Donio sam odluku da veći dio svoje osobne imovine ostavljam prije utemeljenoj zakladi Marijan Filipović. Sve što sam sa svojim suradnicima stekao u prošlih 60 godina, želim vratiti stanovnicima čabarskoga kraja putem zaklade kao funkcionalne i kao poduzetničke organizacije čija će dobit biti korištena u razvoju ovog kraja. Vjerujem da će moja djeca i njihovi nasljednici biti ponosni na ovaj moj čin jer će oni prije biti namireni primjerenom otpremninom koju zaslužuju i s kojom će u budućnosti moći pronaći svoj put i ostvariti svoje osobne i poslovne ciljeve – rekao je sedamdesetosmogodišnji poduzetnik Marijan Filipović, ostavljajući najveći dio svog bogatstva čabarskom kraju u kojemu je živio i radio šezdeset godina.

Sreća je u dijeljenju

Najveći čabarski poduzetnik i dobrotvor Marijan Filipović istaknuo je kako se vrijednost njegova zaklade ne može umanjivati, nego samo povećavati. Uvjeren je da će ljudi koji budu njome upravljali stvoriti nove vrijednosti i Zakladu podići na puno veću razinu. Objašnjavajući razloge zbog čega je svoje bogatstvo ostavio ljudima i kraju u koji je došao prije 60 godina kao 17-godišnji mladić iz Bosne, Filipović je rekao: "Svatko čini kako je odlučio u svome srcu. Ja sam tako odlučio jer me to usrećuje. Smatram da je najveća sreća u dijeljenju jer ono što je moje, mogu darovati i drugima dati, a da nikoga time nisam oštetio."

Marijan Filipović je najbogatiji poduzetnik Gorskoga kotara, a sigurno se ubraja među pedeset najbogatijih Hrvata. Ovaj je bosanski Hrvat kao 17-godišnjak 15. kolovoza 1952. godine, sa tri konja samaraša, došao iz rodnog Travnika u Čabar u potrazi za poslom.

– Sedam punih dana putovao sam pješice iz Travnika do Gorskoga kotara. Dok su ostali na leđima nosili drva iz šume, ja sam sa svojim konjima iznosio po pola metra drva. Dobro sam zarađivao, a za samo dvije godine rada, nabavio sam 60 konja samaraša s kojima sam razvijao posao – ispričao je Filipović bezbroj puta svoju životnu priču.

Snalažljivost i poduzetnost mladog Hrvata iz Travnika nije se sviđala ondašnjoj komunističkoj vlasti pa su ga prozvali "restauratorom kapitalizma." Bio je često ispitivan, kuća mu je pretraživana, ali on se nije dao smesti nego je i dalje nastavio izvlačiti drvo iz šume na cestu. Zaradu je ulagao u posao pa je prvi kupio traktore i građevinsku mehanizaciju kojima je zamijenio konje samaraše.

Privatizacija gotovim novcem

Najveći poslovni bum Marijan Filipović je napravio 1993. kad je u privatizaciji kupio tvrtku Goranprodukt iz Čabra za 12 milijuna maraka. To je bila jedna od najuspješnijih privatizacija jer je Filipović tvrtku platio gotovim novcem. Nitko u poduzeću nije dobio otkaz, a Filipović je zapošljavao mlade i obrazovane ljude te ulagao u modernizaciju pogona. Izvozio je u Njemačku. Više od 50 posto Čabrana radilo je kod njega, a u cijeloj Hrvatskoj zapošljavao je oko 600 ljudi te još toliko u BiH.

Marijan Filipović nikada nije krio svoje bogatstvo. Među prvima je kupio privatni helikopter, ali nikada nije živio životom raskalašenog tajkuna, nego skromnog poslovnog čovjeka koji je pazio na što troši novac. Za 11 milijuna eura kupio je poduzeće Hoteli Njivice. Nakon tri godine njegova upravljanja ti hoteli vrijedili su najmanje 50 milijuna eura.

Prije nekoliko godina Marijan Filipović upravljanje tvrtkom prepustio je sinu Marinu, ali ga je nedavno smijenio jer nije bio vješt u vođenju poslova. Kad je u pitanju posao, Filipović nema emocija ni prema kome pa ni prema sinu, ali ih je pokazao kad je najveći dio svoje osobne imovine ostavio čabarskom kraju i ljudima s kojima je proveo šest desetljeća života.

Dva izleta u politiku

Marijan Filipović osim poduzetničke imao je i političku karijeru. Na prvim demokratskim izborima bio je nositelj liste HDZ-a u Čabru, a prije desetak godina izašao je na lokalne izbore kao nezavisni kandidat i postao gradonačelnik. Svoju načelničku plaću darova je udruzi čabarskih umirovljenika.

Imovina vrijedna 50 milijuna eura

Prije desetak godina njegova se imovina procjenjivala na 50 milijuna eura i po njoj je pripadao među desetak najbogatijih Hrvata. Njegov Fininvest sa sjedištem u Čabru najveći je prerađivač drva na bivšem jugoslavenskom području, a osim Hrvatske najviše koncesija na šume imao je u susjednoj Bosni i Hercegovini. (vecernji.hr)