Oskoruša ( Sorbus domestica L.) pogodna je kao vrsta za sadnju na urbanim prostorima i na okućnicama.
Sinonimi za oskorušu su Mespilus domestica (L.) Allioni, Pyrus sorbus Geartn, P. domestica (L.) Ehrh., Malus sorbus (Geartn.) Borkh., Pyrenia sorbus (Geartn.) Clair., Cornus dometica (L.) Spach. Drugi nazivi su: skoroš, oskoroš, skurš, skorš, skruš, skorušva, skoruša, oskorušina mukinja, domaća oskoruša, obična oskoruša, oskorušnjak, skorušnjak i dr., a narodni nazivi: domaća oskoruša, oskorušina mukinja, obična oskoruša, skruš, skorš, oskoroš, skoruša, i dr.
Oskoruša na slavenskom jeziku znači skoriti se (skorjeti se). Riječ skoriti se može opisivati plod oskoruše koji kad sagnjije ili se umedi, ima tvrdu pokožicu ispod koje se nalazi mekano i mesnato usplođe.
Kad oskoruša obilno rodi očekuje se oštra zima
Kad su u prošlosti djeca odbijala jesti hranu onda su im majke govorile „jest ćeš ti meni suhih oskoruša“. U prošlosti su stabla oskoruša rasla u svakom seoskom dvorištu, a oskoruše su bile hrana i lijek naših predaka. U staroj Austro-Ugarskoj, vladarica Marija Terezija izdala je zapovijed da se mora saditi oskoruša, tepka i jabuke bobovac, carević, kanada, mošancel i druge, zbog gladi i zdravije prehrane djece i pučanstva. Kad oskoruša obilno rodi, očekivala bi se oštra snježna zima i obrnuto.
Oskoruša je varijabilna vrsta
Najveće, monumentalno stablo oskoruše u RH, prema vlastitim istraživanjima autora, ima opseg debla od 360 cm. Plodovi su trpkog, kiselkastog okusa, a poslije prvih mrazova ili dugog stajanja potamne, postaju smeđi i mekani, ukusni i slatki. Oskoruša je varijabilna vrsta.
Prema obliku i veličini plodova, razlikuju se dvije forme: jabukolika f. pomifera i kruškolika f. pyrifera. U RH najveći broj stabala ima jabukoliku formu. Ostale forme, poput šljivolike su također pronađene, ali u vrlo malom broju.
U bazi koju autor vodi, do sada je zabilježeno više od 300 adultnih stabala oskoruše u Republici Hrvatskoj uz pretpostavku da ih ima oko 500. Kruškolike forme dozrijevaju kasnije tj. u rujnu i listopadu iako to ovisi o genotipu i staništu. Tako je u okolici Petrinje zabilježena oskoruša kruškolikog ploda koja dozrijeva početkom kolovoza. U narodu se oskoruša često miješa s mušmulom što je sasvim druga vrsta iz roda Mespilus.
Velika opća korist oskoruše
Drvo oskoruše je kvalitetno, velike gustoće i tvrdoće i dekorativno. Preci su ga rabili za razne izratke. Danas se koristi za posebne namjene, pa i za izradu najkvalitetnijih drvnih instrumenata i glazbala (gitare). Plodovi oskoruše su vrlo ukusni i rabe se kao hrana i lijek još od antičkih vremena. Oskoruša se rabi kao svježe voće u zrelom stanju, zatim kao osušeno i prerađeno u sokove i marmelade. Od plodova se priprema skupocjena rakija, vino i druga alkoholna pića poput likera, ali i sok, žele, pekmez, marmelada i drugi pripravci. Oskoruše se koristi kao pomoć pri želučanim i crijevnim tegobama, protiv srdobolje i za jačanje organizma. Suhi plodovi oskoruše se u kulinarstvu najviše ljube s divljom patkom, srnećim mesom, prepelicama i veprovinom. Plodove rado jedu ptice i životinje.
Cijepljenjem se dobivaju ujednačena genska svojstva
Kao podloga za cijepljenje oskoruše rabe se sadnice bijelog gloga proizvedene iz sjemena. Ako se želi dobiti stablo manje bujnosti i veće rodnosti može se cijepiti na mušmulu. Oskoruša se može cijepiti na krušku, dunju, brekinju, jarebiku i vrste roda Aronia Medik. Svrha cijepljenja je proizvodnja biljaka ujednačenih genetskih svojstava, a time i kakvoće ploda i ranijeg sazrijevanja. Oskoruša cijepljena na bijeli glog rodi već u četvrtoj godini.
