Za mnoge je rajčica ‘najbolje jelo ikad‘. Složili bismo se s time, pogotovo ako je domaća, s maslinovim uljem i malo soli. Prava osvježavajuća poslastica, zar ne? Zbog toga mnogi žele u svom vrtu imati posađenu rajčicu kako bi mogli svakodnevno uživati u njezinim velikim i ukusnim plodovima. Pritom se prirodno nameće i pitanje - koja sorta je najbolja za posaditi? Ne brinite, ima odgovora, vrlo jasnog, i na to pitanje.
Kod odabira sorti rajčice najbolje je voditi se njihovom namjenom. Šljivolike rajčice tipa Roma najprikladnije su za pripremu ukusnih umaka za tjesteninu, dok se krupne, mesnate sorte koriste za pečenje na roštilju, a mini rajčice veličine šljive idealne su za salate. Sitne divlje rajčice atraktivan su dodatak svakom povrtnom tanjuru, a u salati žute ili narančaste koktel-rajčice, u kombinaciji s brojnim svježim začinskim biljem, djeluju posebno primamljivo. Zeleni plod, pak, nezamjenjiv je u pripremi zimnice.
Plodovi dozreli na suncu u svakom su slučaju zdravi. Rajčica sadrži niz važnih vitamina, minerala i sekundarnih biljnih spojeva, a osobito je značajan likopen koji joj daje crvenu boju. Uz razne aromatične tvari, upravo odnos šećera i voćnih kiselina stvara neusporediv okus karakterističan za pojedinu sortu.
Na prvi pogled rajčica se po načinu uzgoja jedva razlikuje od ostalih vrsta povrća. Sorta „Ruthje” bolje podnosi vrtne uvjete te cvate i donosi plod čak i kada je količina hranjivih tvari manja. Budući da se ta sorta uglavnom uzgaja na sjeveru Njemačke, biljkama manje smetaju niže temperature pa i u nepovoljnim okolnostima obilno i pouzdano rađaju. Prava tajna krije se u sjemenu koje se dobiva iz prirodnih plodova. Kod hibridnih rajčica (F1-sorte) to, međutim, nije moguće — pri ponovnom nicanju biljke gube izvorne karakteristike sorte, a oblik i kvaliteta ploda mogu biti potpuno drukčiji.
Rasad rajčice može se kupiti u vrijeme sadnje u rasadnicima. Na tržnicama je izbor najčešće skroman, a prodavači često znaju o kojem je tipu riječ, ali ne i o kojoj sorti. Sorte rajčice nastale na osnovi otpornog divljeg paradajza gotovo su dvostruko skuplje od nekalemljenih, no rastu bujno i imaju oko trećinu veći prinos. Sve je popularniji uzgoj rajčice u posudama i žardinjerama. Sorte bujnog rasta s kasnim dozrijevanjem plodova nisu prikladne za takav način sadnje, ali većina mini i koktel rajčica na terasi daje slatke plodove koji su vrlo ukusni u salatama. Grmolike sorte za balkon, poput „Rotkäppchen” ili „Vilma”, pogodne su i za uzgoj u visećim posudama.
Najtoplije mjesto u vrtu ili na terasi sasvim je dovoljno dobro za rajčice. Najraniji termin za sadnju u rasadniku ili plasteniku je sredina travnja, dok na otvorenom treba pričekati do sredine svibnja. Tlo u gredici prije sadnje treba što dublje prorahliti i na kraju dodati kompost. Ovisno o kulturi koja je prethodno rasla na tom mjestu i stanju tla, dovoljno je 2 do 3 litre po četvornom metru. Ondje gdje gljivične bolesti predstavljaju problem, primjerice u područjima s intenzivnim uzgojem mladog krumpira, tlo treba preliti čajem od preslice ili posuti mljevenim vapnencem.
Kućica ili konstrukcija za uzgoj rajčice također bi se trebala nalaziti na najtoplijem dijelu vrta. I jednostavan krov od folije pruža dovoljnu zaštitu od kiše i vjetra te može smanjiti osjetljivost biljaka na opasnu trulež. Ipak, potpuna jamstva ne postoje — u godinama kada je bolest bila prisutna, infekcija se nije mogla izbjeći ni u zatvorenim rasadnicima. No najčešće bolest sporije napreduje u plastenicima. Do infekcije dolazi kada su listovi vlažni više sati, prenosi Krstarica.
Mjere prve pomoći uključuju uklanjanje donjih listova do visine od oko 40 centimetara iznad tla, nakon čega ih treba baciti. Ostale bolesti moguće je spriječiti redovitom izmjenom gredica, što u malim vrtovima ili rasadnicima nije uvijek izvedivo.
Savjet: U tom slučaju birajte sorte poput „Hamlet” ili „Flavance”, koje imaju visoku otpornost na gljivice u tlu i štetnike koji oštećuju korijen.
Rajčice stablašice zahtijevaju čvrstu potporu za rast. Posebno su praktični spiralni metalni štapovi duljine oko 1,8 metara, po kojima se biljke jednostavno usmjeravaju u smjeru kazaljke na satu. Debeli sloj malča od osušene trave, listova koprive i usitnjene slame također je dio provjerenih savjeta iskusnih vrtlara. Još je učinkovitija sjetva nevena, kadifice ili cinija u gredicu — oni privlače pčele i bumbare koji oprašuju rajčice, rahle tlo i potiskuju rast korova. Prednosti su jasne: manje novca i vremena za njegu, a više za uživanje.
