Na Kedžaru lipnja tridesetog
Za Hrvate toga dana svetog
Naša Diva u goste nas zove
Da dođemo i godine ove
Katolici od starih vremena
Držali su do svoga plemena
Poštivali starijega svoga
I molili Gospodina Boga
Nije bilo povuci potegni
Nit sa nekim prije braka legni
I Diva je odgojena tako
Il pošteno il živjet nikako
Odredila rađe život dat
Nego da se cijeli život pati
Nije htjela sramotiti Ramu
A posebno svoju dragu mamu
Život dala ali vjeru nije
Takvi mladi svi su bili prije
Kad možete Divi otiđite
I sa njom se malo podružite
Svojim činom sve nas zadužila
Jer je cura na svom mjestu bila
Nemojte se nikad sramit svoga
I vjerovat u dragoga Boga
U nemanju mogli naši stari
A nas pola za vjeru ne mari  
Svi čekali kad će ta nedjelja
Dan molitve i drugog veselja
Sve najljepše tad se oblačilo
I pješke se na misu krenilo
Na curama košulje šarene
Svakojakim šarom ukrašene
O pregači vise očenaši
To su stari običaji naši
Na momcima šarvale vunene
Što su pri dnu bile izvezene
Gornji dio lijepe anterije
Takve nošnje niko imo nije
Momci cure rumeni su bili
Kao da su puder nanosili
Klanjajte se i molite Divi
Nek nam Rama stoljećima živi

Stihovi: Ivan Čuljak, Rovišće