"Nakon što me je nakon puna dva mjeseca vidjela mršavijeg 12 kilograma, moja žena s kojom sam 43 godine u braku kazala mi je da se ponovno zaljubila u mene", oduševljeno je rekao slijepi planinar Feručo Lazarić (65) iz Svetvinčenta koji se u nedjelju poslijepodne vratio nakon što je propješačio 1100 kilometara, od Prevlake do Rta Kamenjak u Istri.
Podsjetimo, Feručo je sa prijateljem Sergiom Ostovićem (65) iz Pule prije dva mjeseca krenuo na avanturu života, a po povratku u Istru, s bakljama i pjenušcem dočekali su ga brojni prijatelji, simpatizeri, planinari...
"Via Adriatica je nešto prekrasno i preporučam da ju svatko proba. Kroz to neobično putovnje popravio sam svoje zdravstveno stanje, nemam više crijevnih tegoba koje su me mučile, kilogrami su se istopili, tlak mi se snizio a što je najvažnije, živio sam dva mjeseca bez ikakvog stresa. Stres je najveći neprijatelj današnjice. Iako sam živio na instant juhama i konzervama tunjevine i sardina, što nikad prije nisam činio, zdravstveno stanje mi se hodajući uvelike popravilo. Svakodnevno hodanje je lijek. Iako slijep, na svoj jedinstven način doživio sam sve ljepota krajeva kroz koje sam prolazio", dodao je Feručo koji je ipak sretan što se vratio kući, na ženinu kuhinju, piše 24sata.
Kaže da mu je još sve čudno. Konačno je spavao u krevetu umjesto dosadašnjih spavanja pod šatorima, vrećama za spavanje ili na tlu. Međutim, dodaje da i to sve ima svojih čari i da se kroz takvo putovanje u kojem nema struje, vode koliko ti želiš,kuhane i domaće hrane ipak čovjek nauči toleranciji,smirenosti i skromnosti.
"Koliko god to čudno zvučalo, kroz pješačenje,koje je u prosjeku bilo od 15 do 40 kilometara na dan, naučio sam se uživati u malim svarima. Ne treba ti struja i sve što današnji život nameće da bi bio sretan. Priroda ima sve što ti treba i u to sam se uvjerio kroz dva mjeseca hodanja. Najzahtjevnija etapa bila mi je južni Velebit.
Te su dionice i planinski usponi i za videće ljude teške a kamoli za slijepca. Međutim, Bog me čuvao pa sam i kroz tu dionicu prošao bez ijedne ogrebotine. Shvatio sam da se život sastoji od malih stvari, upijanja jutarnjeg sunca, mirisa prirode, šuštanja lišća, tišine kojom si okružen...To je bila moja avantura koju ću pretočiti u putopis, jer sam svaku večer pred spavanje govorio u diktafon dojmove toga dana", dodao je.
Feručo i Sergio Via Adriaticu propješačili su uz suradnju brojnih planinara na putu koji su dijelove puta hodali zajedno s njima. Dok su pješačili, na leđima je svaki nosio oko 18 kilograma opreme.
Podsjetimo, Feručo je sa prijateljem Sergiom Ostovićem (65) iz Pule prije dva mjeseca krenuo na avanturu života, a po povratku u Istru, s bakljama i pjenušcem dočekali su ga brojni prijatelji, simpatizeri, planinari...
"Via Adriatica je nešto prekrasno i preporučam da ju svatko proba. Kroz to neobično putovnje popravio sam svoje zdravstveno stanje, nemam više crijevnih tegoba koje su me mučile, kilogrami su se istopili, tlak mi se snizio a što je najvažnije, živio sam dva mjeseca bez ikakvog stresa. Stres je najveći neprijatelj današnjice. Iako sam živio na instant juhama i konzervama tunjevine i sardina, što nikad prije nisam činio, zdravstveno stanje mi se hodajući uvelike popravilo. Svakodnevno hodanje je lijek. Iako slijep, na svoj jedinstven način doživio sam sve ljepota krajeva kroz koje sam prolazio", dodao je Feručo koji je ipak sretan što se vratio kući, na ženinu kuhinju, piše 24sata.
Kaže da mu je još sve čudno. Konačno je spavao u krevetu umjesto dosadašnjih spavanja pod šatorima, vrećama za spavanje ili na tlu. Međutim, dodaje da i to sve ima svojih čari i da se kroz takvo putovanje u kojem nema struje, vode koliko ti želiš,kuhane i domaće hrane ipak čovjek nauči toleranciji,smirenosti i skromnosti.
"Koliko god to čudno zvučalo, kroz pješačenje,koje je u prosjeku bilo od 15 do 40 kilometara na dan, naučio sam se uživati u malim svarima. Ne treba ti struja i sve što današnji život nameće da bi bio sretan. Priroda ima sve što ti treba i u to sam se uvjerio kroz dva mjeseca hodanja. Najzahtjevnija etapa bila mi je južni Velebit.
Te su dionice i planinski usponi i za videće ljude teške a kamoli za slijepca. Međutim, Bog me čuvao pa sam i kroz tu dionicu prošao bez ijedne ogrebotine. Shvatio sam da se život sastoji od malih stvari, upijanja jutarnjeg sunca, mirisa prirode, šuštanja lišća, tišine kojom si okružen...To je bila moja avantura koju ću pretočiti u putopis, jer sam svaku večer pred spavanje govorio u diktafon dojmove toga dana", dodao je.
Feručo i Sergio Via Adriaticu propješačili su uz suradnju brojnih planinara na putu koji su dijelove puta hodali zajedno s njima. Dok su pješačili, na leđima je svaki nosio oko 18 kilograma opreme.
