Iz Mostara gotovo, pa nevjerojatna priča. IT stručnjak Senad Šantić kao dijete je pred ratnim vihorom otišao s roditeljima u Švedsku.

Nakon okončanog školovanja, vratio se u Mostar i osnovao IT tvrtku. Bosanskohercegovačka je, ali uvjeti rada su zapadni. Uz natprosječna primanja ova tvrtka nudi i brojne druge pogodnosti svojim uposlenicima, navodi BHRT.

''Kombinacija njegove želje da se vrati u rodnu zemlji i velik broj mladih i talentiranih ljudi u BiH urodili su osnivanjem IT kompanije prije četiri godine'', priča Senad Šantić.
 

Za kratko vrijeme kompanija se prometnula u jednu od vodećih u BiH a za naše mlade ljude kao radnike Šantić ima samo riječi hvale.

Mladi ljudi su vrijedni

''Mislim da su čak i više vrijedni nego ono što sam vidio u Švedskoj gdje su mladi, posebno u IT sektoru razmaženi, hoće ovo da rade neće ono. Ovdje mladi više grizu, više su željni, pa i u tom nekom aspektu su čak i bolji nego ono što sam vidio u Švedskoj'', rekao je Šantić.

Ova kompanija mogla bi postati jedinstvena u BiH i po tome što je vlasnik svoje radnike odlučio o svom trošku odvesti na ljetni odmor u Tursku.

''Kad je negdje dobro svatko se trudi ostati i doprinijeti maksimalno, što mi bolje radimo tvrtka bolje posluje'', kazao je IT stručnjak Arnel Marić.

To je neka naša filozofija interna, kulturu koju mi želimo imati unutar tvrtke. To ćete čuti vjerojatno od svake tvrtke, ali stvarno moram se pohvaliti da imamo specijalnu atmosferu, dodao je Šantić.

Mladi IT stručnjaci koji su posao pronašli u ovoj kompaniji o odlasku iz BiH iz ove perspektive uopće ne razmišljaju.

Važno je znanje

''Nema nikakve razlike. Bio sam i vani, ovdje sam četiri godine nema suštinske razlike. Plaće su dobre, uvjeti su super'', dodao je Marić.

''U BiH se može jako lijepo živjeti kada radite u IT kompaniji. Ne ovisite o nekoj stranci, bitno je znanje'', istaknula je Valerija Ereš, specijalist za digitalni marketing.

Poslovanje tvrtke usmjereno je na inozemno tržište. Na početku su, kažu, pokušali poslovati i u BiH.

Ovaj mladi čovjek odlučio je ponuditi nešto svojoj zemlji i na neki način promijeniti sliku o radu u realnom sektoru.

Njegov primjer možda bi mogli slijediti i drugi vlasnici velikih kompanija koji svojim radnicima mogu dati, ako ne uplaćen odmor u inozemstvu, plaće dovoljne za normalan i dostojanstven život.