Dom kulture u Prozoru bio je središte svojevrsne putopisne i duhovne avanture. Povod okupljanju bila je promocija knjige „Hodao sam Božjim stazama“, autora Petra Lovrića, djela koje čitatelje vodi kroz ekstremne krajobraze našega planeta – od arktičkih prostranstava do negostoljubivih vulkanskih kratera i pustinje Gobi.

Promocija, koja je okupila veći broj zainteresiranih posjetitelja, pretvorila se u večer bogate razmjene iskustava. O kompleksnosti Lovrićevog djela, koje vješto isprepliće fizičke napore putovanja s dubokim unutarnjim, duhovnim propitivanjima, govorili su cijenjeni promotori: Tihomir Dujmović, fra Andrija Jozić, i moderatorica Ana Nikolić.

Autor je kroz dijalog s promotorima približio izazove s kojima se susretao tijekom svojih ekspedicija, naglasivši kako knjiga nije tek zbirka putopisnih zapisa, već svjedočanstvo o ljudskoj izdržljivosti i vjeri.

Poseban pečat večeri dala je glazbena pratnja Etno skupine „Čuvarice“, čiji je nastup doprinio svečanoj atmosferi.

Ovaj događaj još jednom je potvrdio interes ramske publike za kvalitetna književna ostvarenja koja na autentičan način tematiziraju izazove suvremenog čovjeka u potrazi za smislom i ljepotom svijeta koji nas okružuje.

HODAO SAM BOŽJIM STAZAMA…

Pet života u jednom životu! Mučni i teški početak života u kojem će kasnije žnjeti uspjehe i koji će radost življenja okruniti čak i penjanjem na Mont Everest u 75-toj godini života!  Tko je to dosegnuo?

Za jednog planinara kao što je to Petar Lovrić to je sama kruna životnih stremljenja, natjecanja, snova kojih se u djetinjstvu nije usudio niti sanjati. E, to je Božji put.. E, to su Božje staze…E, to je ljepota u muci jednog Križa.. To je misterij života kojeg nismo kadri dokučiti. A zašto i bi?

On je Kreator, ne mi i sve je lakše razumjeti kad to spoznamo, kad to  prihvatimo... Kad ne dvojimo….Tako bi se u par rečenica mogao opisati dosadašnji impresivni životni put jednog nevjerojatnog čovjeka koji je svoj Križ uprtio na leđa doslovno kao dijete. Kad je ostao bez oca koji je poginuo kao hrvatski vojnik u drugom svjetskom ratu, kojeg nije ni upoznao i kad je svojim tijelom kao dijete zaštitio majku da je pomahnitali partizan ne ubije na samom kućnom pragu. Tako je život počeo u gnijezdu nevine katoličke Rame koja mu je sve dala.

Odgoj, karakter, životne vrednote, ljubav i poštovanje prema prirodi, čestitost međuljudskih odnosa, ponosno neukaljano hrvatstvo koje ni za kakve novce ovog svijeta nije prodao, ljudskost, elementarnu ljudskost i katolički plašt koji je trajno prekrio njegovu svu njegovu osobnost. Ne pišem ovo samo kao predgovor nadahnut knjigom, pišem ovo iz spoznaje duge četvrt stoljeća koliko poznajem tog impresivnog čovjeka.

Kao novinar, upoznao sam more ljudi, ali samo ih je nekolicina ostavila trajni pečat na meni. Jedan od tih par ljudi koje ću nositi u srcu i duši dok me bude, biti će neizrecivo časni Petar Lovrić. U isto vrijeme on je čovjek životne borbe, on čvrsto korača po zemlji, on je u životu napravio impresivnu športsku i poslovnu karijeru, dok se paralelno cijeli život bavi planinarenjem i ne samo planinarenjem, kad govorimo o sportskim aktivnostima.

Paralelno s tim, on je neviđeno odvažni politički Hrvat, o čemu i danas tek škrto govori, ali kao novinar koji je profesionalno znatiželjan, dobro znam kako je sve pomagao da se hrvatska borba osovi na noge i zakorači na tron neovisnosti. Ovdje ćete čitati primarno njegove planinarske pustolovine koje se čitaju u jednom dahu, jer uz sve ove vrednote koje su obilježile njegov dosadašnji život i tvore po intenzitetu bar tri života običnih smrtnika, njegova planinarska iskustva su na svjetskog razini.

Mjesta koja je on vidio, obišao, osvojio, mjesta na kojima je postavio hrvatski stijeg, a svugdje je to radio, to su mjesta, gradovi i sela kojima zapravo možete opisati kuglu zemaljsku! Da, jer je Petar  kako naslov i kaže „Hodao sam Božjim stazama“, uistinu hodao tim stazama. Planinarskim, ali i životnim, osjećajući muku, ali i ljepotu Križa! I kadgod se Petar Lovrić nađe u smrtnoj opasnosti, a nalazio se više puta, okreće se Kristu za pomoć. I dobiva je. Ali mu se na dostojan način i zahvali. I to je ono što će u ovoj knjizi impresionirati i vjernika i nevjernika.   

E, tko to spozna,  tko te pute prođe, taj spokojno gleda smiraj svakog novog dana. Lovrić je u tom smislu impresivan: on sa punim vjerskim spokojem nosi svoj životni Križ i intuitivno, snagom svoje vjere prihvaćajući muku, istodobno razumije i zahvaljuje za ljepotu življenja kojeg isti taj Križ donosi.

Tu ljepotu života koju je on vidio u raznim planinarskim ekspedicijama, ali i smrtne opasnost, te ljude, ta mjesta, te običaje, te krajobraze ispunjene nekom drugačijom duhovnošću, to je samo rijetkima bilo dano vidjeti. Ali i u tim opisima nevjerojatnih životnih slika vidjet ćete istog Lovrića: uvijek trpeljiv bez obzira na dramaturgiju nekog događaja, uvijek miran, uvijek s mjerom, redovito krajnje racionalan, skroman i uvijek neskriveno odan Kristu. Tom našem početku i našem ovozemaljskom kraju. Pri tom odgovoran. Iznad svega odgovoran.

Takav Petar Lovrić će Vam u ovoj knjizi ispričati svoj život, ispričati će vam svoja životna iskustva, direktne susrete sa smrću, prošetati će Vas po kugli zemaljskoj, jer je doista svojim planiranjem obišao cijeli svijet i vidjet ćete da je upio silna znanja širom svijeta, pročitat ćete da je detaljno upoznao ljude, narode, razne vjere, Lovrić govori nekoliko jezika tako da mu ništa nije ostalo strano i nepoznato, vidjet ćete kako je duboko analizirao i sela i gradove i megalopolise koji tvore kuglu zemaljsku. Vidjet ćete i to da baš nikada nije posumnjao, pokleknuo ili dvojio da je Kristov sljedbenik, da je Krist put i ukupni životni odgovor na sve izazove. Kao što ćete kristalno jasno vidjeti da je Petar Lovrić zahvalan Bogu da mu je podario ovaj „Hod po Božjim stazama“.

Petre, Veliki moj Petre, hvala ti na „Hodu po Božjim stazama“, gdje sam imao čast nekoliko životnih koraka koračati s tobom.

Tihomir Dujmović