Mons. Vukšić predvodio je misno slavlje u zajedništvu s vrhbosanskim nadbiskupom u miru Vinkom kard. Puljićem, apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini mons. Francisom Assisijem Chullikattom, provincijalom Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravkom Dadićem i još 50-ak svećenika među kojima su bili poglavari i profesori iz Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, Franjevačke teologije, Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu te župnici župa iz kojih dolaze ređenici. Na svetoj misi sudjelovale su redovnice raznih kongregacija te roditelji, braća, sestre i rodbina ređenika, župljani iz rodnih župa ređenika i drugi vjernici. Asistenciju kod oltara predvodili su bogoslovi, kolege ređenika iz spomenutih bogoslovnih sjemeništa.

Kristovi svjedoci

Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup Tomo pozdravio je nazočne među kojima posebice kard. Puljića, predstavnika Svetoga Oca u BiH, nuncija Chullikatta i provincijala fra Zdravka. Napomenuo je kako mnogi svećenici među njima ovoga dana proslavljaju godišnjicu svog svećeničkog ređenje, a na poseban način je spomenuo kard. Puljića koji obilježava 55. godina svećeništva.

Nakon naviještena Evanđelja vicerektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa vlč. Ljubo Zadrić i meštar franjevačkih bogoslova fra Danijel Nikolić predstavili su kandidate za svećeničko ređenje te zajamčili da ih kršćanski puk, koji je pitan, i odgovorne osobe smatraju dostojnim.

Zatim je prigodnu propovijed, naslovljenu A vi, što vi kažete tko sam ja? Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga, uputio mons. Vukšić istaknuvši na početku kako su vjernici okupljeni na euharistijsko slavlje da bi kao biskupijska zajednica Presvetomu Srcu Isusovu, zaštitniku Vrhbosanske nadbiskupije i ove katedrale, zahvalili za sve blagoslove tijekom protekle godine te kako bi zahvalili za dar petorice braće koji su odgovorili na Božji poziv te izabrali služiti oltaru i narodu, a koji će danas biti zaređeni za svećenike.

Protumačio je potom svetopisamska čitanja koja u prvi plan stavljaju lik Sv. Petra kao „svjedoka Kristova za kojega je Isus predvidio posebnu ulogu u zajednici svojih vjernika te se Crkva jeruzalemska, dok je Petar bio uhićen i zatvoren, svesrdno molila Bogu za njega te je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio ga iz Herodove ruke i svega što je očekivao židovski narod.“

Osvrnuo se zatim na zgodu iz Cezareje Filipove, naviještenu u Evanđelju, kada Isus pita svoje učenike: „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“ te „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“

„Učinio je to također zato da provjeri koliko je uspio u svom odgajanju i koliko su njegovi učenici uznapredovali u vjeri u njega. U tom ozbiljnom trenutku, na Isusovo pitanje koje je bilo upućeno svima, Šimun Petar je uzeo riječ i u ime cijele grupe ispovjedio njihovo uvjerenje: 'Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga'. Nakon te Petrove ispovijesti vjere, Isus mu je obećao da će, osim što je apostol, postati i posebna služba u Crkvi, čiji je osnutak tada najavio, te mu je čak i ime promijenio“, protumačio je vrhbosanski nadbiskup.

Vjernost i dosljednost

Obratio se potom ređenicima kazavši kako svako vrijeme nosi sa sobom izazove s kojima se treba suočiti, ali kako od njih „Isusov svećenik ne bi smio bježati“.

„Vrijeme u kojemu živi i djeluje Isusov svećenik, njegova je jedina prilika za vjerno vršenje preuzete odgovornosti i za svjedočenje u okolnostima koje život donosi. Tako je ovo vrijeme za našu generaciju svećenika jedina prigoda da, po zagovoru Sv. Petra, nasljedujući njegov primjer suočavanja s izazovima i ne tražeći svoju sigurnost na drugoj strani, ponajprije ovdje rastemo u svjedočenju za Isusa te budemo vjerni i dosljedni svjedoci Evanđelja u službama koja nam Crkva povjeri i u mjestima u koja nas šalje. Iz toga posluha i služenja proizlazi velika radost i ponizno zadovoljstvo, što se osjeća posebice nakon desetljeća provedenih u svećeničkom služenju oltaru i narodu“, ohrabrio je mons. Vukšić pozivajući neka im životi budu javno svjedočenje da je Krist Sin Boga živoga jer „to je smisao primanja svećeničkoga reda i opravdanje svećeničke službe u svijetu, jer ona se i prima ponajprije radi posvećenja drugih.“

Na kraju se osvrnuo na riječi pape Leona XIV. koje je uputio na svećeničkom ređenju u Rimu 27. lipnja, a kojima je naglasio potrebu da svećenici, u svom osobnom pristajanju uz Isusa i javnom ispovijedanju vjere i služenju narodu Božjemu, najprije ljube Boga i svoju braću te budu velikodušni, gorljivi u slavljenju sakramenata i molitvi, osobito u klanjanju i u službi. „Pozvao ih je da budu blizu svoga stada. Zaželio je da daruju svoje vrijeme i snagu drugima, da ne štede napore za sve ljude, ne čineći razlike, kao što nas uče probodeni bok Raspetoga i primjeri svetaca. Pozvao je svećenike također da se u tom smislu sjete kako je Crkva u svojoj tisućljetnoj povijesti imala – i još uvijek ima – čudesne likove svećeničke svetosti. Naime, Crkva je, polazeći već od ranih zajednica, među svojim svećenicima stvorila i upoznala mučenike, neumorne apostole, misionare i prvake ljubavi. Ustvrdio je da treba cijeniti tolika bogatstva te očekuje da se današnji svećenici zanimaju za njih te proučavaju njihove živote i djela, da nasljeduju njihove vrline i dopuste da ih rasplamsa njihova revnost i da zazivaju njihov zagovor često i uporno“, potaknuo je nadbiskup Tomo Papinim riječima te ih na kraju ohrabrio da se ugledaju na čvrst primjer i plodove apostolata, često skrivene i ponizne, onih koji su u životu služili Gospodinu i svojoj braći i sestrama s vjerom i predanošću.   

