Listopad je mjesec u kojem vrt polako ulazi u fazu mirovanja, ali to ne znači da prestaje život u njemu. Upravo sada, dok su dani još blagi, a tlo toplo od sunca, vrijeme je da se posadi ono povrće koje će prezimiti i na proljeće dati ranu, obilnu berbu. Vrtlar koji mudro iskoristi listopad zapravo sije i sadi za budućnost, jer ono što se sada posadi, rano u proljeće će niknuti snažno, prije nego što drugi uopće krenu kopati i sijati.
Češnjak je prva kultura na koju treba pomisliti. On se sadi od kraja rujna pa sve do početka studenog, a što ga se ranije posadi, to će korijen bolje razviti prije zime. Režnjevi se sade na dubinu od pet do šest centimetara, vrhom prema gore, u rahlu, propusnu zemlju. Tijekom zime miruje, a čim zatopli, počinje rasti i do svibnja formira glavice spremne za vađenje. Jesenska sadnja češnjaka daje veće i zdravije glavice nego proljetna, a berba je ranija, što ga čini jednom od najzahvalnijih kultura za sadnju u ovo doba godine.
Uz češnjak, u listopadu se sadi i luk ozimac. Male lukovice poznate kao arpadžik sade se u redove, dva do tri centimetra duboko, s razmakom od desetak centimetara. Luk posađen u jesen klija čim temperature porastu, a u travnju već imaš mladi luk, dok se krajem svibnja mogu vaditi zrele glavice. Prednost ozimog luka je u tome što koristi vlagu iz zime i rano proljeće, pa je otporniji i ima manju potrebu za zalijevanjem.
Matovilac i špinat su prave jesenske kulture koje vole svježinu i vlagu. Sjeme se sije izravno u gredice, a ako su noći hladnije, može se prekriti tankim slojem agrotekstila. Matovilac se može brati već krajem zime, a ako je zima blaga, i tijekom siječnja i veljače. Špinat prezimljuje bez problema, a u ožujku i travnju daje bujno, zdravo lišće bogato željezom i vitaminima. Ako se redovito bere, potiče novi rast i tako osigurava svježu berbu tijekom cijelog proljeća.
Raštika, kelj i druge lisnate kupusnjače također vole jesen. Sadnja mladih sadnica u listopadu daje im dovoljno vremena da se ukorijene prije mrazeva, a upravo niske temperature čine im listove slađima i mekšima. Raštika može podnijeti i najjače hladnoće, pa je često jedino zeleno povrće koje se može brati usred zime. Osim što je otporna, vrlo je hranjiva i zahvalna jer se bere postepeno, list po list, sve do proljeća.
Ako se želi imati ranija mrkva i peršin, u listopadu se može obaviti takozvana predzimska sjetva. Sjeme se sije u suho, rahlo tlo, i ostavlja preko zime. Tijekom zime sjeme miruje, a čim zatopli, prirodno niče. Takve biljke su snažne, otporne i prve dozrijevaju u proljeće. Isto vrijedi i za grašak ranih sorti, koji također može prezimiti ako se posije prije jakih mrazeva. On daje izuzetno ranu berbu, često već u travnju, kad je vrt još pust.
Začinsko bilje se također može saditi u listopadu. Peršin i vlasac bez problema prezimljuju, a na proljeće prvi zazelene. Ružmarin i kadulja mogu se saditi sada, pod uvjetom da tlo nije previše vlažno i da imaju laganu zaštitu od hladnoće. Višegodišnje biljke posađene u jesen bolje se ukorjenjuju jer ih ne prži sunce i ne muči suša.
Jako važno, kad sadiš povrće u listopadu s ciljem da prezimi i na proljeće rodi u izobilju, postoji nekoliko stvari na koje treba posebno paziti. Prvo, tlo mora biti zdravo, rahlo i dobro drenirano jer zbijena ili premokra zemlja lako uništi sjeme i mlade biljke. Dobro je prekopati gredice i unijeti kompost ili stajnjak kako bi tlo bilo prozračno i bogato hranjivim tvarima. Važno je ne saditi u nizinama ili hladnim udolinama gdje se zadržava hladan zrak i stvaraju mrazni džepovi, a biljke će bolje uspijevati na blago povišenim i sunčanim mjestima. Koristi zdravo, provjereno sjeme i sadnice, jer biljke koje prezimljuju moraju krenuti snažne i bez bolesti, a kod sadnica biraj one s čvrstim stabljikama i tamnozelenim listovima.
Pravi trenutak sadnje je ključan jer prerana sadnja potiče prevelik rast prije zime, dok kasna sadnja ne dopušta dovoljno ukorjenjivanja. U većini dijelova Hrvatske idealno vrijeme je od početka do sredine listopada. Mladi izdanci trebaju zaštitu od hladnoće i vjetra, što se može postići agrotekstilom, slojem lišća ili slame, koji zadržava vlagu i sprječava isušivanje tla. Ne pretjeruj s gnojivom, jer u jesen biljkama koje prezimljuju ne treba puno dušika; bolje je dodati kompost ili drveni pepeo koji polako otpuštaju hranjive tvari za proljetni rast. Treba paziti i na puževe i glodavce koji napadaju mlade izdanke, posebno špinat i matovilac, pa se preporučuju barijere od pepela, piljevine ili bakra te male zamke s pivom ili zobenim pahuljicama. Nakon sadnje važno je pustiti vrt da se odmori, ne kopati previše, ne zalijevati nepotrebno i povremeno provjeriti gredice na oštećenja od vjetra ili životinja te održavati tlo pokrivenim kako bi povrće prezimilo i na proljeće donijelo obilnu berbu.
