U Dompesu u Mostaru organizirat će se turnir u stolnom tenisu u humanitarne svrhe pod nazivom “Za Stepinčevu katedralu”, u petak i subotu, 7. i 8. svibnja 2021. Tim povodom razgovarali smo s voditeljem Dompesa fra Ikom Skokom, piše Večernji list BiH.
Fra Iko, organizira se turnir u Dompesu “Za Stepinčevu katedralu”? Odakle ta ideja?
- U uskrsnoj osmini hodočastio sam u rodnu župu nadbiskupa Alojzija kardinala Stepinca Krašić i u zagrebačku katedralu. Vidio sam koliko su velike potrebe za obnovom. Prisjetimo se, 22. ožujka prošle godine u 6.24 Zagreb i okolicu pogodio je potres od 5,5 stupnjeva po Richteru. Vidjeli smo, stradalo je više tisuća objekata, a među njima i zagrebačka katedrala. Trebat će mnogo truda, strpljivosti i sredstava za obnovu Zagreba i okolice te Petrinje, Siska i ostalih mjesta koja su stradala i u posljednjim potresima. Svi objekti su važni, posebno obiteljski stanovi i kuće za stanovanje. Želimo ovim turnirom iako je to, kao što bi pjesnik Dobriša Cesarić rekao, “kap u velikom slapu”, iskazati svoju krepost, solidarnost i ljubav u obnovi zagrebačke katedrale, koja je puno više od sakralnog objekta. Izabrali smo ove datume jer je blaženi Alojzije Stepinac rođen 8. svibnja.
Kako ste došli do naziva “Za Stepinčevu katedralu?”
- Samo smo pročitali ono što ide zajedno: zagrebačka katedrala i blaženi Alojzije Stepinac. Zagrebačka katedrala posebno je važna za naš hrvatski narod, bez obzira na to gdje živimo na zemaljskoj kugli. Ona je na neki način “srce našega naroda”. Ona je posebno mjesto od samog početka gradnje 1102. godine. Kroz povijest dobivala je sve više i više na značaju, ne samo za nas katolike. Istaknuo bih 1852. godinu kada Zagrebačka biskupija postaje nadbiskupija. Zatim, važna je obnova koja je bila nakon velikog potresa 1880. Obnovu je vodio veliki njemački arhitekt Hermann Bollé. Posebno je katedrala dobila na značaju kad je u njoj pokopan nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac u subotu, 13. veljače 1960. U njoj je, iza glavnog oltara, njegov grob koji je postao mjesto hodočašća. Proglašenjem nadbiskupa Alojzija Stepinca blaženim 3. listopada 1998. katedrala dobiva još više na značaju. I ova obnova koja je u tijeku nakon prošlogodišnjeg potresa također je značajna. A katedrala će dobiti još više na značaju kada Sveti Otac proglasi svetim blaženog Alojzija Stepinaca, a nadam se da će to biti brzo.
Mislite da će biti brzo proglašenje blaženog Alojzija Stepinca svetim?
- Trebamo čitati više puta Djela apostolska. Naučit ćemo iz tih čitanja, razmišljanja i molitve što znači epohalno razmišljanje i djelovanje. Kad čitamo što su o blaženom Alojziju Stepincu rekli papa Pio XII., sveti Ivan XXIII., blaženi Pavao VI., papa Ivan Pavao I. i sveti Ivan Pavao II., možemo zaključiti kako će to biti brzo. Ovdje bih istaknuo onu činjenicu koju je i biskup dr. Ratko Perić donio u svojoj knjizi “Nada koja ne postiđuje”. Papa Benedikt XVI. uvrstio je u postsinodalnoj pobudnici “Verbum Domini” 30. rujna 2010. blaženog Alojzija Stepinca, Kristova svjedoka i mučenika, s petnaest svetih “koji su se u dvijetisućljetnoj povijesti Crkve istaknuli kao iznimni i uzorni, ne samo slušatelji nego i izvršitelji riječi Božje u svome životu i poslanju”. Biskup Perić nazvao ih je “šesnaestero veličanstvenih”. Pisao sam u Večernjem listu prije dvadeset godina članak “Vidio sam Stepinca!”. Zaključio sam ga riječima: “Vidjeti Stepinca danas znači živjeti vrednote koje je živio, svjedočio i propovijedao naš blaženi kardinal dr. Alojzije Stepinac riječima ‘In te, Domine, speravi!’” Te riječi i sada bih ponovio s pozivom na malo strpljivosti.