Svećeničko ređenje

Nakon propovijedi uslijedio je obred svećeničkog ređenja tijekom kojeg su nazočni molili Litanije svih svetih, a vrhbosanski nadbiskup položio je ruke na glave ređenika. Nakon što su župnici rodnih župa pomogli novozaređenim svećenicima staviti štolu i obući misnicu, nadbiskup Vukšić pomazao im je dlanove svetim uljem i predao im u ruke pliticu s hostijom i kalež s vinom te sa svakim do njih izmijenio cjelov mira.

Na kraju svete mise, mons. Vukšić čestitao je novozaređenim svećenicima i predao im potvrde o ređenju. Završno su novozaređeni svećenici podijelili svoj mladomisnički blagoslov nazočnima u sarajevskoj katedrali.

Među kandidatima za red prezbiterata koji su razređeni je jedan kandidat za Vrhbosansku nadbiskupiju:

Vlč. Marin Petrović, sin Željka i Ljerke rođ. Šakota, rođen je 28. kolovoza 2000. u Mostaru, a dolazi iz župe Presvetog Srca Isusova Prozor. Sakrament krštenja primio je 25. studenoga 2000., a svetu potvrdu 17. svibnja 2015. Među kandidate za đakonat i prezbiterat primljen je 25. ožujka 2022. Službu čitača primio je 25. ožujka 2023., a službu akolite 25. ožujka 2024. Filozofsko-teološki studij završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu 26. rujna 2024. Za đakona je zaređen 20. listopada 2024. u sarajevskoj katedrali, a đakonski praktikum proveo je u župi Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu.

Za franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu zaređeni su:

Fra Tonči Šarić, sin Pere i Matije rođ. Sučić, dolazi iz župe Sv. Franje Asiškog Bila kod Livna. Rođen je 3. lipnja 1995. u Livnu. Kršten je i krizman u župi Bila. Srednju ekonomsku školu završio u Zagrebu, te tri godine na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, nakon čega se odlučio za franjevački poziv. Postulaturu je završio u Visokom, a novicijat u samostanu na Gorici u Livnu. Primio je službe lektorata i akolitata. Svečane zavjete položio 6. listopada 2024. u Bugojnu. Filozofsko-teološki studij završio na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu u lipnju 2024. Za đakona je zaređen 20. listopada 2024. u sarajevskoj katedrali, a đakonski praktikum proveo je u župi Uznesenja BDM-a u Gornjem Vakufu/Uskoplju.

Fra Matej Juričević sin je Nike i Josipe rođ. Zeko i dolazi iz župe Uznesenja BDM Uskoplje. Rođen je 23. rujna 1998. u Livnu. Kršten je i te krizman u župi Uskoplje. Opću gimnaziju završio u Uskoplju, a nakon toga se odlučio za franjevački poziv. Postulaturu je završio u Visokom, a novicijat u samostanu na Gorici u Livnu. Primio je službe lektorata i akolitata. Svečane zavjete položio 6. listopada 2024. u Bugojnu. Filozofsko-teološki studij završio na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu u lipnju 2024. Za đakona je zaređen 20. listopada 2024. u sarajevskoj katedrali, a đakonski praktikum proveo je u župi Sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju.

Fra Dario Laštro sin je Nikice i Danijele rođ. Sobolj i dolazi iz župe Sv. Ante Padovanskog Busovača. Rođen je 7. listopada 1999. u Splitu, a kršten je i krizman u župi Busovača. Nakon osnovne škole ušao je u visočko sjemenište te maturirao na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji 2018. Novicijat je proveo u samostanu na Gorici u Livnu. Primio je službe lektorata i akolitata. Svečane zavjete položio 6. listopada 2024. u Bugojnu. Filozofsko-teološki studij završio na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu u lipnju 2024. Za đakona je zaređen 20. listopada 2024. u sarajevskoj katedrali, a đakonski praktikum proveo je u župi Sv. Franje Asiškog u Gučoj Gori.

Fra Tomislav Vidović sin je Ljubana i Marice rođ. Novaković i dolazi iz župe Sv. Ante Padovanskog Bugojno. Rođen je 14. ožujka 2000. u Livnu. Kršten je i krizman u župi Bugojno. Tri godine srednje škole proveo je u visočkom sjemeništu, a maturirao je 2018. u Kiseljaku. Novicijat je proveo u samostanu na Gorici u Livnu. Primio je službe lektorata i akolitata. Svečane zavjete položio 6. listopada 2024. u Bugojnu. Filozofsko-teološki studij završio na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu u lipnju 2024. Za đakona je zaređen 20. listopada 2024. u sarajevskoj katedrali, a đakonski praktikum proveo je u župi Sv. Juraja u Vitezu.

Tekst i foto: J.M., KT