Otišao je tiho, gotovo nečujno još jedan od nas.

Otišao je naš „SOKOL“, naš Marinko,  naš zapovjednik kojega smo slušali bez pogovora, ne zato što je bio zapovjednik, već zato što  nam je bio uzor u svemu. Poštivali smo ga kao velikog i nadasve poštenog  čovjeka sa autoritetom. Njegove zapovjedi bile su „očinske“ i kad je bilo najteže, a izvršene su sa sigurnošću i vjerom da je to najispravnije u tom trenutku.

Dragi naš Marinko odlaziš spokojno i mirno na mjesto gdje nema boli, na mjesto gdje si se oslobodio svih ovozemaljskih nedaća.

Mi, tvoji suborci, te čekamo da dođeš i legneš u našu ramsku i hrvatsku zemlju, krvlju natopljenom,  za koju si se svim srcem borio i nakon prestanka rata.

Odmori se u svom vječnom  počivalištu konačno "SLOBODAN".

Do ponovnog susreta na boljem i ljepšem mjestu. Tvoji Hrvatski branitelji.