Oskoruša dobro rađa, a prihodi mogu iznositi do 18 t/ha. U svakom slučaju to je vrsta posebne vrijednosti, treba joj dati značenje koje zaslužuje, naveliko je koristiti i zato uzgajati. U RH treba poraditi na selekciji oskoruše budući da nemamo niti jednu domaću sortu, a oskoruša je kao voćka izbačena sa sortne liste RH.
Selekcija biljaka
Od najranijih vremena ljudi se bave selekcijom, razmnožavanjem i uzgojem biljaka s vjerom da budu bolje od drugih. Najbolji način za procjenu kakva će biti biljaka kad odraste je da pogledamo iste ili slične u obližnjim parkovima, botaničkim vrtovima, arboretumima ili privatnim vrtovima.
Nema idealnog stabla, stabla idealnih karakteristika. Selekcija stabla za specifičnu lokaciju je kompromis između zadanih funkcija biljke, njihove adaptabilnosti na stanište i potrebe za njegom. Poželjne kvalitete za stabla s prednostima i manama oskoruše (Sorbus domestica L.) kao vrste za sadnju u urbanim prostorima.
Predvidiva veličina i forma
Najbolji način da se što preciznije utvrdi veličina i forma stabla oskoruše je mjerenje stabala koja rastu na što je moguće manjoj udaljenosti od mjesta sadnje i u sličnim stanišnim uvjetima (klima, tlo) a kod kojih možemo od vlasnika saznati približnu dob. Nije svejedno rastu li stabla od mladosti u sklopu sastojine ili na osami kao soliteri. Gustoća sklopa ovisi o morfologiji stabla i njezinim dimenzijama. Oskoruša naraste u visinu od 15-20 (-35 m) pa je s obzirom na tu osobinu svrstavamo u kategoriju srednje visokih stabala u arborikulturi (11-20 m) ali i visokih stabala ukupne visine veće od 21 m. Stabla mogu narasti u prsnom promjeru, na 1,30 m od razine tla, od 60 do 146 cm iako u Republici Hrvatskoj i Europi možemo pronaći monumentalna stabla s opsegom debla od 460 cm (1,30 m). Takva stabla imaju starost oko 500 godina.
Upravo na Papuku autor je pronašao volumenom najveće monumentalno stablo oskoruše koje prema znanstvenoj procjeni (zbog truleži drva) ima dob oko 500 godina i mogli bi je svrstati u najstarije stablo ove vrste u svijetu. Ako se radi o soliternim stablima, tada je forma oskoruše više-manje stalna tijekom rasta i razvoja, a samo se povećavaju njegove dimenzije. Krošnja oskoruše ima specifičan široko jajasti oblik. U mjestu Oskoruš u Istri (sastavni dio grada Buja) autor je pronašao solitarno stablo oskoruše najvećeg promjera krošnje. U sastojinama uslijed jake konkurencije drugih socijalnih vrsta drveća stablo može modificirati svoj habitus (žilište, deblo i krošnja). Oskoruša iz navedenog ima poželjnu osobinu predvidive veličine (visina, prsni promjer, polumjer krošnje) i forme krošnje.
Jaka struktura krošnje
Jaka struktura krošnje važna je s aspekta sigurnosti i estetskih osobina. Ona se postiže uzgojnim postupcima njege još u rasadniku, a nastavlja se nakon sadnje na teren na stalno mjesto. Kod jake strukture krošnje mislimo na vertikalni i radijalni raspored grana u krošnji, spoj grana s deblom ili drugim granama i finoću razgranjenja, što znači da nikada grane višega reda ne smiju biti deblje od grana nižega reda (bazičnih grana) iz koje rastu. Oskoruša po obliku krošnje pripada u skupinu stabala s jakom strukturom krošnje što je zapaženo na terenu kod slabo ili nikako njegovanih stabala gdje se nisu dogodile veće nezgode uslijed pada dijelova krošnje, naprotiv suhe grane oskoruše dugo se zadržavaju u krošnji i teško same otpadaju, što znači kako oskoruša ima slabo prirodno čišćenje od grana.