Koja je poruka ovog turnira “Za Stepinčevu katedralu”?
- Osim što želimo sudjelovati u obnovi katedrale i tako ugraditi u nju svoj kamen, želimo još jednom istaknuti važnost zagrebačke katedrale za sve nas Hrvate bez obzira na to gdje živimo. Naš narod je solidaran narod. To posebno vidimo i iskusimo kod svih velikih stradanja, napose u posljednjim potresima koji su pogodili Sisačko-moslavačku županiju. Svakako, solidarni su i drugi narodi. Načelo solidarnosti jedna je od važnijih vrednota. Vjerujem kako je moguće da svi mi Hrvati sudjelujemo svojim prilogom u obnovi zagrebačke katedrale. Ne znam koliko nas Hrvata ima diljem svijeta, ali govori se kako nas ima više od pet ili šest, ako ne i više milijuna. Bio bi lijepo kad bismo svi mi iz BiH sudjelovali u obnovi zagrebačke katedrale barem jednom konvertibilnom markom, oni iz Hrvatske jednom kunom, oni iz Europe jednim eurom, a oni iz Amerike i Australije po jednim dolarom. Složit ćete se kako bi to bila velika simbolika koja bi nas jako povezala u tom znaku ljubavi i zajedništva.
Vi ste jedan od organizatora i sudionika one velike humanitarne akcije “Bijeli puti” (1993.). Zatim, organizirali ste akcije “Hercegovina Posavini” (2006.), “Pomozimo im ići u školu, za školu u Kivumu u Ruandi” (2009.), “Nepalci su naši prijatelji” (2015.) i brojnih drugih manjih karitativnih akcija. Evo, i ova sada u Dompesu. Što vas pokreće?
- Već od djetinjstva nisam nikada volio čuti ni prihvatiti tri rečenice: “Ne može se!“, “Ne isplati se” i “Drugi mi je kriv”. U životu sam sve dobio. Više nego što sam mogao sanjati. Zacijelo, zahvaljujući Bogu i brojnim osobama. Smatram kako je čovjek sazreo kad je zahvalan i kad pomaže drugima. Vjerujem kako svi, unatoč svemu, možemo pronaći razloge za zahvalnost u svome životu i pomagati drugima. To može biti i samo molitva za druge ili darivanje vremena drugom. A ako možemo učiniti više, onda smo i dužni činiti više. Zahvaljujući brojnim prijateljima i suradnicima, možemo zajedno uvijek učiniti nešto više.
Ne možemo ne spomenuti Dompes. Dokle je došao taj projekt?
- Svaki put kažem, zavaljujući na prvom mjestu Bogu i brojnim darovateljima, a imamo do sada više od sedam tisuća darovatelja, projekt naše franjevačke zajednice Dompes ide dobro. Završeno je devedeset i dva posto projekta. Već četvrtu godinu studenti žive i studiraju u Dompesu. Ove akademske godine u Dompesu su 52 studenta, od Zadra do Županje. I pučka kuhinja od studenoga prošle godine radi više. Svaki dan dostavljamo do dvadeset objeda obiteljima starijih i nemoćnih koji ga ne mogu sami pripremiti, a desetak obitelji pomažemo u hrani jer mogu same pripremiti objed. Svakako organiziramo povremeno i tribine i dijaloške susrete. Zamislili smo da Dompes bude samoodrživ, ali korona nas je, kao i mnoge druge, baš omela. Nadamo se kako će i ona brzo proći i kako ćemo se vratiti u normalan život i djelovanje. Dompes će nastojati svake godine organizirati jednu humanitarnu akciju kao što je ova “Za Stepinčevu katedralu”.
