Bio je to mali korak za Real Madrid, ali veliki za Cristiana Ronalda i svjetski nogomet, slažu se mediji diljem globusa nakon što je portugalski superstar ove srijede stigao do nepojmljivog i zapravo apsurdnog karijernog vrhunca od 500 golova otkako je u zeleno-bijelom dresu Sportinga profesionalno zakoračio u nogometne arene.

S dva pogotka u Malmöu 30-godišnjak je usput dostigao Raula Gonzalesa na vrhu povijesne ljestvice strijelaca “kraljevskog kluba”, sada su izjednačeni s učinkom od 323 gola i razdvaja ih tek sitnica od 433 utakmice. Nekadašnjem idolu “madridista” za ovo je ostvarenje, naime, trebao cijeli jedan život i 741 odigrana utakmica, dok je CR7 njegov rekord dostigao već nakon šest godina i 308 mečeva. Onu razliku od 178 golova Ronaldo je rasporedio na Sporting (5 golova), Manchester United (118) i portugalsku reprezentaciju (55).

Sportska besmrtnost

Cristiano Ronaldo odavno je trasirao stazu za sportsku besmrtnost - vlasnik je tri Zlatne lopte, njegov spomenik nadgleda glavnu gradsku aveniju Madeire, a njegov osobni muzej prerasta u turistički magnet rodnog mu grada - ali zasad ne pokazuje ni najmanju namjeru zakočiti. U iščekivanju novog Ronaldova rekorda Raul je početkom tjedna priznao da je njegov nasljednik “neka druga i dosad nepoznata povijesna kategorija”, a nakon prolaska pored brojke 500 oglasio se ponovno, ovaj put sa željom da Ronaldo postigne još 300 golova.
 

Ta nazdravičarska projekcija ne mora nužno biti samo vlažni san Realovih fanova. Pogledajte bolje Ronaldova prolazna vremena i vidjet ćete da priča pije vodu čak i kada u jednadžbu ukalkulirate Ronaldove zrele godine s kojima u paketu neizostavno dolaze i ozljede. S novih 300 golova Portugalac bi definitivno stao uz bok najvećem svih vremena, Peleu, koji je kopačke o klin objesio hvaleći se sa tisuću postignutih golova, premda bolje informirani kažu da si je velikan statistiku bildao i pogocima u revijalkama s reprezentacijama “crvenog križa” i vojne oblasti Amazone...

Stvorio ga Ferguson

Od dolaska na Santiago Bernabeu heroj naših dana uporno je pomicao granice koje su prije njega povlačili neki vintage velikani poput Di Stefana, Santillane, Puskasa ili Huga Sancheza, koji je u sedam madridskih godina zabio 208. U prvoj madridskoj kampanji Ronaldo je usprkos dvomjesečnom bolovanju dogurao do 33 gola i taj ga je podbačaj tako razgnjevio da se u narednih pet godina nije spuštao ispod brojke 50. U sezoni 2010./11. bilo je 53, godinu kasnije 60, u sezoni 2012./13. zaustavio se na 55 i spustio se sve do 51 u narednoj kampanji, da bi posljednju sezonu (2014./15.) zaključio sa 61 golom.

- Sanchez se u jednoj sezoni (1989./90.) zaustavio na brojci 39 i gledali smo ga kao biće iz druge galaksije. Mislili smo da dalje od toga ne ide, sve dok se nije pojavila nova nogometna zvijer u liku Cristiana Ronalda koja je ‘ubila’ sve rekorde uključujući i Raulov. U moje vrijeme titulu ‘pichichi’ zaslužili ste već s 20 golova u ligi - fasciniran je Carlos Santillana, strijelac 290 pogodaka za Real.
 

Da je dječak s Madeire vruća roba znalo se od njegovih tinejdžerskih dana. Anegdota kaže da je Jose Mourinho kao trenerski početnik gledao utakmicu Sportingovih juniora kada mu je mali terminator oduzeo dah golgeterskom vještinom. “Požuri ovdje, vidjet ćeš Van Bastenova sina”, nazvao je asistenta. Godinu poslije “wunderkind” je već tako brutalno razvlačio Johna O’Sheau po terenu da je branič Man Uniteda na poluvremenu tražio zamjenu, a stariji igrači na letu kući navalili na Alexa Fergusona da hitno kupi klinca. U Fergusonovim rukama CR7 će procvjetati u ponajboljeg svjetskog nogometaša, takvu klasu da će ga mediji sve češće uspoređivati s Georgeom Bestom, a tada već vremešni “beatle” nije odbacivao komparacije.

Zaštitno lice epohe

- Više su igrača uspoređivali sa mnom u posljednjih tridesetak godina, ali ovo je prvi put da to prihvaćam kao kompliment - rekao je Best.

Sljedeća postaja Madrid, nova usporedba Realova ikona s brojem sedam. Jorge Valdano je kao trener ili sportski direktor surađivao prvo s Raulom, a zatim i s Cristianom Ronaldom. Raula pamti kao tihog vođu koji bi povremeno pogledom ili savjetom obodrio kolektiv. “Ronaldo? On je zaštitno lice epohe, onaj u kojeg suigrači gledaju svih 90 minuta jer znaju da je sposoban zastrašiti svakog suparnika...”

sportske.jutarnji.hr/