Brzi rast
Oskoruša pripada u kategoriju vrsta umjereno brzog rasta (300 – 600 mm godišnje) što se posebno preporuča u arborikulturi kao poželjno svojstvo. Rast sadnica u mladosti je brz a kasnije postepeno slabi. U mladosti je posebno izražen brzi rast izbojaka iz panja i izdanaka iz žilja kod vegetativne obnove koja je u prirodi češća od obnove sjemenom.
Oskoruša uzgojena iz sjemena kao šumska sadnica gologa korijena doživljava srednji transplantacijski šok i potrebno je neko vrijeme za njezin oporavak. Nakon oporavka sadnice imaju dobar početni rast. Bolje su sadnice uzgojene u posudama ili kontejnerima jer nemaju zastoja u rastu nakon presadnje. O tipu sadnog materijala (goli korijen, obloženi korijen) i načinu uzgoja ovisi ova osobina. Oskoruša se teško presađuje ili relocira kao veliko stablo iz prirode. S druge strane u rasadniku se mogu kupiti velika stabla, opsega na 1 m visine do 30 cm, ali su jako skupa.
Minimalni biološki otpad (lišće, plodovi)
Oskoruša je vrsta kod koje plodovi predstavljaju najveći problem, posebno ako se sadi na pločnicima i nogostupima jer su mekani, gnječe se i ostavljaju mrlje iako se one lagano kasnije operu i ne vidi im se trag. Plodovi otpadaju u dugom vremenskom razdoblju, praktički od malih abortiranih i nerazvijenih plodova u ljeto do kasne jeseni nakon prvih oštrih mrazeva pa je to nepoželjno s aspekta sakupljanja i troškova. Oskoruša je vrsta šumske voćkarice i jedina voćka u Europi koja može u obilnom urodu kod starih stabala (više od 300 godina) donijeti 1000 kg plodova.
Lišće oskoruše otpada ovisno o genotipu i mjestu uzgoja (klima), ali se često događa da je vremensko razdoblje otpadanja dugačko, u početku postupno, a onda brzo. Što se tiče otpadanja grana i izbojaka poslije oluje i nevremena oskoruša spada u sigurna stabla. Mrtvi dio kore rijetko otpada. Polen se širi na veće udaljenosti od stabla vjetrom pa ne zagađuje prostor rasta oko stabla. Ostalih bioloških otpada nema pa možemo reći kako je oskoruša poželjna vrsta s obzirom na ovo svojstvo.
Izvor: Gospodarski.hr
Sinonimi za oskorušu su Mespilus domestica (L.) Allioni, Pyrus sorbus Geartn, P. domestica (L.) Ehrh., Malus sorbus (Geartn.) Borkh., Pyrenia sorbus (Geartn.) Clair., Cornus dometica (L.) Spach. Drugi nazivi su: skoroš, oskoroš, skurš, skorš, skruš, skorušva, skoruša, oskorušina mukinja, domaća oskoruša, obična oskoruša, oskorušnjak, skorušnjak i dr., a narodni nazivi: domaća oskoruša, oskorušina mukinja, obična oskoruša, skruš, skorš, oskoroš, skoruša, i dr.
Oskoruša na slavenskom jeziku znači skoriti se (skorjeti se). Riječ skoriti se može opisivati plod oskoruše koji kad sagnjije ili se umedi, ima tvrdu pokožicu ispod koje se nalazi mekano i mesnato usplođe.
Kad oskoruša obilno rodi očekuje se oštra zima
Kad su u prošlosti djeca odbijala jesti hranu onda su im majke govorile „jest ćeš ti meni suhih oskoruša“. U prošlosti su stabla oskoruša rasla u svakom seoskom dvorištu, a oskoruše su bile hrana i lijek naših predaka. U staroj Austro-Ugarskoj, vladarica Marija Terezija izdala je zapovijed da se mora saditi oskoruša, tepka i jabuke bobovac, carević, kanada, mošancel i druge, zbog gladi i zdravije prehrane djece i pučanstva. Kad oskoruša obilno rodi, očekivala bi se oštra snježna zima i obrnuto.
Oskoruša je varijabilna vrsta
Najveće, monumentalno stablo oskoruše u RH, prema vlastitim istraživanjima autora, ima opseg debla od 360 cm. Plodovi su trpkog, kiselkastog okusa, a poslije prvih mrazova ili dugog stajanja potamne, postaju smeđi i mekani, ukusni i slatki. Oskoruša je varijabilna vrsta.
Prema obliku i veličini plodova, razlikuju se dvije forme: jabukolika f. pomifera i kruškolika f. pyrifera. U RH najveći broj stabala ima jabukoliku formu. Ostale forme, poput šljivolike su također pronađene, ali u vrlo malom broju.
