U Njemačkoj sve više ljudi koristi bezgotovinske načine plaćanja. Pandemija je samo ubrzala taj trend. Stručnjaci upozoravaju na moguće rizike - pogotovo po pitanju zaštite podataka, piše Deutsche Welle.
Jedan njemački lanac pekarnica (s najvećim prometom u zemlji) početkom lipnja prošle godine se našao na naslovnicama medija. Tvrtka čije se sjedište nalazi u jednom manjem mjestu u blizini Düsseldorfa mušterijama je ponudila "inovacijski popust" od 3% - za sve one koji bezgotovinski plaćaju kupljeni kruh ili pecivo. Ta je pekarnica mušterijama zapravo samo "prebacila" popust, odnosno sniženje PDV-a (s 19 na 16 posto), što je bila jedna od korona-mjera pomoći njemačkih vlasti privredi, odnosno građanima.
Obrazloženje je glasilo: plaćanje karticama ili smartphoneom nije samo brže nego je i higijenski prihvatljivije.
Kampanja ove tvrtke je samo jedan od brojnih primjera za načine na koje njemačke tvrtke i dućani žele potaknuti mušterije da pređu na bezgotovinsko plaćanje. A ono je već neko vrijeme u trendu, što se moglo uočiti i prije pandemije. Prva godina u kojoj je u Njemačkoj bilo zabilježeno da je veći udio ljudi koji prilikom kupovine, odnosno plaćanja, koriste kartice nego onih koji se odluče na gotovinsko plaćanje bila je 2018.
U protekloj godini dućani su 56% prometa ostvarili preko bezgotovinskog plaćanja. U usporedbi s drugim europskim zemljama to i nije tako puno, Njemačka je negdje u sredini ljestvice. U Luksemburgu, Francuskoj ili Estoniji ljudi češće plaćaju karticom. Na samom vrhu ljestvice su skandinavske zemlje. Ondje mnogi hoteli, barovi ili dućani uopće ne žele prihvatiti plaćanje kovanicama i novčanicama. U Švedskoj 82% ljudi plaća bezgotovinski.
Politika želi i potiče promjene u načinu plaćanja
U cijeloj Europskoj uniji se elektronsko plaćanje reklamira kao siguran i brz način plaćanja, odnosno kao "higijenska mjera". Europsku komisiju pritom ne smeta ni činjenica da uopće nema nikakvih dokaza da kovanice ili novčanice doista predstavljaju neki znatniji rizik za širenje virusa.
Pandemija je pokazala koliko je bezgotovinsko plaćanje praktično, tvrde iz Bruxellesa. I zato će EU i ubuduće još više poticati bezgotovinski način plaćanja. Šefica Komisije Ursula von der Leyen digitalizaciju i bezgotovinski način plaćanja je proglasila vrhovnim prioritetima - odmah nakon zaštite klime.
Oliver Hommel je stručnjak za płatni promet u kompaniji Accenture, jednoj od najvećih konzultantskih firmi u svijetu. Ovaj ekonomist je uvjeren da će se trend korištenja bezgotovinskih načina plaćanja u Europskoj uniji nastaviti. Na jednoj strani "ljudi su se navikli na prednosti" tog načina plaćanja, a na drugoj je "već i prije koronakrize znatno opala rezerviranost trgovaca prema plaćanju karticama".
Politička volja je tu, politika želi i potiče promjene u načinu plaćanja, a rezultati se vide u svakodnevici: zahvaljujući pravilima Europske unije tvrtke koje nude kreditne kartice od 2015. više ne smiju od trgovaca zahtijevati toliko visoke takse kao u prošlosti. Zato kupci sve rjeđe u dućanima mogu vidjeti obavijesti o tome da je plaćanje karticom moguće - ali tek od određene svote.
Ono što je za mušterije prednost, za vlasnika pekarnice u susjedstvu ili slične male dućane może postati problem. Prelazak na bezgotovinsko plaćanje podrazumijeva određene troškove.
Tvrtke koje servisiraju bankomate od njih kod plaćanja debitnom karticom zahtijevaju pokrivanje pristojbe od uglavnom 0.25% realiziranog prometa, a kod kreditnih kartica taksa može iznositi i do tri posto. Veliki diskontni lanci ili trgovine mogu dogovoriti povoljnije uvjete, ili se uspiju dogovoriti oko svojevrsnog "flat-ratea".
Mogući rizici
Što se tiče mušterija, stručnjaci prije svega vide probleme po pitanju zaštite podataka. Oliver Hommel kaže da to vrijedi posebno za varijante plaćanja uz pomoć smartphonea, odnosno u onim situacijama kada se tijekom procesa plaćanja mora na tastaturi upisati i PIN. To je slučaj prije svega kod takozvane NFC-komunikacije.
