U srijedu, 21.06., u 16:57h je ljetni solsticij i službeni početak ljeta za sjevernu hemisferu. Sunce će sjati izravno preko Rakove obratnice, dok će Sjeverni pol doseći svoj maksimalni nagib prema suncu, što je najduži dan u godini. Ljetni solsticij je jedan od dva dana u godini – dva značajna prirodna praznika – kada bismo dio naše pozornosti trebali podariti Suncu.

Što više idete na sjever, to je više dnevnog svjetla. Sjeverni pol će imati 24-satnu dnevnu svjetlost, poznatu kao '''ponoćno sunce'' ili polarni dan, piše Atma.

Sunce na ljetni solsticij dostiže svoju najveću kutnu udaljenost u odnosu na ekvator. Ljetni solsticij je jedan od dva dana u godini – dva značajna prirodna praznika – kada bismo dio naše pozornosti trebali podariti Suncu. Drugi je, naravno, zimski solsticij, prirodni početak nove godine. I dok se oko ovog potonjeg okupio velik broj praznika obojanih raznim tradicijama, ljetni se solsticij kao općeprihvaćeni praznik zadržao samo ponegdje.

Točka suncostaja je trenutak kad je nagnuta os našeg planeta u određenoj hemisferi najbliža Suncu.

U slučaju zimskog solsticija, najčešće se slavi noć uoči njega – najkraća noć godine. Tako je i za vrijeme ljetnog.

Od vremena drevnih

Svako godišnje doba samo po sebi ima neke svoje specifičnosti koje ga čine posebnim i dražesnim. Tako se početak ljeta oduvijek tradicionalno obilježavao proslavama, bilo poganskim ili mnogo kasnije kršćanskim.

Proslave ljetnog solsticija u zapadnoj i sjevernoj Europi zovu se Midsummer jer slavlje pada na pola vegetacijskog perioda većine poljoprivrednih kultura, a Ivanjski krijesovi su tradicionalne kršćanske manifestacije koje su na neki način zamijenile dotadašnje poganske rituale. Obje vrste proslava ljetnog solsticija imaju zanimljiva zajednička obilježja koja su sačuvana do danas, te čine bogatu povijesno kulturnu baštinu tradicija i običaja.

Diljem svijeta u mnogim kulturama početak ljeta se obilježavao na posebne načine ostavljajući pri tom vidljivi trag na mnoge vidove umjetničkog stvaralaštva i filozofskog promišljanja o odnosima sunca i zemlje, čovjeka i svemira. O tome svjedoči mnoga literatura, sačuvani zapisi različitih molitvi, priča, stihova posvećenim suncu i općenito o važnosti ljetnog solsticija, kao i poznato dramsko djelo W. Shakespearea ‘San Ivanjske noći’ koje je nadahnuto upravo čarima i posebnošću ove najkraće noći.

U poganskim proslavama starih Germana, Slavena i Kelta sunce se slavi kao simbol cijelog života. Vjerujući da u trenutku ljetnog solsticija ono ima najjaču snagu, drevni narodi suncu u čast daruju svoju pažnju. To je doba kada se zaboravlja na snijeg i hladnoću, a hrane i ljekovitog bilja ima u izobilju.

Glavne teme tih proslava su vatra, cvijeće žarkih boja i ljubav. Održavani su raskošni festivali vatre, ljubavne magije, igara u preskakanju vatre, te mjerenje visine skokova da bi se doznalo koliki će biti usjevi, dozivanje duhova za buduće obitelji, kao i za zaštitu svih prisutnih od demona i zlih sila (također se vjerovalo da se te noći okupljaju vještice kako bi se sastale sa zlim silama).

Staroslavenski praznik koji se slavio 23. i 24.06.na dan ljetnog solsticija u prošlosti naziva se Noć Kupala koji osim što obilježava pobjedu sunca nad tamom, ujedno je slavenska noć ljubavi i zaljubljenih.

Proslave ljetnog solsticija kao dana prirode, svjetla, noći, zdravlja i snage održavane su na posebnim lokacijama. Stare civilizacije su izgradile veliki broj ogromnih građevinskih struktura, hramova, kamenih krugova i tajnih unutrašnjih prostorija, a pretpostavlja se da je namjera bila da te građevine budu usklađene sa suncem. Te građevine su izgrađene diljem Europe, u Aziji, u Australiji, Južnoj i Sjevernoj Americi, na Srednjem istoku, u Egiptu, kao i na još mnogim mjestima.

