Upoznajte Željku Jeličić - majku osmero djece i vozačicu tramvaja

Tako je lijepo i tako izazovno danas biti majka! U ovom vremenu napada na obitelj, stoje kao svijetleći reflektori u tami obitelji s mnogobrojnom djecom i govore: „ Što god još da je nesigurno u ovom smrdljivom svijetu, majčina ljubav nije.“

Priča je ovo o ponosnoj majci osmero djece, uz to i vozačici tramvaja u Zagrebu. Primjer Željke Jeličić svijetli je primjer koji nam pokazuje da su djeca najveća radost i blago.  

Željka je rođena u Ohringenu u Njemačkoj, gdje je živjela do svoje sedme godine, a onda se vraća u Ramu te nastavlja osnovnu i srednju školu.

„S radošću se prisjećam svoga djetinjstva, odrastanja i divnih druženja koja su uvijek ispunjena smijehom i toplinom ljudi. Jednostavno rečeno, sve što je lijepo podsjeća me na moju Ramu i na moju mladost“ - kazala je Željka za portal Rama-Prozor.info.

U Rami je pronašla ljubav svog života i stupila odmah u brak nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja 1991. U braku sa suprugom Matom ima pet sinova i tri kćerke. Život ih je iz Rame odveo u Zagreb 2018. godine.

Možda je taj odlazak u Zagreb bio presudan da kum osmom djetetu bude pok. Milan Bandić, nekadašnji gradonačelnik Zagreba.



„Vjerujem da mnogi očekuju neku posebnu priču o ovom događaju. No, istina je da je sve bilo spontano i neočekivano. Naime, krenula sam sa susjedom iz Rame na misu u Sesvetska Sela. Nakon mise naišla sam pored gradonačelnika Milana Bandića,  pozdravila ga, a on je primijetio: Kako lijepa trudnica! Je li vam to prvo ili drugo dijete? Odgovorila sam: Ne, gradonačelniče, osmo. Tada je izrazio želju da bude kum osmom djetetu što sam shvatila kao šalu. Kad me njegov pročelnik kontaktirao, više nije bila šala. Dogovorio je sastanak kako bismo sve detalje oko kumstva razjasnili“ - ispričala nam je Željka.

Za ovu majku i oca osmero djece najvažnija je i najvrjednija obitelj i vjera u Boga.

Danas je malo onih koji planiraju imati više djece, jer je naše društvo puno predrasuda. Danas drže pse u rukama umjesto malog djeteta. U starim danima sigurno im pas neće pokucati na vrata.

 Ni Željka nije planirala koliko će djece biti, nego se prepustila Božjem planu, a zauzvrat dobila najveće blago i radost na ovoj zemlji.



„Kao majka s mnogo djece povremeno se osjećam neshvaćeno, ali istodobno i ispunjeno. Iako su izazovi neizbježni, ponekad se suočavam s predrasudama. Većinom susrećemo pozitivne komentare, a ja se osjećam izuzetno ponosnom na svoju djecu. Svaki dan ih predajem Majci Božjoj na čuvanje svjesna da svakom koraku prijete izazovi i iskušenja za današnju mladež.“

O težini majčinstva i izazovima s kojima se susretala, priča nam:

„Vjerujem da svaka majka, bez obzira na broj djece, doživljava težinu i ljepotu majčinstva. Ne bih rekla da nije bilo izazovno, ali kad uzmeš u naručje to maleno Božje stvorenje, sve brige blijede. Trudili smo se i još uvijek se trudimo zajedničkom snagom voditi ih prema pravom putu.“

Jedan od najvećih izazova u njihovom životu bilo je suočavanje s dijagnozom cerebralne paralize kćerke.  

„Zahvalna sam dragom Bogu što nam je pružio snagu na tom putu. Od samog početka prihvatili smo tu dijagnozu i zajedno se borili s njom od njezine najranije dobi. Bilo je mnogo izazova, uključujući česte posjete liječnicima, dugotrajne preglede u Zagrebu, svakodnevne vježbe, odlaske u toplice i odvajanje od ostale djece. Zahvaljujem Bogu na snazi koju nam je podario. Ona je izrasla u prekrasnu djevojku i osnovala je svoju obitelj.“

U odgoju djece Željka je imala podršku svekrve koje se s ljubavlju i zahvalnošću sjeća.



„Najveća podrška, osim mog supruga, koji je uvijek bio uz mene, bila je moja svekrva, koja je nažalost preminula prošle godine. Bila je to divna žena velikog srca i razumijevanja. Kako su naša starija djeca odrastala i ona su se uključivala u pomoć obitelji pružajući podršku i brinući za mlađu braću i sestre. Zahvaljujući podršci obitelji i vjeri, osjećam se sretnom i ispunjenom ženom svakoga dana. Obitelj je ono što me čini sretnom i voljenom.“

Dok je živjela u Rami, Željka nije ni sanjala da će jednog dana Zagrebom voziti tramvaj.
 

„Moje trenutno zanimanje je vozačica tramvaja. Kako su djeca odrastala, u meni se stvarala odluka da potražim neki posao. Vidjela sam natječaj za vozače tramvaja i odmah sam rekla da se prijavljujem za tu poziciju. Djeca su se smijala misleći da se šalim. Za to je trebalo proći šestomjesečnu obuku. Ipak, uspjela sam završiti sve obuke, jer kada zaista želite nešto postići, nema prepreka koju ne možete nadići.  Prije svega moram reći da je ovo posao jako odgovoran i stresan. Na početku sam osjećala malu dozu panike zbog velikog broja putnika, gužve i raznolikosti ljudi. No, s vremenom sam se privikla. Svakodnevno se suočavajući s raznim događajima, shvatila sam da je to dio posla kao i svakog drugog. Najiskreniji osjećaj zadovoljstva proživljavam kada pružim pomoć invalidima ili starijim osobama pri ulasku u tramvaj.“



Kao žena i majka s iskustvom poslala je snažnu poruku mladima:

„Život je prolazan i brzo teče, a iza nas ostaju naša djeca. Stoga mladima preporučujem da ne odgađaju stvaranje obitelji. Djeca donose radost i snagu čak i u najtežim trenutcima,  pružajući nam inspiraciju i poticaj. Nisam planirala imati toliko djece, ali zahvalna sam dragom Bogu na svakom djetetu koje mi je podario jer ne mogu  odabrati koje me više ispunjava srećom. Njihov osmjeh i podrška jedno drugome donose vjetar u naša jedra. Djeca su blagoslov, stoga potičem sve koji razmišljaju o proširenju obitelji da se ohrabre i vjeruju u Božji plan. Mladima poručujem da u vjeri uvijek mogu pronaći nadahnuće i snagu.“
Zahvaljujemo Željki  što je s nama podijelila svoju priču. Djeca su sigurno ponosna na svoju mamu, a ponosni smo i mi na našu Željku.

U dvije riječi stalo je osam života - mama Željka.

Pripremila: Božana Nikolić / www.rama-prozor.info