S prvim zahlađenjem u ramskom kraju otpočela je svinjokolja, koja je već u punome jeku tamo još od početka mjeseca studenog, a Veterinarska stanica u Prozoru do sada je pregledala određenu količinu uzoraka svježeg domaćeg svinjskog mesa.
Kako su za naš portal kazali iz mjerodavne veterinarske ustanove pregledom tih uzoraka, uglavnom iz domaćih uzgajališta i privatnih farmi s prostora općine Prozor-Rama, utvrđeno je da nema zarazne bolesti trihineloze. Veterinari su istakli kako bolest koja nastaje konzumiranjem zaraženog svinjskog mesa može izazvati teške i trajne negativne zdravstvene posljedice kod ljudi i da je najsigurniji način sprječavanja i širenja bolesti pregled mesa u ovlaštenoj veterinarskoj stanici.
Također je naglašeno da je jedan uzorak mesa od divlje svinje bio pozitivan na zarazu trihinelom. Inače kontrola mesa se vrši pomoću dvije metode i to: metodom kompresije, i puno učinkovitijom i pouzdanijom metodom a to je metoda digestije, koja je i jedina mjerodavna za otkrivanje zaraze.
Po njihovim najavama, tijekom ovog i idućeg vikenda u Veterinarskoj stanici u Prozoru očekuju značajan porast uzoraka za pregled mesa, a nadaju se prošlogodišnjim rezultatima kad nije zabilježen niti jedan slučaj oboljenja domaćih svinja.
Lijepo vrijeme veseli mnoge građane naše općine, ali ne i one koji zbog visokih temperatura za ovo doba godine, moraju odgoditi svinjokolju. Svinjokolje ili „kolinja“ se održavaju zimi iz praktičnih razloga - svi poslovi na njivi su završeni pa ljudi imaju slobodnog vremena, a hladnoća sprečava i kvarenje mesa. Važnost svinjokolje nije samo u očuvanju starih običaja i tradicije, jer ima nešto i u tome kako se taj dan priprema hrana koja će se koristiti iduće godine, kada cijela obitelj pomaže i svatko ima svoj zadatak.
Danas je doslovno sve dostupno u velikim trgovačkim lancima pa tako i gotovi suhomesnati proizvodi, ali oni jednostavno ne mogu konkurirati domaćima jer jednostavno nemaju "ono nešto". Nedostaje spoznaja da je taj proizvod nastao vlastitim rukama.
Do prije 20-tak godina svaka obitelj je imalo najmanje po jednu svinju koja se tovila samo za svinjokolju. U današnje vrijeme zbog urbanizacije gradova i sela sve manje je svinja u vlastitim svinjcima, a sve vise ljudi se opredjeljuje za kupovinu već uzgojenih svinja ili u najnovije doba - svinjskih polutki. Danas ljudi sve manje tove svinje jer to jednostavno znači skupu proizvodnju, ali i dalje ljudi iz grada radije dolaze na selo u potrazi za domaćim proizvodima.
Pripreme za svinjokolju počinju nekoliko dana unaprijed. Potrebno je obavijestiti rodbinu, prijatelje i susjede kako bi se uskladili datumi i svi bili slobodni toga dana, jer će i njima biti potrebno vratiti uslugu. Uoči svinjokolje potrebno je pripremiti peći, kotlove, drva (najbolje granje, ostatke pokidane drvenarije), korita i razne posude.
Domaćin ustaje prvi (odmah nakon gazdarice koja je već pripremila rakiju i čaše i stavila vodu za kavu da zakuha) i loži vatru pod kotao. Kad se ekipa polako skupi, vrijeme je da svinjokolja počne. Prvi zadatak je popiti rakiju i kavu, a zatim polako krenuti u svinjac kako bi mesar zaklao svinju. Danas se koriste pištolji za omamljivanje kao humanija zamjena za nekadašnje udaranje svinje maljem ili sjekirom i grupno klečanje na svinji dok ne bude zaklana. Nakon toga svinju treba "ošorgati", ostrugati dlake, skinuti papke, objesiti ju i izvaditi iznutrice. U današnje vrijeme bez testiranja na trihinelu nema ni svinjokolje pa pečenje mesa pod sačom, roštilja ili džigerice za doručak mora pričekati rezultate pregleda. Ako domaćin ima suhoga mesa, pršuta ili kobasice od prošle godine, obično će ih narezati za doručak.