Nekad i sad

Nekada su ljudi štovali prirodu i slavili dan solsticija kao dan vatre, dan sunca i početak novog ciklusa odnosno godine. Mi danas slavimo početak nove godine na dan kada se ništa u svemiru bitnije ne događa. Zašto?

Zato što je jedan rimski car odlučio da u svoje carstvo uvede kršćanstvo kao jedinu religiju i zabranio sva ostala slavlja i proglasio ih poganskim. No kako je teško bilo ljudima zabraniti da slave solsticije jer se taj događaj slavio tisućljećima na svim dijelovima zemlje, tada je taj car vrlo lukavo smislio da se Isus rodio na zimski solsticij a Ivan krstitelj na ljetni solsticij. U to vrijeme solsticiji su se slavili nakon 3 dana suncostaja. I tako se polako zaboravio pravi značaj tih slavlja. Danas su nama poznate baklje Ivanjske odnosno krijesovi koji se pale na Ivandan a zapravo su to oduvijek bili krijesovi koji su se palili na solsticij.

Također, kao i sve poganske proslave, pa tako i Ivanjski krijesovi su isključivo bili pretkršćanski narodni običaj vezan uz početak ljeta i žetvu. Dolaskom kršćanstva, Ivanjske svečanosti su u mnogim dijelovima Europe vezane uz svetkovinu Sv. Ivana Krstitelja.

Premda je u 7. stoljeću Sv. Eligije opominjao tek pokrštene stanovnike protiv sudjelovanja u poganskim svečanostima suncostaja da nijedan kršćanin o blagdanu Sv. Ivana ili o svetkovini ikojeg drugog sveca niti pleše, niti skače, niti pjeva đavolske pjesme, nekoć poganski običaji su se ipak povezali s blagdanom Sv. Ivana kojemu je dan i najviši mogući liturgijski stupanj, a time i važnost u ciklusu liturgijske godine.

Paljenje krijesova se nastavlja kako bi štitili narod, stoku i urod od svih nedaća, a biljke prikupljene u Ivanjskoj noći imaju čudesna i ljekovita svojstva, kao što je dominantno gatanje po Ivanjskom cvijeću koje je moglo pokazati sudbinu života onima kojima je svaki cvijet bio namijenjen. U srednjem vijeku blagdan Sv. Ivana su nazivali ljetni Božić.

Gdje se slavi danas

Najčešće proslave ljetnog solsticija održavanju se u Švedskoj, Norveškoj, Finskoj, Danskoj, Latviji, Estoniji i Litvi.

Najzanimljivija svečanost odvija se u Stonehenge-u u Engleskoj gdje se svake godine okuplja veliki broj znatiželjnika i poštovatelja druida (druidi su u svakom keltskom plemenu osim svećenićke dužnosti bili još iscjeljitelji, suci i učitelji). Stohenge je megalitanski spomenik građen od golemih kamenih blokova, a arheolozi pretpostavljaju da se koristio za obredne ili vjerske svrhe.

U zadnje vrijeme proslave se počinju održavati i u ostalim krajevima što predstavlja priliku za unapređenje turizma kroz predstavljanje običaja, vjerovanja i legendi tipičnih za stare narode Europe. Svake godine se okupljaju brojni entuzijasti, ljubitelji drevnih običaja i astronomije kako bi proslavili i dočekali prvi dan ljeta.

Jedna od najstarijih hrvatskih tradicionalnih manifestacija Ivanja su Ivanjski krijesovi u Karlovcu od 1779. kada karlovčani i brojni gosti se okupljaju na obalama Kupe i uživaju u bogatom programu, a vrhunac doživljaja su vatromet i zapaljeni krijesovi na obalama.

Vjerojatno mnogi nisu niti nikada neće preskakati vatru povodom prvog dana ljeta, ali lijepo je katkada zahvaliti suncu koje nas grije, pokušati oživiti tradiciju najranijih dana uz neke duhovne stihove posvećenu životu i ljubavi ili paljenjem svijeće, te tako na osoban način obilježiti početak ljeta i radovati se još mnogobrojnim ljetnim solsticijima u našem životu.

Napravite neki mali ''ritual'': okitite se vjenčićem cvijeća, meditirajte, zapalite svijeću, ako već ne možete vatru… Pročitajte neku pjesmu posvećenu Suncu.

Sretan nam svima nama novi početak i novi ciklus života na ovom prekrasnom Planetu!