Sve više kliničkih istraživanja pokazuje da aspirin može smanjiti rizik od razvoja raka i usporiti njegovo širenje, a znanstvenici postupno otkrivaju i mehanizme njegova djelovanja.
Aspirin, lijek star više od stoljeća i pol, a čiji korijeni sežu tisućama godina unatrag, sve se ozbiljnije istražuje kao potencijalna zaštita od raka. Iako je najpoznatiji kao lijek protiv bolova i za snižavanje temperature, nova istraživanja pokazuju da bi mogao sprječavati nastanak i širenje određenih tumora – što već utječe i na promjene u medicinskim smjernicama u nekim zemljama.
Od osobne priče do kliničkog ispitivanja
Jedan od sudionika istraživanja, Britanac Nick James, piše BBC, ušao je u znanstvenu priču zbog obiteljske povijesti bolesti. Nakon što mu je majka preminula od raka, a više članova obitelji, uključujući brata, razvilo rak crijeva, odlučio je napraviti genetsko testiranje. Utvrđeno je da nosi mutaciju povezanu s Lynchovim sindromom – nasljednim stanjem koje značajno povećava rizik od raka debelog crijeva i drugih karcinoma.
Upravo tada uključio se u kliničko ispitivanje koje je istraživalo može li svakodnevno uzimanje niske doze aspirina smanjiti rizik od razvoja raka. Lynchov sindrom inače nosi vrlo visok rizik – procjenjuje se da će oko 80% oboljelih tijekom života razviti rak crijeva.
Profesor John Burn sa Sveučilišta Newcastle, koji je vodio istraživanje, ističe da su rezultati ohrabrujući: James već deset godina uzima aspirin i do sada nije razvio karcinom, kao ni dio drugih sudionika, prenosi Ordinacija.hr.
Dugo poznat lijek s novim ulogama
Iako djeluje kao novo otkriće, aspirin ima vrlo dugu povijest. Još su drevne civilizacije koristile pripravke iz kore vrbe za ublažavanje boli i temperature. U 19. stoljeću znanstvenici su izolirali aktivnu tvar – salicilnu kiselinu – te je kasnije modificirali u acetilsalicilnu kiselinu, poznatu kao aspirin.
Tijekom 20. stoljeća otkriveno je da aspirin smanjuje zgrušavanje krvi, zbog čega se i danas koristi u prevenciji srčanog i moždanog udara kod rizičnih bolesnika.
Prva ozbiljnija poveznica s rakom pojavila se 1970-ih, kada su pokusi na životinjama pokazali da aspirin može smanjiti širenje tumorskih stanica. Iako su rezultati bili obećavajući, tada još nije bilo jasno mogu li se prenijeti na ljude.
Preokret u istraživanjima
Značajan pomak dogodio se 2010. godine kada su ponovno analizirani podaci velikih studija o aspirinu i kardiovaskularnim bolestima. Tada je uočeno da lijek može smanjiti i učestalost i smrtnost od nekih karcinoma, što je potaknulo novi val istraživanja.
Problem je što bi klasična randomizirana ispitivanja u općoj populaciji trajala desetljećima, pa su znanstvenici fokus prebacili na rizične skupine – osobito osobe s genetskim predispozicijama ili već dijagnosticiranim karcinomom.
Klinički dokazi kod Lynchovog sindroma
Najvažnije dosadašnje istraživanje proizašlo je iz rada profesora Johna Burna. U studiji iz 2020. godine, koja je obuhvatila 861 osobu s Lynchovim sindromom, pokazalo se da uzimanje 600 mg aspirina dnevno tijekom najmanje dvije godine smanjuje rizik od raka debelog crijeva za oko 50%.
Naknadna istraživanja sugerirala su da bi i znatno niže doze (75–100 mg dnevno) mogle imati jednaku, pa čak i bolju učinkovitost.
Ovi rezultati već su doveli do promjena u kliničkoj praksi u Ujedinjenom Kraljevstvu – osobama s Lynchovim sindromom preporučuje se razmatranje preventivnog uzimanja aspirina u mlađoj odrasloj dobi, uz liječnički nadzor.
Važno je napomenuti da aspirin može imati nuspojave, uključujući želučane tegobe, čireve, unutarnja krvarenja i u rijetkim slučajevima krvarenje u mozgu, pa se naglašava oprez i individualni pristup.