U bazi koju autor vodi, do sada je zabilježeno više od 300 adultnih stabala oskoruše u Republici Hrvatskoj uz pretpostavku da ih ima oko 500. Kruškolike forme dozrijevaju kasnije tj. u rujnu i listopadu iako to ovisi o genotipu i staništu. Tako je u okolici Petrinje zabilježena oskoruša kruškolikog ploda koja dozrijeva početkom kolovoza. U narodu se oskoruša često miješa s mušmulom što je sasvim druga vrsta iz roda Mespilus.
Velika opća korist oskoruše
Drvo oskoruše je kvalitetno, velike gustoće i tvrdoće i dekorativno. Preci su ga rabili za razne izratke. Danas se koristi za posebne namjene, pa i za izradu najkvalitetnijih drvnih instrumenata i glazbala (gitare). Plodovi oskoruše su vrlo ukusni i rabe se kao hrana i lijek još od antičkih vremena. Oskoruša se rabi kao svježe voće u zrelom stanju, zatim kao osušeno i prerađeno u sokove i marmelade. Od plodova se priprema skupocjena rakija, vino i druga alkoholna pića poput likera, ali i sok, žele, pekmez, marmelada i drugi pripravci. Oskoruše se koristi kao pomoć pri želučanim i crijevnim tegobama, protiv srdobolje i za jačanje organizma. Suhi plodovi oskoruše se u kulinarstvu najviše ljube s divljom patkom, srnećim mesom, prepelicama i veprovinom. Plodove rado jedu ptice i životinje.
Cijepljenjem se dobivaju ujednačena genska svojstva
Kao podloga za cijepljenje oskoruše rabe se sadnice bijelog gloga proizvedene iz sjemena. Ako se želi dobiti stablo manje bujnosti i veće rodnosti može se cijepiti na mušmulu. Oskoruša se može cijepiti na krušku, dunju, brekinju, jarebiku i vrste roda Aronia Medik. Svrha cijepljenja je proizvodnja biljaka ujednačenih genetskih svojstava, a time i kakvoće ploda i ranijeg sazrijevanja. Oskoruša cijepljena na bijeli glog rodi već u četvrtoj godini.
Oskoruša dobro rađa, a prihodi mogu iznositi do 18 t/ha. U svakom slučaju to je vrsta posebne vrijednosti, treba joj dati značenje koje zaslužuje, naveliko je koristiti i zato uzgajati. U RH treba poraditi na selekciji oskoruše budući da nemamo niti jednu domaću sortu, a oskoruša je kao voćka izbačena sa sortne liste RH.
Selekcija biljaka
Od najranijih vremena ljudi se bave selekcijom, razmnožavanjem i uzgojem biljaka s vjerom da budu bolje od drugih. Najbolji način za procjenu kakva će biti biljaka kad odraste je da pogledamo iste ili slične u obližnjim parkovima, botaničkim vrtovima, arboretumima ili privatnim vrtovima.
Nema idealnog stabla, stabla idealnih karakteristika. Selekcija stabla za specifičnu lokaciju je kompromis između zadanih funkcija biljke, njihove adaptabilnosti na stanište i potrebe za njegom. Poželjne kvalitete za stabla s prednostima i manama oskoruše (Sorbus domestica L.) kao vrste za sadnju u urbanim prostorima.
Predvidiva veličina i forma
Najbolji način da se što preciznije utvrdi veličina i forma stabla oskoruše je mjerenje stabala koja rastu na što je moguće manjoj udaljenosti od mjesta sadnje i u sličnim stanišnim uvjetima (klima, tlo) a kod kojih možemo od vlasnika saznati približnu dob. Nije svejedno rastu li stabla od mladosti u sklopu sastojine ili na osami kao soliteri. Gustoća sklopa ovisi o morfologiji stabla i njezinim dimenzijama. Oskoruša naraste u visinu od 15-20 (-35 m) pa je s obzirom na tu osobinu svrstavamo u kategoriju srednje visokih stabala u arborikulturi (11-20 m) ali i visokih stabala ukupne visine veće od 21 m. Stabla mogu narasti u prsnom promjeru, na 1,30 m od razine tla, od 60 do 146 cm iako u Republici Hrvatskoj i Europi možemo pronaći monumentalna stabla s opsegom debla od 460 cm (1,30 m). Takva stabla imaju starost oko 500 godina.
