao stražar koji je cijelo vrijeme bio inventar na sceni te Domagoj sa smiješkom prepričava kako mu je to bila najteža uloga u životu iako je imao samo četiri replike.
„Zato što si inventar, zato što si stalno prisutan i zato što stalno 500 ljudi gleda u tebe, a ti govoriš samo pet rečenica“.
Kasnije je krenuo s ozbiljnijim angažmanom kada je bio dio glumačke postave u predstavi „Klupko“ Pere Budaka. Odigrao je Josina, glavnu mušku ulogu, a predstava je ostvarila zapažen uspjeh te je odigrana oko 12 puta. Posebno zahtjevnu ulogu imao je i u predstavi „Tartuffe“ od Molièrea samim time jer je Molière vrlo težak za razumjeti.
„Kada igraš Molièrea nije ti svejedno. U Peri Budaka možeš improvizirati dok se kod Molièrea moraš držati jer vrlo je lako izaći iz cijele te priče“, kaže Domagoj dodajući kako se okušao se i kao redatelj, režirajući „Predstavu Hamleta u selu Mrduša Donja“ koju je radio s djecom. Govori kako je predstavu trebalo djeci prevesti o čemu je zapravo riječ te je radio i kao majstor tona i rasvjete.
Od osnovne škole svira klavir da bi početkom srednje škole samostalno počeo učiti svirati gitaru.
Aktivnosti tijekom srednje škole nisu se samo zaustavile na sviranju i glumi nego je i aktivno trenirao rukomet 10 godina te je bio lijevo krilo RK DELMINIUM-a iz Tomislavgrada. Prije tri godine je ozlijedio desno koljeno pa se nakon operacije nikada nije vratio u punoj formi na teren.
„Grupa Brig“
Za vrijeme studija novinarstva u Mostaru došao mu je poziv od prijatelja Marijana Mile Radoša da zauzme slobodno mjesto basista u „Grupi Brig“.
„Zove mene Mile: 'E hajmo popiti piće. Eto ti sviraš gitaru, a nama treba basista'. Ja sam ono bio kao: 'Ja sviram gitaru, a vama treba basist'. I hajd znam gdje je koji ton na gitari i to je jako slično. I malo-pomalo posudim ja neki bas i pojačalo i krenem vježbati. Za manje od mjesec dana od poziva, odradim prvu svirku. To tada ni na što nije ličilo, ali kao i svakom poslu i za to treba vremena. Najbitnije je da s ekipom u grupi budeš i svirački i karakterno skladan. To mora biti međusobno guranje nas članova. I mi imamo sreću što smo svi rođeni u nekih sedam godina pa smo praktički svi dio iste generacije i imamo jako slične interese i priču, pa je kudikamo lakše raditi“, rekao je dodajući kako od benda nema ništa ako na pivi ne mogu sjediti skupa te su oni na tome polju odlični jer su svi prijatelji.
Jerlagić objašnjava kako u poslu kojim se bavi je najbitnije da oni kao team odlično funkcioniraju jer onda se ta energija prenosi i na njihove slušatelje, a posebno goste na vjenčanjima na kojima sviraju.
Proputovali brojne gradove
Baza benda je u Širokom Brijegu, dok su ostali članovi iz Mostara, Rame i Tomislavgrada. Velika su odricanja za jednog glazbenika, ali, ističe, kako to tako mora biti jer se sve to vrati na drugi način.
„Ne treba sada uzimati da ti sad nešto patiš, nego jednostavno ulažeš u vlastitu budućnost. Kada kažeš ulažeš, ljudi uglavnom misle na novac. Novac je na kraju najsporednija stvar na svijetu bez koje ne možeš živjeti, ali puno je skuplje vrijeme, ideje, puno je skuplje to neko 100%-no prisustvo u nečemu iz čega će se nešto izroditi. I ona prestaneš gledati na to da se žrtvuješ“, govori Jerlagić.
Mladenci su prepoznali njihovu kvalitetu te su svirali u većini gradova BiH i Hrvatske, a imali su brojne svirke i u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Švedskoj.
Osim u „Grupi Brig“ posvetio se i drugoj glazbenoj grupi odnosno Tamburaškom sastavu „Zadnja želja“ u kojemu je berdaš jer kako kaže, voli spojiti ugodno s korisnim.
Pub kvizovi
Trenutno radi i kao grafički dizajner, a u tome se poslu našao iznenada iako, kako ističe, nikada u život nije ništa dizajnirao. Ali svojom upornošću i dodatnom edukacijom uspio je svladati sve izazove koji su postavljeni pred njega pa je danas zadovoljan načinom na koji obavlja posao.
