Predsjednik SAD-a Donald Trump jučer je najavio da će zajedno sa svojim političkim i vojnim dužnosnicima u najkraćem roku donijeti “velike odluke” o odgovoru na novi kemijski napad u Siriji.
Lako je moguće da će taj odgovor biti u obliku vojne akcije usmjerene protiv sirijske vojske, koju SAD drži odgovornom kemijski napad u istočnoj Guti, u kojem je ubijeno najmanje 40 ljudi. To mu ne bi bio prvi put: prije jedva nešto više od godinu dana, Trump je naredio napad na zračnu bazu sirijske vojske Šajrat, nakon što je iz nje izveden napad nervnim otrovom sarinom na gradić pod kontrolom pobunjenika Han Šejkun, u kojem je ubijeno više od 80 ljudi.
Taj je napad, međutim, bio više simboličani, izveden s ciljem da pošalje režimu Bašara al-Asada da SAD neće tolerirati kemijske napade na civile - pogotovo s obzirom da je Damask trebao uništiti sve svoje zalihe bojnih otrova 2013., nakon zadnjeg velikog kemijskog napada. No 59 krstarećih projektila Tomahawk koji su u jednom napadu oštetili bazu i uništili dvadesetak sirijskih aviona nije zaustavilo zračne, a po svemu sudeći ni kemijske napade na područja pod kontrolom pobunjenika.
Meta bi ovog puta mogla biti čitava sirijska avijacija
Ako Trump ponovo naredi napad na Siriju, ovog će puta vjerojatno biti snažniji i sveobuhvatniji nego prvi put. Kako piše Martin Chulov za Guardian, Trump će se htjeti nametnuti kao snažan lider koji je odlučan odgovoriti na prelazak njegove vlastite “crvene linije”, za razliku od njegova prethodnika Baracka Obame koji je zaprijetio vojnim odgovorom na korištenje kemijskog oružja, ali nije izvršio svoju prijetnju nakon napada u kojem je ubijeno više između 300 i 1800 ljudi, također u istočnoj Guti. Usto, američkoj vojnoj akciji vjerojatno bi se pridružila i Francuska, čiji predsjednik je već najavio vojni udar ako se korištenje kemijskog oružja dokaže, a možda i Velika Britanija.
Mete bi ovog puta mogle biti druge sirijske zračne baze, a možda i njene čitave zračne snage, ili bar ono što je od njih ostalo. Sirijska zračna flota, iako još uvijek navodno ima 265 aviona i helikoptera, istrošena je u sedmogodišnjem ratu i uvelike se oslanja na ruske vojne avione. Sirijska protuzračna obrana teško je oštećena u nedavnim izraelskim zračnim udarima, koji su izvedeni iz odmazde na rušenje jednog izraelskog aviona. Američke snage mogle bi napasti najmanje desetak drugih zračnih baza u okolici Damaska, Homsa, Alepa, Deir ez-Zora i drugih sirijskih gradova.
Raketni napad izgledniji nego zračni
Taj napad mogla bi izvesti američka pomorska borbena skupina smještena u istočnom Mediteranu i opremljena dalekometnim projektilima. U njemu bi mogli sudjelovati i brojni američki vojni avioni smješteni u Kataru i na nosačima aviona u Arapskom zaljevu, koji već godinama vrše zračne udare na položaje Islamske države.
Međutim, s obzirom da bi njihovo prelijetanje preko Iraka, pa čak i preko Saudijske Arabije, moglo biti problematično, krstareći projektili čine se kao izglednija opcija. Usto, zračni napadi riskantni su jer bi ih sirijska, a možda i ruska vojska moglo oboriti. Gubitak projektila, naravno, predstavlja puno manji rizik za američke snage.
Ako se Velika Britanija uključi u akciju, to može napraviti iz svoje zračne baze na Cipru. Britanski kontingent, u kojem se nalaze avioni tipa Tornado i Typhoon te dronovi tipa Reaper, također je već odavno uključen u borbene misije protiv ISIS-a. Ipak, najveći doprinos Velike Britanije i Francuske SAD-u bio bi u tome što bi Trump mogao reći da napad nije unilateralan.
Hoće li Rusi uključiti svoj moćni protuzračni sustav S-400?
Rušenje izraelskog aviona F-16 od strane 45 godina starog sirijskog protuzračnog sustava SA-5 pokazuje da je i dalje prijetnja avijaciji koja bi izvršila vojnu akciju protiv sirijskog režima. Međutim, prije ovog obaranja, Izraelci su izveli više od stotinu zračnih napada na vojne mete u Siriji bez odgovora. No ključno pitanje je hoće li se Rusija uključiti u protunapad, odnosno hoće li aktivirati svoj moćni protuzračni sustav S-400, koji je postavila u Siriji prije nešto više od godinu dana i koji predstavlja prijetnju i najmodernijim avionima. Ruske snage dosad su nekoliko puta uključile sustav, ali nikad ga nisu iskoristile. Ipak, upozorenja iz Kremlja nakon Trumpove najave sugeriraju da bi ovaj put moglo biti drukčije.
Trump bi, kako piše Ewen MacAskill za Guardian, mogao odlučiti uništiti čitave sirijsku avijaciju. To samo po sebi ne bi bio pretežak pothvat, s obzirom da Sirija ima samo 15.000 ljudi u svojim zračnim snagama, u usporedbi sa znatno manjim Izraelom koji ih ima 34.000. Ipak, kao što smo već spomenuli, to malo znači ako se ruska vojska izravno uključi u borbu. Posljedice takve eskalacije iznimno je teško predvidjeti.
