CNN u nedavnom članku analizira promjene stavova u Južnoj Koreji oko naoružanja, u kontekstu nedavnih zbivanja u Sjevernoj Koreji.
Južnokorejski predsjednik Moon Jae-in izjavio je da nije sklon tome da Južna Koreja razvije vlastito oružje. Ta primjedba, barem površinski, izražava i stav seulske vlade.
Donedavno nije uopće postojala potreba za razmišljanjem o nuklearnom oružju, ali u zadnje se vrijeme u toj zemlji uvelike razgovara o tome. Usto, ankete javnoga mišljenja pokazuju da bi većina stanovnika poduprla program razvijanja nuklearnog oružja.
Tajni nuklearni program
U 1970-ima zapravo je Južna Koreja, a ne Sjeverna, razvijala nuklearni program, dok ih nisu otkrili Amerikanci i naredili im da ga ugase. Otada se o tome politički ne govori, ali otkada je u srpnju ove godine Sjeverna Koreja uspješno testirala dva interkontinentalna projektila (ICBM) koji mogu pogoditi Sjedinjene Američke Države, ta se ideja sve više širi javnim prostorom.
Uvijek se smatralo da će SAD priskočiti Južnoj Koreji u pomoć ako ih napadne Sjeverna, jer su im Amerikanci već pomogli u 1950-ima. No, sada se pitaju usudi li im se SAD pomoći ako zna da riskira živote milijuna civila.
Južna Koreja kao meta
Moguće je da će se Južna Koreja sada morati osloniti na vlastite snage i resurse. Predsjednik Južne Koreje, kao predstavnik umjerene ljevice, zna da se njegovim pobornicima ne sviđa mogućnost izrade nuklearnog programa, ali mora se pomiriti s time da velik broj političara iz opozicije govori o tome.
Seul ima sredstva za takav program, ali upitno je može li svladati političke prepreke koje koče realizaciju takvog projekta. Južna Koreja je demokracija koja uvelike ovisi o vanjskoj trgovini. Zbog toga je taj program teško realizirati, jer bi tada zemlja postala metom međunarodnih sankcija. Kini bi to bila veća prijetnja nego nuklearno oružje Sjeverne Koreje.
S obzirom na to da Kina kontrolira više od četvrtine vanjske trgovine Južne Koreje, teže bi sankcije, a moguće i bojkot, doveli do ozbiljne gospodarske krize u Južnoj Koreji. Glasači su pak posebno osjetljivi na ekonomiju, pa ne bi bili skloni poduprijeti vladu koja želi nuklearni program. Usto, ni prijetnju Sjeverne Koreje ne smatraju odveć ozbiljnom.
Stoga bi se moglo očekivati više govora o nuklearnom Seulu, ali to ne mora značiti da će se Južna Koreja uskoro pridružiti svjetskim nuklearnim silama. Za promatrače to su dobre vijesti, ali upitno je jesu li dobre i za Koreance, piše CNN.
Južnokorejski predsjednik Moon Jae-in izjavio je da nije sklon tome da Južna Koreja razvije vlastito oružje. Ta primjedba, barem površinski, izražava i stav seulske vlade.
Donedavno nije uopće postojala potreba za razmišljanjem o nuklearnom oružju, ali u zadnje se vrijeme u toj zemlji uvelike razgovara o tome. Usto, ankete javnoga mišljenja pokazuju da bi većina stanovnika poduprla program razvijanja nuklearnog oružja.
Tajni nuklearni program
U 1970-ima zapravo je Južna Koreja, a ne Sjeverna, razvijala nuklearni program, dok ih nisu otkrili Amerikanci i naredili im da ga ugase. Otada se o tome politički ne govori, ali otkada je u srpnju ove godine Sjeverna Koreja uspješno testirala dva interkontinentalna projektila (ICBM) koji mogu pogoditi Sjedinjene Američke Države, ta se ideja sve više širi javnim prostorom.
Uvijek se smatralo da će SAD priskočiti Južnoj Koreji u pomoć ako ih napadne Sjeverna, jer su im Amerikanci već pomogli u 1950-ima. No, sada se pitaju usudi li im se SAD pomoći ako zna da riskira živote milijuna civila.
Južna Koreja kao meta
Moguće je da će se Južna Koreja sada morati osloniti na vlastite snage i resurse. Predsjednik Južne Koreje, kao predstavnik umjerene ljevice, zna da se njegovim pobornicima ne sviđa mogućnost izrade nuklearnog programa, ali mora se pomiriti s time da velik broj političara iz opozicije govori o tome.
Seul ima sredstva za takav program, ali upitno je može li svladati političke prepreke koje koče realizaciju takvog projekta. Južna Koreja je demokracija koja uvelike ovisi o vanjskoj trgovini. Zbog toga je taj program teško realizirati, jer bi tada zemlja postala metom međunarodnih sankcija. Kini bi to bila veća prijetnja nego nuklearno oružje Sjeverne Koreje.
S obzirom na to da Kina kontrolira više od četvrtine vanjske trgovine Južne Koreje, teže bi sankcije, a moguće i bojkot, doveli do ozbiljne gospodarske krize u Južnoj Koreji. Glasači su pak posebno osjetljivi na ekonomiju, pa ne bi bili skloni poduprijeti vladu koja želi nuklearni program. Usto, ni prijetnju Sjeverne Koreje ne smatraju odveć ozbiljnom.
Stoga bi se moglo očekivati više govora o nuklearnom Seulu, ali to ne mora značiti da će se Južna Koreja uskoro pridružiti svjetskim nuklearnim silama. Za promatrače to su dobre vijesti, ali upitno je jesu li dobre i za Koreance, piše CNN.