Fra Iko, organizira se turnir u Dompesu “Za Stepinčevu katedralu”? Odakle ta ideja?
- U uskrsnoj osmini hodočastio sam u rodnu župu nadbiskupa Alojzija kardinala Stepinca Krašić i u zagrebačku katedralu. Vidio sam koliko su velike potrebe za obnovom. Prisjetimo se, 22. ožujka prošle godine u 6.24 Zagreb i okolicu pogodio je potres od 5,5 stupnjeva po Richteru. Vidjeli smo, stradalo je više tisuća objekata, a među njima i zagrebačka katedrala. Trebat će mnogo truda, strpljivosti i sredstava za obnovu Zagreba i okolice te Petrinje, Siska i ostalih mjesta koja su stradala i u posljednjim potresima. Svi objekti su važni, posebno obiteljski stanovi i kuće za stanovanje. Želimo ovim turnirom iako je to, kao što bi pjesnik Dobriša Cesarić rekao, “kap u velikom slapu”, iskazati svoju krepost, solidarnost i ljubav u obnovi zagrebačke katedrale, koja je puno više od sakralnog objekta. Izabrali smo ove datume jer je blaženi Alojzije Stepinac rođen 8. svibnja.
Kako ste došli do naziva “Za Stepinčevu katedralu?”
- Samo smo pročitali ono što ide zajedno: zagrebačka katedrala i blaženi Alojzije Stepinac. Zagrebačka katedrala posebno je važna za naš hrvatski narod, bez obzira na to gdje živimo na zemaljskoj kugli. Ona je na neki način “srce našega naroda”. Ona je posebno mjesto od samog početka gradnje 1102. godine. Kroz povijest dobivala je sve više i više na značaju, ne samo za nas katolike. Istaknuo bih 1852. godinu kada Zagrebačka biskupija postaje nadbiskupija. Zatim, važna je obnova koja je bila nakon velikog potresa 1880. Obnovu je vodio veliki njemački arhitekt Hermann Bollé. Posebno je katedrala dobila na značaju kad je u njoj pokopan nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac u subotu, 13. veljače 1960. U njoj je, iza glavnog oltara, njegov grob koji je postao mjesto hodočašća. Proglašenjem nadbiskupa Alojzija Stepinca blaženim 3. listopada 1998. katedrala dobiva još više na značaju. I ova obnova koja je u tijeku nakon prošlogodišnjeg potresa također je značajna. A katedrala će dobiti još više na značaju kada Sveti Otac proglasi svetim blaženog Alojzija Stepinaca, a nadam se da će to biti brzo.
Mislite da će biti brzo proglašenje blaženog Alojzija Stepinca svetim?
- Trebamo čitati više puta Djela apostolska. Naučit ćemo iz tih čitanja, razmišljanja i molitve što znači epohalno razmišljanje i djelovanje. Kad čitamo što su o blaženom Alojziju Stepincu rekli papa Pio XII., sveti Ivan XXIII., blaženi Pavao VI., papa Ivan Pavao I. i sveti Ivan Pavao II., možemo zaključiti kako će to biti brzo. Ovdje bih istaknuo onu činjenicu koju je i biskup dr. Ratko Perić donio u svojoj knjizi “Nada koja ne postiđuje”. Papa Benedikt XVI. uvrstio je u postsinodalnoj pobudnici “Verbum Domini” 30. rujna 2010. blaženog Alojzija Stepinca, Kristova svjedoka i mučenika, s petnaest svetih “koji su se u dvijetisućljetnoj povijesti Crkve istaknuli kao iznimni i uzorni, ne samo slušatelji nego i izvršitelji riječi Božje u svome životu i poslanju”. Biskup Perić nazvao ih je “šesnaestero veličanstvenih”. Pisao sam u Večernjem listu prije dvadeset godina članak “Vidio sam Stepinca!”. Zaključio sam ga riječima: “Vidjeti Stepinca danas znači živjeti vrednote koje je živio, svjedočio i propovijedao naš blaženi kardinal dr. Alojzije Stepinac riječima ‘In te, Domine, speravi!’” Te riječi i sada bih ponovio s pozivom na malo strpljivosti.
