Američki profesor novinarstva Matt Waite, jedan od prvih svjetskih stručnjaka u području korištenja bespilotnih letjelica u medijima te dobitnik Pulitzerove nagrade, u intervjuu za tportal objašnjava kakva nas medijska budućnost očekuje i otkriva hoće li bespilotne letjelice zamijeniti novinare.
Matt Waite profesor je praktičnog novinarstva i masovnih medija na Sveučilištu Nebraska - Lincoln, jedan od prvih svjetskih stručnjaka koji se bavi praktičnim i teorijskim aspektima korištenja bespilotnih letjelica u novinarstvu. Kao pokretač stranice PolitiFact, koja je inaugurirala trend provjeravanja izjava političara u kontekstu njihove istinitosti i činjenične utemeljenosti, dobitnik je Pulitzerove nagrade 2009. godine, prve u povijesti koju je dobio jedan web site.
Waite je pokrenuo i Drone Journalism Lab, medijski laboratorij koji iskušava mogućnosti novinarskog korištenja bespilotnih letjelica, te piše utjecajan blog o medijima i tehnologiji.
Profesor Matt Waite je u ekskluzivnom intervjuu za tportal, između ostalog, govorio prvenstveno o bespilotnim letjelicama i njihovom odgovarajućem korištenju u novinarskom poslu.
Pod pojmom drone journalism odnosno ‘novinarstvo bespilotnim letjelicama’ podrazumijeva korištenje malih bespilotnih letećih vozila s ciljem sakupljanja fotografija, snimaka i podataka u novinarske svrhe.
- Proveo sam 12 godina u novinama i pokrivao sam u tom periodu razne prirodne katastrofe i priče koje se tiču okoliša. Kada sam vidio da jedna belgijska kompanija prodaje ‘potpuno automatsku platformu za zračno mapiranje’ na jednoj digitalnoj konferenciji, bio sam vrlo zainteresiran. Bila je riječ o maloj letjelici s kamerom, kojom se može pilotirati preko računala. Mapirala je cijelo jedno veliko polje u roku od nekoliko minuta. Odmah mi je bilo jasno da će taj alat biti koristan u novinarstvu. Moje kolege inicijalno nisu razumjele o čemu im govorim, pa onda nisu vjerovali da je to uopće moguće. Sada su se prilično navikli na to da vide bespilotne letjelice kako lete po kampusu našeg koledža, kazao je Waite.
Waite navodi kako dronovi nose dosta potencijalnih rizika, a jedan od njih je ugrožavanje privatnosti.
- Bespilotna letjelica je alat. To je kamera koja može letjeti. Onaj tko kontrolira tu kameru vezan je zakonima i novinarskom etikom, a i nije da nešto što je loše na zemlji postaje prihvatljivo kad je u zraku. Istina je da samo mali broj zemalja ima konkretna i specifična pravila o bespilotnim letjelicama, ali to ne znači da se već postojeće restrikcije ne odnose na njih. Novinari također imaju etička ograničenja koja se odnose na fotografiranje ljudi i ta ograničenja ne nestaju odjednom jer se radi o bespilotnoj letjelici, kazao je Waite.
Govoreći o etici korištenja bespilotnih letjelica u novinarstvu, ugledni profesor je kazao kako pravila korištenja bespilotnih letjelica u novinarskom kontekstu su vrlo jednostavna.
- Postavite si pitanje - biste li to učinili na tlu kamerom i teleobjektivom? Ako je odgovor da, onda je najvjerojatnije u redu učiniti isto i bespilotnom letjelicom. Dva su područja u kojima je potrebno novo razmišljanje, a to su sigurnost i buka. Kada se koristite uređajem koji ima brzookretajuće elise, morate biti svjesni da ste preuzeli odgovornost za sigurnost i zdravlje svih oko vas. Što se tiče buke, bespilotne letjelice nisu tihe pa se mora uzeti u obzir to da ta buka može imati psihološki efekt na ljude. Osjećaju se nelagodno kad je čuju. To može zakomplicirati situaciju, pa čak i psihološki naškoditi ljudima o kojima želite izvještavati bespilotnom letjelicom, kazao je.
No iako bespilotne letjelice mogu sakupljati podatke, snimati, mapirati područja i senzorima registrirati stvari poput temperature zraka, smatra da ne mogu zamijeniti ljude u novinarstvu.
Kao najbolji primjer korištenja bespilotnih letjelica u novinarstvu naveo je trenutak kad je BBC koristio dron kako bi ljudima ponudio novu perspektivu konc-logora Auschwitza u povodu 70. godina oslobođenja.
Profesor je ispričao kako je zanimljivih iskustava imao na carini zbog nošenja bespilotnih letjelica.
- Poslovno putujem s tim uređajima u prtljazi od 2012. godine. Od tada su me pretresali, prekopavali mi torbe, zvali su me u posebne sigurne sobe na aerodromima, u kojima su pregledali bespilotne letjelice, vadili ih iz njihovih omota, a naravno da sam morao i odgovarati na razna pitanja. U San Diegu su bili toliko temeljiti da su mi pregledavali i kravatu. U Dubaiju sam pak odveden u prostoriju s dvojicom službenika koji su govorili samo arapski, koji ja ne razumijem, a onda su se njih dvojica, čini mi se, posvađali oko toga što učiniti s mojom bespilotnom letjelicom. Na kraju nisu učinili ništa nego su mi poželjeli dobrodošlicu u svoju zemlju! U Njemačkoj sam pak prije nekoliko tjedana imao iskustvo da su sve detaljno pregledavali tražeći materijale za pravljenje bombe. U svakom slučaju, ništa me više ne iznenađuje, kazao je Waite u inetvjuu za tportal.