Lako je moguće da će taj odgovor biti u obliku vojne akcije usmjerene protiv sirijske vojske, koju SAD drži odgovornom kemijski napad u istočnoj Guti, u kojem je ubijeno najmanje 40 ljudi. To mu ne bi bio prvi put: prije jedva nešto više od godinu dana, Trump je naredio napad na zračnu bazu sirijske vojske Šajrat, nakon što je iz nje izveden napad nervnim otrovom sarinom na gradić pod kontrolom pobunjenika Han Šejkun, u kojem je ubijeno više od 80 ljudi.
Taj je napad, međutim, bio više simboličani, izveden s ciljem da pošalje režimu Bašara al-Asada da SAD neće tolerirati kemijske napade na civile - pogotovo s obzirom da je Damask trebao uništiti sve svoje zalihe bojnih otrova 2013., nakon zadnjeg velikog kemijskog napada. No 59 krstarećih projektila Tomahawk koji su u jednom napadu oštetili bazu i uništili dvadesetak sirijskih aviona nije zaustavilo zračne, a po svemu sudeći ni kemijske napade na područja pod kontrolom pobunjenika.
Meta bi ovog puta mogla biti čitava sirijska avijacija
Ako Trump ponovo naredi napad na Siriju, ovog će puta vjerojatno biti snažniji i sveobuhvatniji nego prvi put. Kako piše Martin Chulov za Guardian, Trump će se htjeti nametnuti kao snažan lider koji je odlučan odgovoriti na prelazak njegove vlastite “crvene linije”, za razliku od njegova prethodnika Baracka Obame koji je zaprijetio vojnim odgovorom na korištenje kemijskog oružja, ali nije izvršio svoju prijetnju nakon napada u kojem je ubijeno više između 300 i 1800 ljudi, također u istočnoj Guti. Usto, američkoj vojnoj akciji vjerojatno bi se pridružila i Francuska, čiji predsjednik je već najavio vojni udar ako se korištenje kemijskog oružja dokaže, a možda i Velika Britanija.
Mete bi ovog puta mogle biti druge sirijske zračne baze, a možda i njene čitave zračne snage, ili bar ono što je od njih ostalo. Sirijska zračna flota, iako još uvijek navodno ima 265 aviona i helikoptera, istrošena je u sedmogodišnjem ratu i uvelike se oslanja na ruske vojne avione. Sirijska protuzračna obrana teško je oštećena u nedavnim izraelskim zračnim udarima, koji su izvedeni iz odmazde na rušenje jednog izraelskog aviona. Američke snage mogle bi napasti najmanje desetak drugih zračnih baza u okolici Damaska, Homsa, Alepa, Deir ez-Zora i drugih sirijskih gradova.
Raketni napad izgledniji nego zračni
Taj napad mogla bi izvesti američka pomorska borbena skupina smještena u istočnom Mediteranu i opremljena dalekometnim projektilima. U njemu bi mogli sudjelovati i brojni američki vojni avioni smješteni u Kataru i na nosačima aviona u Arapskom zaljevu, koji već godinama vrše zračne udare na položaje Islamske države.
Međutim, s obzirom da bi njihovo prelijetanje preko Iraka, pa čak i preko Saudijske Arabije, moglo biti problematično, krstareći projektili čine se kao izglednija opcija. Usto, zračni napadi riskantni su jer bi ih sirijska, a možda i ruska vojska moglo oboriti. Gubitak projektila, naravno, predstavlja puno manji rizik za američke snage.
Ako se Velika Britanija uključi u akciju, to može napraviti iz svoje zračne baze na Cipru. Britanski kontingent, u kojem se nalaze avioni tipa Tornado i Typhoon te dronovi tipa Reaper, također je već odavno uključen u borbene misije protiv ISIS-a. Ipak, najveći doprinos Velike Britanije i Francuske SAD-u bio bi u tome što bi Trump mogao reći da napad nije unilateralan.
Hoće li Rusi uključiti svoj moćni protuzračni sustav S-400?
Rušenje izraelskog aviona F-16 od strane 45 godina starog sirijskog protuzračnog sustava SA-5 pokazuje da je i dalje prijetnja avijaciji koja bi izvršila vojnu akciju protiv sirijskog režima. Međutim, prije ovog obaranja, Izraelci su izveli više od stotinu zračnih napada na vojne mete u Siriji bez odgovora. No ključno pitanje je hoće li se Rusija uključiti u protunapad, odnosno hoće li aktivirati svoj moćni protuzračni sustav S-400, koji je postavila u Siriji prije nešto više od godinu dana i koji predstavlja prijetnju i najmodernijim avionima. Ruske snage dosad su nekoliko puta uključile sustav, ali nikad ga nisu iskoristile. Ipak, upozorenja iz Kremlja nakon Trumpove najave sugeriraju da bi ovaj put moglo biti drukčije.
Trump bi, kako piše Ewen MacAskill za Guardian, mogao odlučiti uništiti čitave sirijsku avijaciju. To samo po sebi ne bi bio pretežak pothvat, s obzirom da Sirija ima samo 15.000 ljudi u svojim zračnim snagama, u usporedbi sa znatno manjim Izraelom koji ih ima 34.000. Ipak, kao što smo već spomenuli, to malo znači ako se ruska vojska izravno uključi u borbu. Posljedice takve eskalacije iznimno je teško predvidjeti.
