Mnogi povjesničari, etnolozi i pisci Ramu smatraju neiscrpnim blagom za svoja istraživanja što Rama uistinu i jeste. Nažalost, u današnje modreno vrijeme sjećanja na neke običaje polako blijede, pogotovo kod mladih.
Kako bi sačuvali od zaborava naše običaje portal Rama-Prozor.info ima za cilj zabilježiti što je moguće više naših starina, sačuvati ih od zaborava te ih prezentirati javnosti. Internet je jedan od najjačih medija za prezentiranje kulture i običaja (kroz tekstove, fotografije i video) kako domaćim ljudima i mladima tako i potencijalnim turistima.
Prošli tjedan smo na Facebook stranici portala objavili „snovanje“ peškira u Ripcima a nakon snovanja dolazi „navijanje“ koje smo zabilježili u Jaklićima. U knjizi Franjevački samostan Rama-Šćit, vodiču kroz svetište, piše za snovanje i navijanje sljedeće, citiramo: „Kada se pasmo namotalo na mosure, slijedilo je snovanje. Mosuri se poredaju u jednom nizu navinuti na oputu, pričvršćeni za drvenu letvu, snovaču. Snovanje je nametanje konca s mosura na kočiće, malene kolce udarene u zemlju. Razmiri se gdje će se kočići zabosti. Bilo je potrebno najmanje šest kočića. Kočići se mjere i raspoređuju prema tome koliko tko ima rašaka preje. Tada se od kočića do kočića nosi namotani konac zvani osnutak.
Slijedilo je navijanje. Navijače su dva deblja račvasta drveta ubodena u zemlju, soje. Na njih bi se stavila drvena valjkasta naprava sa stana zvana vratilo. Budući da su zabijene soje bile stalno na istom mjestu i služile za više kuća u selu, taj se lokalitet zvao navijača. Drugi kraj osnutka vezan je za račvasto drvo pritisnuto kamenjem zvanim ligure. Tako se osnutak zategnut za ligure i vratilo polako namatao na vratilo i pripremao osnovu za tkanje na stanu.“
Više o navijanju pogledajte u video prilogu i na fotografijama. Ne dopustimo da naši običaji padnu u zaborav.