Poslije doručka posao se nastavlja. Meso se obrađuje, prave se kobasice, „vješalice“, tope čvarci, cijedi mast. Prije su se umjesto skupih mašina za mljevenje mesa koristili noževi. Zatim su došle ručne mašine za koje je trebalo snage i kondicije, a u današnje vrijeme to rade električne mašine ručne ili industrijske proizvodnje. Nekad se svinjokolja obavljala dva pa čak i tri dana, jer se meso prije obrade i mljevenja ostavljalo da se dobro ohladi i ocijedi. Danas se to zbog nedostatka vremena više ne radi, tako da je većina svinjokolja do večere završena.
Nema sumnje da je suvremenom čovjeku puno jednostavnije kupiti svinjske polutke ili gotove proizvode i izbjeći sve ove teške i mnogima neugodne poslove. Na taj način ne izbjegavaju samo rad, nego i druženje. Međutim, čar svinjokolje nije ubijanje životinja, nego zajedništvo, jer to je posao koji pojedinac ne može napraviti sam, nego funkcionira po principu usluga za uslugu. Ljudi provode vrijeme zajedno, razmjenjuju šale, doživljaje i iskustva, što je jako bitno u ovom našem brzom stilu života. To je način da se ljudi opuste i povežu sa okolinom. Prestanak prakticiranja svinjokolje značio bi smrt još jednog lijepog običaja jer se očuvanjem tradicije čuva veza između predaka i budućih naraštaja, prenoseći im stara znanja. Ova tradicija mnogim ljudima znači i samu egzistenciju i teško da će ikad biti zabranjena, međutim sve je moguće pa nas ne bi čudilo da se donese i porez na svinjokolju.
Kako su za naš portal kazali iz mjerodavne veterinarske ustanove pregledom tih uzoraka, uglavnom iz domaćih uzgajališta i privatnih farmi s prostora općine Prozor-Rama, utvrđeno je da nema zarazne bolesti trihineloze. Veterinari su istakli kako bolest koja nastaje konzumiranjem zaraženog svinjskog mesa može izazvati teške i trajne negativne zdravstvene posljedice kod ljudi i da je najsigurniji način sprječavanja i širenja bolesti pregled mesa u ovlaštenoj veterinarskoj stanici.
Također je naglašeno da je jedan uzorak mesa od divlje svinje bio pozitivan na zarazu trihinelom. Inače kontrola mesa se vrši pomoću dvije metode i to: metodom kompresije, i puno učinkovitijom i pouzdanijom metodom a to je metoda digestije, koja je i jedina mjerodavna za otkrivanje zaraze.
Po njihovim najavama, tijekom ovog i idućeg vikenda u Veterinarskoj stanici u Prozoru očekuju značajan porast uzoraka za pregled mesa, a nadaju se prošlogodišnjim rezultatima kad nije zabilježen niti jedan slučaj oboljenja domaćih svinja.
Lijepo vrijeme veseli mnoge građane naše općine, ali ne i one koji zbog visokih temperatura za ovo doba godine, moraju odgoditi svinjokolju. Svinjokolje ili „kolinja“ se održavaju zimi iz praktičnih razloga - svi poslovi na njivi su završeni pa ljudi imaju slobodnog vremena, a hladnoća sprečava i kvarenje mesa. Važnost svinjokolje nije samo u očuvanju starih običaja i tradicije, jer ima nešto i u tome kako se taj dan priprema hrana koja će se koristiti iduće godine, kada cijela obitelj pomaže i svatko ima svoj zadatak.