Osim toga, obožavatelj je pub kvizova te odlično pokriva područja sporta, kulture, religije i jezika.
„Pub kvizovi su mi pokazali koliko zapravo ne znam. Imao sam takvu ekipu koja je bila odlična i svatko od nas je pokrivao nešto. Imali smo lika koji je završio povijest i zemljopis. Imaš one likove koji prate stripove, modernu glazbu... I onda smo sklopili dobru ekipicu i mogao si raditi ozbiljne stvari na tako nečemu što je zamišljeno kao jako neozbiljno“, objasnio je Jerlagić svoje dojmove s kvizova.
Domagoj u svemu uspijeva jer sve svoje vrijeme iskorištava na najbolji mogući način. A ističe kako jedino na takav način i funkcionira.
Njegov rad možete pratiti na Instagramu rentachef.ba te ukoliko želite iskušati njegova jela možete ga kontaktirati na broj telefona 063/239-854.
Rent-a-chef
Prije nepunih mjesec dana pokrenuo je inovativan projekt na našem području „rent-a-chef“ gdje ga bilo tko može unajmiti da mu napravi jelo u vlastitom domu. Iako je tek krenuo s tim, već je obasut brojnim upitima, a i sam se još uvijek uči. Na ovu ideju je došao dok je studirao u Mostaru te mu je kao studentu bilo isplativije kuhati nego se hraniti po restoranima ili pekarama. Ali je u detaljne pripreme krenuo prije tri-četiri mjeseca.
„A nekada se dogodi i obiteljska situacija da moraš napraviti ručak. Prvi put ne valja, drugi put ne valja i treći put uspije. Naučiš jednostavno. I vremenom se zaljubiš u to. I 'rent-a-chef ' je nastao iz čiste ljubavi prema hrani“, kaže Domagoj dodajući kako je presudna stvar eksperimentiranje. Prvo je krenuo od toga da se hrana koju pripremi njemu svidi jer je računao da će tada i drugi biti zadovoljni. Krenuo je od jednostavnijih jela da bi došao do posebno kompliciranih, odnosno jela koja zahtijevaju i neku raniju pripremu.
I za ovaj posao je potrebna svakodnevna edukacija te osluškivati svoje klijente i pratiti što njima odgovara, a ipak u svemu tome ostati originalan i ponuditi nešto svoje. Lajtmotiv rent-a-chefa je da svaki event ima svoju priču, svoj naziv.
Najveće ideje za nove projekte i najbolje njihove razrade dolazile su mu spontano uz piće i društvo.
„Za vrijeme korone dok kafići nisu radili s prijateljima sam išao u vikendice gdje su smo se družili. Tu su se rodile neke genijalne ideje, neka genijalna poznanstva. I koliko god je ova korona donijela financijskih poteškoća toliko je donijela i drugih pozitivnih stvari“, govori Jerlagić.
Takvo jedno druženje je potaknulo grupu prijatelja da rade jedan „cabaré“ jer je Domagoj već u srednjoj školi u Tomislavgradu bio u dramskoj sekciji. Koronavirus i mjera civilne zaštite kojih se treba pridržavati, usporile su taj projekt ali i dalje svakodnevno zapisuju zanimljivosti i ideje koje će predstaviti publici.
Mnoge predstave
„Ta neka bina mi nije mrska u životu. Radio sam masu stvari koje mi tada nisu imale nekog smisla, ali s nekim odmakom uviđam gdje sam naučio određene stvari“, ističe.
Ljubav prema kazalištu i glumi potaknula ga je da s prijateljima u srednjoj školi pokrene dramsku sekciju. Prvo je glumio u predstavi „Kraljevi i konjušar“ kao stražar koji je cijelo vrijeme bio inventar na sceni te Domagoj sa smiješkom prepričava kako mu je to bila najteža uloga u životu iako je imao samo četiri replike.
„Zato što si inventar, zato što si stalno prisutan i zato što stalno 500 ljudi gleda u tebe, a ti govoriš samo pet rečenica“.
Kasnije je krenuo s ozbiljnijim angažmanom kada je bio dio glumačke postave u predstavi „Klupko“ Pere Budaka. Odigrao je Josina, glavnu mušku ulogu, a predstava je ostvarila zapažen uspjeh te je odigrana oko 12 puta. Posebno zahtjevnu ulogu imao je i u predstavi „Tartuffe“ od Molièrea samim time jer je Molière vrlo težak za razumjeti.