Kod odabira sorti rajčice najbolje je voditi se njihovom namjenom. Šljivolike rajčice tipa Roma najprikladnije su za pripremu ukusnih umaka za tjesteninu, dok se krupne, mesnate sorte koriste za pečenje na roštilju, a mini rajčice veličine šljive idealne su za salate. Sitne divlje rajčice atraktivan su dodatak svakom povrtnom tanjuru, a u salati žute ili narančaste koktel-rajčice, u kombinaciji s brojnim svježim začinskim biljem, djeluju posebno primamljivo. Zeleni plod, pak, nezamjenjiv je u pripremi zimnice.
Plodovi dozreli na suncu u svakom su slučaju zdravi. Rajčica sadrži niz važnih vitamina, minerala i sekundarnih biljnih spojeva, a osobito je značajan likopen koji joj daje crvenu boju. Uz razne aromatične tvari, upravo odnos šećera i voćnih kiselina stvara neusporediv okus karakterističan za pojedinu sortu.
Na prvi pogled rajčica se po načinu uzgoja jedva razlikuje od ostalih vrsta povrća. Sorta „Ruthje” bolje podnosi vrtne uvjete te cvate i donosi plod čak i kada je količina hranjivih tvari manja. Budući da se ta sorta uglavnom uzgaja na sjeveru Njemačke, biljkama manje smetaju niže temperature pa i u nepovoljnim okolnostima obilno i pouzdano rađaju. Prava tajna krije se u sjemenu koje se dobiva iz prirodnih plodova. Kod hibridnih rajčica (F1-sorte) to, međutim, nije moguće — pri ponovnom nicanju biljke gube izvorne karakteristike sorte, a oblik i kvaliteta ploda mogu biti potpuno drukčiji.
Rasad rajčice može se kupiti u vrijeme sadnje u rasadnicima. Na tržnicama je izbor najčešće skroman, a prodavači često znaju o kojem je tipu riječ, ali ne i o kojoj sorti. Sorte rajčice nastale na osnovi otpornog divljeg paradajza gotovo su dvostruko skuplje od nekalemljenih, no rastu bujno i imaju oko trećinu veći prinos. Sve je popularniji uzgoj rajčice u posudama i žardinjerama. Sorte bujnog rasta s kasnim dozrijevanjem plodova nisu prikladne za takav način sadnje, ali većina mini i koktel rajčica na terasi daje slatke plodove koji su vrlo ukusni u salatama. Grmolike sorte za balkon, poput „Rotkäppchen” ili „Vilma”, pogodne su i za uzgoj u visećim posudama.
Najtoplije mjesto u vrtu ili na terasi sasvim je dovoljno dobro za rajčice. Najraniji termin za sadnju u rasadniku ili plasteniku je sredina travnja, dok na otvorenom treba pričekati do sredine svibnja. Tlo u gredici prije sadnje treba što dublje prorahliti i na kraju dodati kompost. Ovisno o kulturi koja je prethodno rasla na tom mjestu i stanju tla, dovoljno je 2 do 3 litre po četvornom metru. Ondje gdje gljivične bolesti predstavljaju problem, primjerice u područjima s intenzivnim uzgojem mladog krumpira, tlo treba preliti čajem od preslice ili posuti mljevenim vapnencem.
Kućica ili konstrukcija za uzgoj rajčice također bi se trebala nalaziti na najtoplijem dijelu vrta. I jednostavan krov od folije pruža dovoljnu zaštitu od kiše i vjetra te može smanjiti osjetljivost biljaka na opasnu trulež. Ipak, potpuna jamstva ne postoje — u godinama kada je bolest bila prisutna, infekcija se nije mogla izbjeći ni u zatvorenim rasadnicima. No najčešće bolest sporije napreduje u plastenicima. Do infekcije dolazi kada su listovi vlažni više sati, prenosi Krstarica.
Mjere prve pomoći uključuju uklanjanje donjih listova do visine od oko 40 centimetara iznad tla, nakon čega ih treba baciti. Ostale bolesti moguće je spriječiti redovitom izmjenom gredica, što u malim vrtovima ili rasadnicima nije uvijek izvedivo.
Savjet: U tom slučaju birajte sorte poput „Hamlet” ili „Flavance”, koje imaju visoku otpornost na gljivice u tlu i štetnike koji oštećuju korijen.
Rajčice stablašice zahtijevaju čvrstu potporu za rast. Posebno su praktični spiralni metalni štapovi duljine oko 1,8 metara, po kojima se biljke jednostavno usmjeravaju u smjeru kazaljke na satu. Debeli sloj malča od osušene trave, listova koprive i usitnjene slame također je dio provjerenih savjeta iskusnih vrtlara. Još je učinkovitija sjetva nevena, kadifice ili cinija u gredicu — oni privlače pčele i bumbare koji oprašuju rajčice, rahle tlo i potiskuju rast korova. Prednosti su jasne: manje novca i vremena za njegu, a više za uživanje.