Upravo na Papuku autor je pronašao volumenom najveće monumentalno stablo oskoruše koje prema znanstvenoj procjeni (zbog truleži drva) ima dob oko 500 godina i mogli bi je svrstati u najstarije stablo ove vrste u svijetu. Ako se radi o soliternim stablima, tada je forma oskoruše više-manje stalna tijekom rasta i razvoja, a samo se povećavaju njegove dimenzije. Krošnja oskoruše ima specifičan široko jajasti oblik. U mjestu Oskoruš u Istri (sastavni dio grada Buja) autor je pronašao solitarno stablo oskoruše najvećeg promjera krošnje. U sastojinama uslijed jake konkurencije drugih socijalnih vrsta drveća stablo može modificirati svoj habitus (žilište, deblo i krošnja). Oskoruša iz navedenog ima poželjnu osobinu predvidive veličine (visina, prsni promjer, polumjer krošnje) i forme krošnje.
Jaka struktura krošnje
Jaka struktura krošnje važna je s aspekta sigurnosti i estetskih osobina. Ona se postiže uzgojnim postupcima njege još u rasadniku, a nastavlja se nakon sadnje na teren na stalno mjesto. Kod jake strukture krošnje mislimo na vertikalni i radijalni raspored grana u krošnji, spoj grana s deblom ili drugim granama i finoću razgranjenja, što znači da nikada grane višega reda ne smiju biti deblje od grana nižega reda (bazičnih grana) iz koje rastu. Oskoruša po obliku krošnje pripada u skupinu stabala s jakom strukturom krošnje što je zapaženo na terenu kod slabo ili nikako njegovanih stabala gdje se nisu dogodile veće nezgode uslijed pada dijelova krošnje, naprotiv suhe grane oskoruše dugo se zadržavaju u krošnji i teško same otpadaju, što znači kako oskoruša ima slabo prirodno čišćenje od grana.
Brzi rast
Oskoruša pripada u kategoriju vrsta umjereno brzog rasta (300 – 600 mm godišnje) što se posebno preporuča u arborikulturi kao poželjno svojstvo. Rast sadnica u mladosti je brz a kasnije postepeno slabi. U mladosti je posebno izražen brzi rast izbojaka iz panja i izdanaka iz žilja kod vegetativne obnove koja je u prirodi češća od obnove sjemenom.
Oskoruša uzgojena iz sjemena kao šumska sadnica gologa korijena doživljava srednji transplantacijski šok i potrebno je neko vrijeme za njezin oporavak. Nakon oporavka sadnice imaju dobar početni rast. Bolje su sadnice uzgojene u posudama ili kontejnerima jer nemaju zastoja u rastu nakon presadnje. O tipu sadnog materijala (goli korijen, obloženi korijen) i načinu uzgoja ovisi ova osobina. Oskoruša se teško presađuje ili relocira kao veliko stablo iz prirode. S druge strane u rasadniku se mogu kupiti velika stabla, opsega na 1 m visine do 30 cm, ali su jako skupa.
Minimalni biološki otpad (lišće, plodovi)
Oskoruša je vrsta kod koje plodovi predstavljaju najveći problem, posebno ako se sadi na pločnicima i nogostupima jer su mekani, gnječe se i ostavljaju mrlje iako se one lagano kasnije operu i ne vidi im se trag. Plodovi otpadaju u dugom vremenskom razdoblju, praktički od malih abortiranih i nerazvijenih plodova u ljeto do kasne jeseni nakon prvih oštrih mrazeva pa je to nepoželjno s aspekta sakupljanja i troškova. Oskoruša je vrsta šumske voćkarice i jedina voćka u Europi koja može u obilnom urodu kod starih stabala (više od 300 godina) donijeti 1000 kg plodova.
Lišće oskoruše otpada ovisno o genotipu i mjestu uzgoja (klima), ali se često događa da je vremensko razdoblje otpadanja dugačko, u početku postupno, a onda brzo. Što se tiče otpadanja grana i izbojaka poslije oluje i nevremena oskoruša spada u sigurna stabla. Mrtvi dio kore rijetko otpada. Polen se širi na veće udaljenosti od stabla vjetrom pa ne zagađuje prostor rasta oko stabla. Ostalih bioloških otpada nema pa možemo reći kako je oskoruša poželjna vrsta s obzirom na ovo svojstvo.
Izvor: Gospodarski.hr