Danas je doslovno sve dostupno u velikim trgovačkim lancima pa tako i gotovi suhomesnati proizvodi, ali oni jednostavno ne mogu konkurirati domaćima jer jednostavno nemaju "ono nešto". Nedostaje spoznaja da je taj proizvod nastao vlastitim rukama.
Do prije 20-tak godina svaka obitelj je imalo najmanje po jednu svinju koja se tovila samo za svinjokolju. U današnje vrijeme zbog urbanizacije gradova i sela sve manje je svinja u vlastitim svinjcima, a sve vise ljudi se opredjeljuje za kupovinu već uzgojenih svinja ili u najnovije doba - svinjskih polutki. Danas ljudi sve manje tove svinje jer to jednostavno znači skupu proizvodnju, ali i dalje ljudi iz grada radije dolaze na selo u potrazi za domaćim proizvodima.
Pripreme za svinjokolju počinju nekoliko dana unaprijed. Potrebno je obavijestiti rodbinu, prijatelje i susjede kako bi se uskladili datumi i svi bili slobodni toga dana, jer će i njima biti potrebno vratiti uslugu. Uoči svinjokolje potrebno je pripremiti peći, kotlove, drva (najbolje granje, ostatke pokidane drvenarije), korita i razne posude.
Domaćin ustaje prvi (odmah nakon gazdarice koja je već pripremila rakiju i čaše i stavila vodu za kavu da zakuha) i loži vatru pod kotao. Kad se ekipa polako skupi, vrijeme je da svinjokolja počne. Prvi zadatak je popiti rakiju i kavu, a zatim polako krenuti u svinjac kako bi mesar zaklao svinju. Danas se koriste pištolji za omamljivanje kao humanija zamjena za nekadašnje udaranje svinje maljem ili sjekirom i grupno klečanje na svinji dok ne bude zaklana. Nakon toga svinju treba "ošorgati", ostrugati dlake, skinuti papke, objesiti ju i izvaditi iznutrice. U današnje vrijeme bez testiranja na trihinelu nema ni svinjokolje pa pečenje mesa pod sačom, roštilja ili džigerice za doručak mora pričekati rezultate pregleda. Ako domaćin ima suhoga mesa, pršuta ili kobasice od prošle godine, obično će ih narezati za doručak.
Poslije doručka posao se nastavlja. Meso se obrađuje, prave se kobasice, „vješalice“, tope čvarci, cijedi mast. Prije su se umjesto skupih mašina za mljevenje mesa koristili noževi. Zatim su došle ručne mašine za koje je trebalo snage i kondicije, a u današnje vrijeme to rade električne mašine ručne ili industrijske proizvodnje. Nekad se svinjokolja obavljala dva pa čak i tri dana, jer se meso prije obrade i mljevenja ostavljalo da se dobro ohladi i ocijedi. Danas se to zbog nedostatka vremena više ne radi, tako da je većina svinjokolja do večere završena.
Nema sumnje da je suvremenom čovjeku puno jednostavnije kupiti svinjske polutke ili gotove proizvode i izbjeći sve ove teške i mnogima neugodne poslove. Na taj način ne izbjegavaju samo rad, nego i druženje. Međutim, čar svinjokolje nije ubijanje životinja, nego zajedništvo, jer to je posao koji pojedinac ne može napraviti sam, nego funkcionira po principu usluga za uslugu. Ljudi provode vrijeme zajedno, razmjenjuju šale, doživljaje i iskustva, što je jako bitno u ovom našem brzom stilu života. To je način da se ljudi opuste i povežu sa okolinom. Prestanak prakticiranja svinjokolje značio bi smrt još jednog lijepog običaja jer se očuvanjem tradicije čuva veza između predaka i budućih naraštaja, prenoseći im stara znanja. Ova tradicija mnogim ljudima znači i samu egzistenciju i teško da će ikad biti zabranjena, međutim sve je moguće pa nas ne bi čudilo da se donese i porez na svinjokolju.
