Dok se u više zemalja Europe održavaju prosvjedi i širi nezadovoljstvo građana, u Bosni i Hercegovini građani ne izražavaju socijalni bunt. Iako statistički podaci pokazuju koliko je nezaposlenih u Bosni i Hercegovini i koliko njih živi u siromaštvu ili su na njegovoj ivici, slike koje gledamo u Parizu, teško da će se vidjeti u Bosni i Hercegovini, smatraju analitičari. 2014. je bila davno, ali se nije mnogo toga promijenilo.
U veljači 2014. godine su prosvjedi počeli u Tuzli i preselili se na ostale gradove. Ali socijalni bunt kakav viđamo posljednjih tjedana u Francuskoj, kod nas je moguć, sporadično.
Socijalni bunt ne treba trajati nekoliko dana, kao lipanjska blokada putova zbog poskupljenja goriva ili zbog Zakona o razvojačenim braniteljima, već on treba biti izražajan kroz masovne prosvjede i jasne poruke, smatraju analitičari.
"Ako vi žabu bacite u kipuću vodu, ona će iskočiti, a ako žabu stavite u vodu, pa polako grijete tu vodu, ona će uginuti, a neće iskočiti. Mi smo navikli da nas polako deru, da se tako izrazim, korak po korak, ali ni jednog momenta se ne pojavljuje moment u kome si desio neki kolektivni bunt", mišljenja je Žarko Papić, ekonomist.
Razloga za nezadovoljstvo i te kako ima. Bosna i Hercegovina je u rujnu imala preko 440.000 nezaposlenih, a podaci Ujedinjenih naroda govore da je više od 18 posto zaposlenih sa primanjima oko 237 maraka, a 15 posto ispod 416 maraka, piše N1.
"Zamislite radnika koji je zaposlen, redovno je zaposlen. 25 posto tih radnika nema dovoljno velika primanja, plaću, neto plaću, da bi njegova četvoročlana obitelj bila iznad apsolutne linije siromaštva. 25 posto radnika je u siromaštvu", podsjetio je Papić.
Ali organiziranih protesta nema. Analičari smatraju kako bi se u Bosni i Hercegovini socijalni bunt osjetio, kada bi se dogodile Macronove četiri subote.
Jedan od sudionika prosvjeda iz Tuzle 2014. kaže da je u posljednjih pet godina situacija postala gora za građane. Zbog toga je za Sakiba Kopića iznenađujuće, zašto građani šute.
"A oni šute, oni sjede kod svojih kuća. Mi smo imali nedavno jedan slučaj u sindikatu, gdje nam došla radnica 'Borca' iz Banovića koja plače, suza suzu stiže. Zašto? Zato što je stekla uvjete za odlazaka u mirovinu, nisu uplaćeni doprinosi, ne može u penziju. Ima muža, invalid na postelji, imao moždani udar. Nije dobila ni pomoć ni tuđu njegu", ukazao je Kopić iz Sindikata 'Solidarnosti'.
Za pojedine, građani u Bosne i Hercegovine su previše tolerantni, ali i to se može promijeniti.
"Možemo reći da smo mi trpeljiv narod i to se odnosi na sva tri konstitutivna naroda, ali onog trenutka kada kap prelije čašu, to će biti vrlo opasno. Bojim se, da sva ova imovina koju su nagomilali ovi naši političari, otići će u prah i pepeo. Onog trenutka kada građani krenu u put bez povratka, a to je socijalni bunt koji će se zasigurno dogoditi",naglasio je Željko Raljić, novinar.
Da bi prosvjedi bili masovni, potrebno je jedinstvo. Zbog toga je teško sinkronizirati iste ciljeve, naročito u zemlji u kojoj je društvo u brojnim sferama duboko podijeljeno.
U veljači 2014. godine su prosvjedi počeli u Tuzli i preselili se na ostale gradove. Ali socijalni bunt kakav viđamo posljednjih tjedana u Francuskoj, kod nas je moguć, sporadično.
Socijalni bunt ne treba trajati nekoliko dana, kao lipanjska blokada putova zbog poskupljenja goriva ili zbog Zakona o razvojačenim braniteljima, već on treba biti izražajan kroz masovne prosvjede i jasne poruke, smatraju analitičari.
"Ako vi žabu bacite u kipuću vodu, ona će iskočiti, a ako žabu stavite u vodu, pa polako grijete tu vodu, ona će uginuti, a neće iskočiti. Mi smo navikli da nas polako deru, da se tako izrazim, korak po korak, ali ni jednog momenta se ne pojavljuje moment u kome si desio neki kolektivni bunt", mišljenja je Žarko Papić, ekonomist.
Razloga za nezadovoljstvo i te kako ima. Bosna i Hercegovina je u rujnu imala preko 440.000 nezaposlenih, a podaci Ujedinjenih naroda govore da je više od 18 posto zaposlenih sa primanjima oko 237 maraka, a 15 posto ispod 416 maraka, piše N1.
"Zamislite radnika koji je zaposlen, redovno je zaposlen. 25 posto tih radnika nema dovoljno velika primanja, plaću, neto plaću, da bi njegova četvoročlana obitelj bila iznad apsolutne linije siromaštva. 25 posto radnika je u siromaštvu", podsjetio je Papić.
Ali organiziranih protesta nema. Analičari smatraju kako bi se u Bosni i Hercegovini socijalni bunt osjetio, kada bi se dogodile Macronove četiri subote.
Jedan od sudionika prosvjeda iz Tuzle 2014. kaže da je u posljednjih pet godina situacija postala gora za građane. Zbog toga je za Sakiba Kopića iznenađujuće, zašto građani šute.
"A oni šute, oni sjede kod svojih kuća. Mi smo imali nedavno jedan slučaj u sindikatu, gdje nam došla radnica 'Borca' iz Banovića koja plače, suza suzu stiže. Zašto? Zato što je stekla uvjete za odlazaka u mirovinu, nisu uplaćeni doprinosi, ne može u penziju. Ima muža, invalid na postelji, imao moždani udar. Nije dobila ni pomoć ni tuđu njegu", ukazao je Kopić iz Sindikata 'Solidarnosti'.
Za pojedine, građani u Bosne i Hercegovine su previše tolerantni, ali i to se može promijeniti.
"Možemo reći da smo mi trpeljiv narod i to se odnosi na sva tri konstitutivna naroda, ali onog trenutka kada kap prelije čašu, to će biti vrlo opasno. Bojim se, da sva ova imovina koju su nagomilali ovi naši političari, otići će u prah i pepeo. Onog trenutka kada građani krenu u put bez povratka, a to je socijalni bunt koji će se zasigurno dogoditi",naglasio je Željko Raljić, novinar.
Da bi prosvjedi bili masovni, potrebno je jedinstvo. Zbog toga je teško sinkronizirati iste ciljeve, naročito u zemlji u kojoj je društvo u brojnim sferama duboko podijeljeno.
