Smislene odredbe kojom se brani diskriminacija onih kojih ima manje, su se okrenule upravo protiv njih, bezočnim iskorištavanjem sada već besmislenih odredbi. No, ne treba biti u zabludi kako se isto događa samo na entitetskoj razini, slična situacija je i na ostalim razinama vlasti ali i društva gdje postoje kvote za narode ili gdje je za vladajuću sarajevsku kastu korisno, kako bi se prikazao lažni plašt multietničnosti.
U međuvremenu je princip doveden do savršenstva, netom nakon rata postojala je jedna skupina uvjerena kako sarajevski vlastodršci neće moći im pronaći lako zamjenu, no ta garnitura je danas već u ladicama povijesti iz koje se ponekad može i čuti neki krik zaboravljenog dinosaura, naviknutog na blagodati statusa profesionalnog Hrvata, zamijenjenog novijim modelom. Vidjevši da prolazi priča, vremenom su se toliko navikli koristit ustavnu poziciju konstitutivnih naroda, te je kadroviranje podobnih i pogodnih Hrvata toliko uzelo maha da su gotovo doslovno počeli kupit s ulice, poput zadnjeg primjera s doministrom sigurnosti, i postavljat na potrebna mjesta samo kako bi se zadržao privid jednakopravnosti drugih u entitetu. Dojučerašnji konobari, redari i sl. bi preko noći dobivali pozicije, završavali noćne fakultete kako bi pružali prikaz barem malog legalizma. Da se razumijemo, i neko ko je konobar ima pravo bit neko i nešto u politici, ako dobije dovoljan broj glasova, na izborima.
Dakle, cijela bulumenta ljudi nebošnjaka postoji koja koristi bošnjačko-bosanski nacionalni projekt za svoje ciljeve. Naravno tu treba dodati i viđenije Hrvate koji vole šehide, ne pravit, nego im polagat vijence. No, koriste svi ti ljudi građane Federacije, svakog ko je ikada platio porez koji bi se slio u neko od državnih blagajni. Nekad je i prosječnog Hrvata sramota koliko se pojedini profesionalci pojavljuju u medijima, toliko da ponekad pomislim da Pavelić nije izgubio u II. svjetskom ratu. Razne Luke, Petri, Gorani, Željani iskaču iz medija i bombardiraju sa svojom brigom o građanima, i posebno Hrvatima, da me sramota Bošnjaka, pa moraju bit i oni ravnopravni vrapca mu. U svakoj seriji na tv, u svakom filmu, u svakoj priči, pored Omera, Fate, Muje mora bit i poneki Hrvat, Petar, Anto. Pa ima li bošnjačkih filmova, ili je to samo mit? Ili ih ne žele imat? Sumnjam.
Glasnoća svih tih profesionalaca se poveća čim neko spomene hrvatsku neravnopravnost, a ukoliko im ni to ne pomogne, spominju kredite, djecu koju treba školovati i sl. Sudeći po zadnjim događajima, svemu tome je na njihovu žalost došao kraj. Jednoj velikoj obmani je došao kraj. Posjet premijera RH Zorana Milanovića je jasno pokazao što Hrvatska misli o takvoj praksi, dolazak američkog veleposlanika Moona u Mostar na noge Čoviću, promjena retorike predtavnika EU, silna nervoza vidljiva kod Željka Komšića i Zlatka Lagumdžije posljednjih dana koja je potonjeg ministra vanjskih poslova čak natjerala na posjet mrskom neprijatelju Dodiku samo kako bi pokušao zadržat svoje "Hrvate", izvjesnost hrvatskih izbornih jedinica koje se intenzivno spominju; dokinut će praksu, ili da upotrijebim omiljenu riječ u dijelovima Bosne - fašizam, ubrzo, a time i profesionalce. Bošnjačko će biti bošnjačko, a hrvatsko hrvatsko. Pa birali Hrvati i konobare sami su si krivi ako ne valjaju.
Nekad davno u BiH, postojali su vjernici i nevjernici: vjernici su mislili da nevjernici ne znaju i ne trebaju ni o čemu razmišljat, odlučivat, jer jednostavno ako nisu prave vjere kako će znat što je dobro. Manje od 150 godina od tada ponovila se slično, i ovaj put je sa zapada zapuhao vjetar koji je naprosto otpuhao "vjernike". Uglavnom budite milosrdni prema svim tim slugama režima koji ih je volio, i svakako bih volio lice Darjane s početka teksta kako iz usta kolegice Aide čuje, s onim pogledom koji ima samo kada čita vijesti o Hrvatima, kako više ne radi na televiziji zbog nove uređivačke koncepcije tek osnovanog BTV-a. (Junuz Blećina/Hercegbosna.org)