„Kada igraš Molièrea nije ti svejedno. U Peri Budaka možeš improvizirati dok se kod Molièrea moraš držati jer vrlo je lako izaći iz cijele te priče“, kaže Domagoj dodajući kako se okušao se i kao redatelj, režirajući „Predstavu Hamleta u selu Mrduša Donja“ koju je radio s djecom. Govori kako je predstavu trebalo djeci prevesti o čemu je zapravo riječ te je radio i kao majstor tona i rasvjete.
Od osnovne škole svira klavir da bi početkom srednje škole samostalno počeo učiti svirati gitaru.
Aktivnosti tijekom srednje škole nisu se samo zaustavile na sviranju i glumi nego je i aktivno trenirao rukomet 10 godina te je bio lijevo krilo RK DELMINIUM-a iz Tomislavgrada. Prije tri godine je ozlijedio desno koljeno pa se nakon operacije nikada nije vratio u punoj formi na teren.
„Grupa Brig“
Za vrijeme studija novinarstva u Mostaru došao mu je poziv od prijatelja Marijana Mile Radoša da zauzme slobodno mjesto basista u „Grupi Brig“.
„Zove mene Mile: 'E hajmo popiti piće. Eto ti sviraš gitaru, a nama treba basista'. Ja sam ono bio kao: 'Ja sviram gitaru, a vama treba basist'. I hajd znam gdje je koji ton na gitari i to je jako slično. I malo-pomalo posudim ja neki bas i pojačalo i krenem vježbati. Za manje od mjesec dana od poziva, odradim prvu svirku. To tada ni na što nije ličilo, ali kao i svakom poslu i za to treba vremena. Najbitnije je da s ekipom u grupi budeš i svirački i karakterno skladan. To mora biti međusobno guranje nas članova. I mi imamo sreću što smo svi rođeni u nekih sedam godina pa smo praktički svi dio iste generacije i imamo jako slične interese i priču, pa je kudikamo lakše raditi“, rekao je dodajući kako od benda nema ništa ako na pivi ne mogu sjediti skupa te su oni na tome polju odlični jer su svi prijatelji.
Jerlagić objašnjava kako u poslu kojim se bavi je najbitnije da oni kao team odlično funkcioniraju jer onda se ta energija prenosi i na njihove slušatelje, a posebno goste na vjenčanjima na kojima sviraju.
Proputovali brojne gradove
Baza benda je u Širokom Brijegu, dok su ostali članovi iz Mostara, Rame i Tomislavgrada. Velika su odricanja za jednog glazbenika, ali, ističe, kako to tako mora biti jer se sve to vrati na drugi način.
„Ne treba sada uzimati da ti sad nešto patiš, nego jednostavno ulažeš u vlastitu budućnost. Kada kažeš ulažeš, ljudi uglavnom misle na novac. Novac je na kraju najsporednija stvar na svijetu bez koje ne možeš živjeti, ali puno je skuplje vrijeme, ideje, puno je skuplje to neko 100%-no prisustvo u nečemu iz čega će se nešto izroditi. I ona prestaneš gledati na to da se žrtvuješ“, govori Jerlagić.
Mladenci su prepoznali njihovu kvalitetu te su svirali u većini gradova BiH i Hrvatske, a imali su brojne svirke i u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Švedskoj.
Osim u „Grupi Brig“ posvetio se i drugoj glazbenoj grupi odnosno Tamburaškom sastavu „Zadnja želja“ u kojemu je berdaš jer kako kaže, voli spojiti ugodno s korisnim.
Pub kvizovi
Trenutno radi i kao grafički dizajner, a u tome se poslu našao iznenada iako, kako ističe, nikada u život nije ništa dizajnirao. Ali svojom upornošću i dodatnom edukacijom uspio je svladati sve izazove koji su postavljeni pred njega pa je danas zadovoljan načinom na koji obavlja posao.
Osim toga, obožavatelj je pub kvizova te odlično pokriva područja sporta, kulture, religije i jezika.
„Pub kvizovi su mi pokazali koliko zapravo ne znam. Imao sam takvu ekipu koja je bila odlična i svatko od nas je pokrivao nešto. Imali smo lika koji je završio povijest i zemljopis. Imaš one likove koji prate stripove, modernu glazbu... I onda smo sklopili dobru ekipicu i mogao si raditi ozbiljne stvari na tako nečemu što je zamišljeno kao jako neozbiljno“, objasnio je Jerlagić svoje dojmove s kvizova.
Domagoj u svemu uspijeva jer sve svoje vrijeme iskorištava na najbolji mogući način. A ističe kako jedino na takav način i funkcionira.
Njegov rad možete pratiti na Instagramu rentachef.ba te ukoliko želite iskušati njegova jela možete ga kontaktirati na broj telefona 063/239-854.