Češnjak je prva kultura na koju treba pomisliti. On se sadi od kraja rujna pa sve do početka studenog, a što ga se ranije posadi, to će korijen bolje razviti prije zime. Režnjevi se sade na dubinu od pet do šest centimetara, vrhom prema gore, u rahlu, propusnu zemlju. Tijekom zime miruje, a čim zatopli, počinje rasti i do svibnja formira glavice spremne za vađenje. Jesenska sadnja češnjaka daje veće i zdravije glavice nego proljetna, a berba je ranija, što ga čini jednom od najzahvalnijih kultura za sadnju u ovo doba godine.
Uz češnjak, u listopadu se sadi i luk ozimac. Male lukovice poznate kao arpadžik sade se u redove, dva do tri centimetra duboko, s razmakom od desetak centimetara. Luk posađen u jesen klija čim temperature porastu, a u travnju već imaš mladi luk, dok se krajem svibnja mogu vaditi zrele glavice. Prednost ozimog luka je u tome što koristi vlagu iz zime i rano proljeće, pa je otporniji i ima manju potrebu za zalijevanjem.
Matovilac i špinat su prave jesenske kulture koje vole svježinu i vlagu. Sjeme se sije izravno u gredice, a ako su noći hladnije, može se prekriti tankim slojem agrotekstila. Matovilac se može brati već krajem zime, a ako je zima blaga, i tijekom siječnja i veljače. Špinat prezimljuje bez problema, a u ožujku i travnju daje bujno, zdravo lišće bogato željezom i vitaminima. Ako se redovito bere, potiče novi rast i tako osigurava svježu berbu tijekom cijelog proljeća.
Raštika, kelj i druge lisnate kupusnjače također vole jesen. Sadnja mladih sadnica u listopadu daje im dovoljno vremena da se ukorijene prije mrazeva, a upravo niske temperature čine im listove slađima i mekšima. Raštika može podnijeti i najjače hladnoće, pa je često jedino zeleno povrće koje se može brati usred zime. Osim što je otporna, vrlo je hranjiva i zahvalna jer se bere postepeno, list po list, sve do proljeća.
Ako se želi imati ranija mrkva i peršin, u listopadu se može obaviti takozvana predzimska sjetva. Sjeme se sije u suho, rahlo tlo, i ostavlja preko zime. Tijekom zime sjeme miruje, a čim zatopli, prirodno niče. Takve biljke su snažne, otporne i prve dozrijevaju u proljeće. Isto vrijedi i za grašak ranih sorti, koji također može prezimiti ako se posije prije jakih mrazeva. On daje izuzetno ranu berbu, često već u travnju, kad je vrt još pust.
Začinsko bilje se također može saditi u listopadu. Peršin i vlasac bez problema prezimljuju, a na proljeće prvi zazelene. Ružmarin i kadulja mogu se saditi sada, pod uvjetom da tlo nije previše vlažno i da imaju laganu zaštitu od hladnoće. Višegodišnje biljke posađene u jesen bolje se ukorjenjuju jer ih ne prži sunce i ne muči suša.
Jako važno, kad sadiš povrće u listopadu s ciljem da prezimi i na proljeće rodi u izobilju, postoji nekoliko stvari na koje treba posebno paziti. Prvo, tlo mora biti zdravo, rahlo i dobro drenirano jer zbijena ili premokra zemlja lako uništi sjeme i mlade biljke. Dobro je prekopati gredice i unijeti kompost ili stajnjak kako bi tlo bilo prozračno i bogato hranjivim tvarima. Važno je ne saditi u nizinama ili hladnim udolinama gdje se zadržava hladan zrak i stvaraju mrazni džepovi, a biljke će bolje uspijevati na blago povišenim i sunčanim mjestima. Koristi zdravo, provjereno sjeme i sadnice, jer biljke koje prezimljuju moraju krenuti snažne i bez bolesti, a kod sadnica biraj one s čvrstim stabljikama i tamnozelenim listovima.
Pravi trenutak sadnje je ključan jer prerana sadnja potiče prevelik rast prije zime, dok kasna sadnja ne dopušta dovoljno ukorjenjivanja. U većini dijelova Hrvatske idealno vrijeme je od početka do sredine listopada. Mladi izdanci trebaju zaštitu od hladnoće i vjetra, što se može postići agrotekstilom, slojem lišća ili slame, koji zadržava vlagu i sprječava isušivanje tla. Ne pretjeruj s gnojivom, jer u jesen biljkama koje prezimljuju ne treba puno dušika; bolje je dodati kompost ili drveni pepeo koji polako otpuštaju hranjive tvari za proljetni rast. Treba paziti i na puževe i glodavce koji napadaju mlade izdanke, posebno špinat i matovilac, pa se preporučuju barijere od pepela, piljevine ili bakra te male zamke s pivom ili zobenim pahuljicama. Nakon sadnje važno je pustiti vrt da se odmori, ne kopati previše, ne zalijevati nepotrebno i povremeno provjeriti gredice na oštećenja od vjetra ili životinja te održavati tlo pokrivenim kako bi povrće prezimilo i na proljeće donijelo obilnu berbu.