Matt Waite profesor je praktičnog novinarstva i masovnih medija na Sveučilištu Nebraska - Lincoln, jedan od prvih svjetskih stručnjaka koji se bavi praktičnim i teorijskim aspektima korištenja bespilotnih letjelica u novinarstvu. Kao pokretač stranice PolitiFact, koja je inaugurirala trend provjeravanja izjava političara u kontekstu njihove istinitosti i činjenične utemeljenosti, dobitnik je Pulitzerove nagrade 2009. godine, prve u povijesti koju je dobio jedan web site.
Waite je pokrenuo i Drone Journalism Lab, medijski laboratorij koji iskušava mogućnosti novinarskog korištenja bespilotnih letjelica, te piše utjecajan blog o medijima i tehnologiji.
Profesor Matt Waite je u ekskluzivnom intervjuu za tportal, između ostalog, govorio prvenstveno o bespilotnim letjelicama i njihovom odgovarajućem korištenju u novinarskom poslu.
Pod pojmom drone journalism odnosno ‘novinarstvo bespilotnim letjelicama’ podrazumijeva korištenje malih bespilotnih letećih vozila s ciljem sakupljanja fotografija, snimaka i podataka u novinarske svrhe.
- Proveo sam 12 godina u novinama i pokrivao sam u tom periodu razne prirodne katastrofe i priče koje se tiču okoliša. Kada sam vidio da jedna belgijska kompanija prodaje ‘potpuno automatsku platformu za zračno mapiranje’ na jednoj digitalnoj konferenciji, bio sam vrlo zainteresiran. Bila je riječ o maloj letjelici s kamerom, kojom se može pilotirati preko računala. Mapirala je cijelo jedno veliko polje u roku od nekoliko minuta. Odmah mi je bilo jasno da će taj alat biti koristan u novinarstvu. Moje kolege inicijalno nisu razumjele o čemu im govorim, pa onda nisu vjerovali da je to uopće moguće. Sada su se prilično navikli na to da vide bespilotne letjelice kako lete po kampusu našeg koledža, kazao je Waite.
Waite navodi kako dronovi nose dosta potencijalnih rizika, a jedan od njih je ugrožavanje privatnosti.
- Bespilotna letjelica je alat. To je kamera koja može letjeti. Onaj tko kontrolira tu kameru vezan je zakonima i novinarskom etikom, a i nije da nešto što je loše na zemlji postaje prihvatljivo kad je u zraku. Istina je da samo mali broj zemalja ima konkretna i specifična pravila o bespilotnim letjelicama, ali to ne znači da se već postojeće restrikcije ne odnose na njih. Novinari također imaju etička ograničenja koja se odnose na fotografiranje ljudi i ta ograničenja ne nestaju odjednom jer se radi o bespilotnoj letjelici, kazao je Waite.
Govoreći o etici korištenja bespilotnih letjelica u novinarstvu, ugledni profesor je kazao kako pravila korištenja bespilotnih letjelica u novinarskom kontekstu su vrlo jednostavna.
- Postavite si pitanje - biste li to učinili na tlu kamerom i teleobjektivom? Ako je odgovor da, onda je najvjerojatnije u redu učiniti isto i bespilotnom letjelicom. Dva su područja u kojima je potrebno novo razmišljanje, a to su sigurnost i buka. Kada se koristite uređajem koji ima brzookretajuće elise, morate biti svjesni da ste preuzeli odgovornost za sigurnost i zdravlje svih oko vas. Što se tiče buke, bespilotne letjelice nisu tihe pa se mora uzeti u obzir to da ta buka može imati psihološki efekt na ljude. Osjećaju se nelagodno kad je čuju. To može zakomplicirati situaciju, pa čak i psihološki naškoditi ljudima o kojima želite izvještavati bespilotnom letjelicom, kazao je.
No iako bespilotne letjelice mogu sakupljati podatke, snimati, mapirati područja i senzorima registrirati stvari poput temperature zraka, smatra da ne mogu zamijeniti ljude u novinarstvu.
Kao najbolji primjer korištenja bespilotnih letjelica u novinarstvu naveo je trenutak kad je BBC koristio dron kako bi ljudima ponudio novu perspektivu konc-logora Auschwitza u povodu 70. godina oslobođenja.
Profesor je ispričao kako je zanimljivih iskustava imao na carini zbog nošenja bespilotnih letjelica.
- Poslovno putujem s tim uređajima u prtljazi od 2012. godine. Od tada su me pretresali, prekopavali mi torbe, zvali su me u posebne sigurne sobe na aerodromima, u kojima su pregledali bespilotne letjelice, vadili ih iz njihovih omota, a naravno da sam morao i odgovarati na razna pitanja. U San Diegu su bili toliko temeljiti da su mi pregledavali i kravatu. U Dubaiju sam pak odveden u prostoriju s dvojicom službenika koji su govorili samo arapski, koji ja ne razumijem, a onda su se njih dvojica, čini mi se, posvađali oko toga što učiniti s mojom bespilotnom letjelicom. Na kraju nisu učinili ništa nego su mi poželjeli dobrodošlicu u svoju zemlju! U Njemačkoj sam pak prije nekoliko tjedana imao iskustvo da su sve detaljno pregledavali tražeći materijale za pravljenje bombe. U svakom slučaju, ništa me više ne iznenađuje, kazao je Waite u inetvjuu za tportal.