Učinak i nakon dijagnoze raka
Istraživanja ne staju samo na prevenciji. Profesorica Anna Martling proučavala je može li aspirin spriječiti povratak raka kod pacijenata koji su već operirani zbog raka debelog crijeva.
U velikom randomiziranom ispitivanju s gotovo 3.000 pacijenata, skupina koja je uzimala aspirin imala je više nego dvostruko manji rizik povrata bolesti. Posebno su zanimljivi rezultati kod pacijenata s određenim genetskim mutacijama tumora, koje se pojavljuju u oko 40% slučajeva raka debelog crijeva.
Na temelju tih rezultata, Švedska je već promijenila praksu – pacijenti se sada testiraju na te mutacije i, ako su prisutne, nude im se niske doze aspirina kao dio terapije.
Kako aspirin djeluje protiv raka?
Mehanizam djelovanja još uvijek nije u potpunosti razjašnjen, no čini se da aspirin djeluje na više razina. Jedan od ključnih mehanizama uključuje enzim COX-2, koji sudjeluje u stvaranju prostaglandina – molekula koje mogu poticati nekontrolirani rast stanica.
Drugi važan mehanizam odnosi se na imunološki sustav. Aspirin smanjuje aktivnost tromboksana A2, tvari koja sudjeluje u zgrušavanju krvi, ali može i pomoći tumorskim stanicama da „izbjegnu“ imunološki nadzor. Njegovim blokiranjem, imunološki sustav lakše prepoznaje i uništava metastatske stanice.
Može li aspirin postati univerzalna prevencija raka?
Unatoč obećavajućim rezultatima, stručnjaci upozoravaju da aspirin nije lijek koji je prikladan za sve. Dok neki istraživači zagovaraju širu preventivnu primjenu, većina stručnjaka naglašava da potencijalne koristi moraju biti pažljivo uravnotežene s rizicima.
U tijeku su i velika nova istraživanja, uključujući studiju s više od 11.000 sudionika u kojoj se ispituje učinak aspirina kod različitih vrsta raka, uključujući rak debelog crijeva, dojke, želuca i prostate.
Dok se čekaju konačni rezultati, jedno je jasno – aspirin, lijek koji se koristi već stoljećima, mogao bi imati znatno širu ulogu u modernoj onkologiji nego što se dosad mislilo.
Aspirin, lijek star više od stoljeća i pol, a čiji korijeni sežu tisućama godina unatrag, sve se ozbiljnije istražuje kao potencijalna zaštita od raka. Iako je najpoznatiji kao lijek protiv bolova i za snižavanje temperature, nova istraživanja pokazuju da bi mogao sprječavati nastanak i širenje određenih tumora – što već utječe i na promjene u medicinskim smjernicama u nekim zemljama.
Od osobne priče do kliničkog ispitivanja
Jedan od sudionika istraživanja, Britanac Nick James, piše BBC, ušao je u znanstvenu priču zbog obiteljske povijesti bolesti. Nakon što mu je majka preminula od raka, a više članova obitelji, uključujući brata, razvilo rak crijeva, odlučio je napraviti genetsko testiranje. Utvrđeno je da nosi mutaciju povezanu s Lynchovim sindromom – nasljednim stanjem koje značajno povećava rizik od raka debelog crijeva i drugih karcinoma.
Upravo tada uključio se u kliničko ispitivanje koje je istraživalo može li svakodnevno uzimanje niske doze aspirina smanjiti rizik od razvoja raka. Lynchov sindrom inače nosi vrlo visok rizik – procjenjuje se da će oko 80% oboljelih tijekom života razviti rak crijeva.
Profesor John Burn sa Sveučilišta Newcastle, koji je vodio istraživanje, ističe da su rezultati ohrabrujući: James već deset godina uzima aspirin i do sada nije razvio karcinom, kao ni dio drugih sudionika, prenosi Ordinacija.hr.
Dugo poznat lijek s novim ulogama
Iako djeluje kao novo otkriće, aspirin ima vrlo dugu povijest. Još su drevne civilizacije koristile pripravke iz kore vrbe za ublažavanje boli i temperature. U 19. stoljeću znanstvenici su izolirali aktivnu tvar – salicilnu kiselinu – te je kasnije modificirali u acetilsalicilnu kiselinu, poznatu kao aspirin.