Koja je poruka ovog turnira “Za Stepinčevu katedralu”?
- Osim što želimo sudjelovati u obnovi katedrale i tako ugraditi u nju svoj kamen, želimo još jednom istaknuti važnost zagrebačke katedrale za sve nas Hrvate bez obzira na to gdje živimo. Naš narod je solidaran narod. To posebno vidimo i iskusimo kod svih velikih stradanja, napose u posljednjim potresima koji su pogodili Sisačko-moslavačku županiju. Svakako, solidarni su i drugi narodi. Načelo solidarnosti jedna je od važnijih vrednota. Vjerujem kako je moguće da svi mi Hrvati sudjelujemo svojim prilogom u obnovi zagrebačke katedrale. Ne znam koliko nas Hrvata ima diljem svijeta, ali govori se kako nas ima više od pet ili šest, ako ne i više milijuna. Bio bi lijepo kad bismo svi mi iz BiH sudjelovali u obnovi zagrebačke katedrale barem jednom konvertibilnom markom, oni iz Hrvatske jednom kunom, oni iz Europe jednim eurom, a oni iz Amerike i Australije po jednim dolarom. Složit ćete se kako bi to bila velika simbolika koja bi nas jako povezala u tom znaku ljubavi i zajedništva.
Vi ste jedan od organizatora i sudionika one velike humanitarne akcije “Bijeli puti” (1993.). Zatim, organizirali ste akcije “Hercegovina Posavini” (2006.), “Pomozimo im ići u školu, za školu u Kivumu u Ruandi” (2009.), “Nepalci su naši prijatelji” (2015.) i brojnih drugih manjih karitativnih akcija. Evo, i ova sada u Dompesu. Što vas pokreće?
- Već od djetinjstva nisam nikada volio čuti ni prihvatiti tri rečenice: “Ne može se!“, “Ne isplati se” i “Drugi mi je kriv”. U životu sam sve dobio. Više nego što sam mogao sanjati. Zacijelo, zahvaljujući Bogu i brojnim osobama. Smatram kako je čovjek sazreo kad je zahvalan i kad pomaže drugima. Vjerujem kako svi, unatoč svemu, možemo pronaći razloge za zahvalnost u svome životu i pomagati drugima. To može biti i samo molitva za druge ili darivanje vremena drugom. A ako možemo učiniti više, onda smo i dužni činiti više. Zahvaljujući brojnim prijateljima i suradnicima, možemo zajedno uvijek učiniti nešto više.
Ne možemo ne spomenuti Dompes. Dokle je došao taj projekt?
- Svaki put kažem, zavaljujući na prvom mjestu Bogu i brojnim darovateljima, a imamo do sada više od sedam tisuća darovatelja, projekt naše franjevačke zajednice Dompes ide dobro. Završeno je devedeset i dva posto projekta. Već četvrtu godinu studenti žive i studiraju u Dompesu. Ove akademske godine u Dompesu su 52 studenta, od Zadra do Županje. I pučka kuhinja od studenoga prošle godine radi više. Svaki dan dostavljamo do dvadeset objeda obiteljima starijih i nemoćnih koji ga ne mogu sami pripremiti, a desetak obitelji pomažemo u hrani jer mogu same pripremiti objed. Svakako organiziramo povremeno i tribine i dijaloške susrete. Zamislili smo da Dompes bude samoodrživ, ali korona nas je, kao i mnoge druge, baš omela. Nadamo se kako će i ona brzo proći i kako ćemo se vratiti u normalan život i djelovanje. Dompes će nastojati svake godine organizirati jednu humanitarnu akciju kao što je ova “Za Stepinčevu katedralu”.
