Švedskoj se konačno dogodilo to da je najozbiljnije prisiljena uvoziti smeće iz drugih zemalja kako bi nastavila održavati svoj sustav proizvodnje energije i gospodarenja otpadom.

Skandinavska nacija od 10 milijuna građana time je postigla ono o čemu recimo Mostarci mogu samo sanjati. Jer, dok u Gradu Mostaru postoji pet komunalnih poduzeća, Švedska je svoj sustav gospodarenja otpadom odavno dovela do te mjere da samo jedan posto (1%) cjelokupnog otpada koji proizvede, odlaže na odlagališta smeća.

Švedska je do prije nekoliko godina bila svjetski šampion u stopi smanjivanja emisije CO2, prije nego što su pogoni obnovljivih izvora energije postali tehnološki lako dostupni i ekonomski isplativi, pa je zelena energija doživjela pravu eksploziju diljem svijeta.

Bila je prva zemlja na svijetu koja je uvela vrlo ozbiljan porez upotrebu fosilnih goriva, još 1991., te su već tada Šveđani svoje političke stranke praktično prisilili na to da, ukoliko računaju da budu iole bitan faktor na parlamentarnim izborima, moraju imati snažnu zelenu agendu. Nebitno je li riječ o konzervativcima, socijalistima, liberalima, o zelenima da i ne govorimo.

Ono u čemu je Švedska, uvjetno rečeno, pogriješila bilo je to što je veliki dio gospodarenja otpadom provela kroz specifične spalionice smeća za proizvodnju energije iz kojih danas pokriva 50 posto svojih energetskih potreba. Švedski sustav je, doduše, u doba kada je nastajao bio izrazito napredan. No, sada se Švedskoj događa to da pogone za spaljivanje otpada u energanama ima, ali smeća više nema. Posebno uz Šveđane koji savjesno i dozlaboga svjesno sortiraju svaku plastičnu bocu, vrećicu, papirić, koru od banane, konzervu, bateriju...

Pročitajte više na stranicama Express.hr.