Tijekom 20. stoljeća otkriveno je da aspirin smanjuje zgrušavanje krvi, zbog čega se i danas koristi u prevenciji srčanog i moždanog udara kod rizičnih bolesnika.
Prva ozbiljnija poveznica s rakom pojavila se 1970-ih, kada su pokusi na životinjama pokazali da aspirin može smanjiti širenje tumorskih stanica. Iako su rezultati bili obećavajući, tada još nije bilo jasno mogu li se prenijeti na ljude.
Preokret u istraživanjima
Značajan pomak dogodio se 2010. godine kada su ponovno analizirani podaci velikih studija o aspirinu i kardiovaskularnim bolestima. Tada je uočeno da lijek može smanjiti i učestalost i smrtnost od nekih karcinoma, što je potaknulo novi val istraživanja.
Problem je što bi klasična randomizirana ispitivanja u općoj populaciji trajala desetljećima, pa su znanstvenici fokus prebacili na rizične skupine – osobito osobe s genetskim predispozicijama ili već dijagnosticiranim karcinomom.
Klinički dokazi kod Lynchovog sindroma
Najvažnije dosadašnje istraživanje proizašlo je iz rada profesora Johna Burna. U studiji iz 2020. godine, koja je obuhvatila 861 osobu s Lynchovim sindromom, pokazalo se da uzimanje 600 mg aspirina dnevno tijekom najmanje dvije godine smanjuje rizik od raka debelog crijeva za oko 50%.
Naknadna istraživanja sugerirala su da bi i znatno niže doze (75–100 mg dnevno) mogle imati jednaku, pa čak i bolju učinkovitost.
Ovi rezultati već su doveli do promjena u kliničkoj praksi u Ujedinjenom Kraljevstvu – osobama s Lynchovim sindromom preporučuje se razmatranje preventivnog uzimanja aspirina u mlađoj odrasloj dobi, uz liječnički nadzor.
Važno je napomenuti da aspirin može imati nuspojave, uključujući želučane tegobe, čireve, unutarnja krvarenja i u rijetkim slučajevima krvarenje u mozgu, pa se naglašava oprez i individualni pristup.
Učinak i nakon dijagnoze raka
Istraživanja ne staju samo na prevenciji. Profesorica Anna Martling proučavala je može li aspirin spriječiti povratak raka kod pacijenata koji su već operirani zbog raka debelog crijeva.
U velikom randomiziranom ispitivanju s gotovo 3.000 pacijenata, skupina koja je uzimala aspirin imala je više nego dvostruko manji rizik povrata bolesti. Posebno su zanimljivi rezultati kod pacijenata s određenim genetskim mutacijama tumora, koje se pojavljuju u oko 40% slučajeva raka debelog crijeva.
Na temelju tih rezultata, Švedska je već promijenila praksu – pacijenti se sada testiraju na te mutacije i, ako su prisutne, nude im se niske doze aspirina kao dio terapije.
Kako aspirin djeluje protiv raka?
Mehanizam djelovanja još uvijek nije u potpunosti razjašnjen, no čini se da aspirin djeluje na više razina. Jedan od ključnih mehanizama uključuje enzim COX-2, koji sudjeluje u stvaranju prostaglandina – molekula koje mogu poticati nekontrolirani rast stanica.
Drugi važan mehanizam odnosi se na imunološki sustav. Aspirin smanjuje aktivnost tromboksana A2, tvari koja sudjeluje u zgrušavanju krvi, ali može i pomoći tumorskim stanicama da „izbjegnu“ imunološki nadzor. Njegovim blokiranjem, imunološki sustav lakše prepoznaje i uništava metastatske stanice.
Može li aspirin postati univerzalna prevencija raka?
Unatoč obećavajućim rezultatima, stručnjaci upozoravaju da aspirin nije lijek koji je prikladan za sve. Dok neki istraživači zagovaraju širu preventivnu primjenu, većina stručnjaka naglašava da potencijalne koristi moraju biti pažljivo uravnotežene s rizicima.
U tijeku su i velika nova istraživanja, uključujući studiju s više od 11.000 sudionika u kojoj se ispituje učinak aspirina kod različitih vrsta raka, uključujući rak debelog crijeva, dojke, želuca i prostate.
Dok se čekaju konačni rezultati, jedno je jasno – aspirin, lijek koji se koristi već stoljećima, mogao bi imati znatno širu ulogu u modernoj onkologiji nego što se dosad mislilo.