Ta tehnika se koristi uglavnom kod beskontaktnog plaćanja manjih iznosa. Mnoge benzinske stanice ili diskontni dućani su opremljeni takvim uređajima za plaćanje karticama bez kontakta, odnosno NFC-čitačima. A da bi se i mobitele povezalo s uređajem potrebno je instalirati jednu aplikaciju. Koliko je taj način plaćanja u međuvremenu postao značajan, može se dobro vidjeti u Nizozemskoj. Posebno je omiljeno NFC-plaćanje. Od 2019 tako se obavlja najveći broj transakcija, više i od gotovinskog plaćanja, odnosno klasično plaćanja putem kartice.
Za Olivera Hommela sve to nije baš posve neproblematično, zato što "mobilni uređaji nisu u potpunosti zaštićeni od napada hakera". Osim toga on napominje i da ljudi koji tako kupuju stvari ujedno i otkrivaju gdje su kupovali. A te podatke o lokaciji kupovine neke aplikacije evaluiraju i pohranjuju, iz sigurnosnih razloga.
Kamo sve to może voditi?
Hommel to objašnjava na primjeru SAD-a: "Ondje Google već sad ima pristup velikom broju podataka kreditnih kartica i s njima može ciljano upravljati reklamama za trgovce na licu mjesta, može ih analizirati i skuplje prodavati."
Jedan njemački lanac pekarnica (s najvećim prometom u zemlji) početkom lipnja prošle godine se našao na naslovnicama medija. Tvrtka čije se sjedište nalazi u jednom manjem mjestu u blizini Düsseldorfa mušterijama je ponudila "inovacijski popust" od 3% - za sve one koji bezgotovinski plaćaju kupljeni kruh ili pecivo. Ta je pekarnica mušterijama zapravo samo "prebacila" popust, odnosno sniženje PDV-a (s 19 na 16 posto), što je bila jedna od korona-mjera pomoći njemačkih vlasti privredi, odnosno građanima.
Obrazloženje je glasilo: plaćanje karticama ili smartphoneom nije samo brže nego je i higijenski prihvatljivije.
Kampanja ove tvrtke je samo jedan od brojnih primjera za načine na koje njemačke tvrtke i dućani žele potaknuti mušterije da pređu na bezgotovinsko plaćanje. A ono je već neko vrijeme u trendu, što se moglo uočiti i prije pandemije. Prva godina u kojoj je u Njemačkoj bilo zabilježeno da je veći udio ljudi koji prilikom kupovine, odnosno plaćanja, koriste kartice nego onih koji se odluče na gotovinsko plaćanje bila je 2018.
U protekloj godini dućani su 56% prometa ostvarili preko bezgotovinskog plaćanja. U usporedbi s drugim europskim zemljama to i nije tako puno, Njemačka je negdje u sredini ljestvice. U Luksemburgu, Francuskoj ili Estoniji ljudi češće plaćaju karticom. Na samom vrhu ljestvice su skandinavske zemlje. Ondje mnogi hoteli, barovi ili dućani uopće ne žele prihvatiti plaćanje kovanicama i novčanicama. U Švedskoj 82% ljudi plaća bezgotovinski.
Politika želi i potiče promjene u načinu plaćanja
U cijeloj Europskoj uniji se elektronsko plaćanje reklamira kao siguran i brz način plaćanja, odnosno kao "higijenska mjera". Europsku komisiju pritom ne smeta ni činjenica da uopće nema nikakvih dokaza da kovanice ili novčanice doista predstavljaju neki znatniji rizik za širenje virusa.
Pandemija je pokazala koliko je bezgotovinsko plaćanje praktično, tvrde iz Bruxellesa. I zato će EU i ubuduće još više poticati bezgotovinski način plaćanja. Šefica Komisije Ursula von der Leyen digitalizaciju i bezgotovinski način plaćanja je proglasila vrhovnim prioritetima - odmah nakon zaštite klime.
Oliver Hommel je stručnjak za płatni promet u kompaniji Accenture, jednoj od najvećih konzultantskih firmi u svijetu. Ovaj ekonomist je uvjeren da će se trend korištenja bezgotovinskih načina plaćanja u Europskoj uniji nastaviti. Na jednoj strani "ljudi su se navikli na prednosti" tog načina plaćanja, a na drugoj je "već i prije koronakrize znatno opala rezerviranost trgovaca prema plaćanju karticama".
Politička volja je tu, politika želi i potiče promjene u načinu plaćanja, a rezultati se vide u svakodnevici: zahvaljujući pravilima Europske unije tvrtke koje nude kreditne kartice od 2015. više ne smiju od trgovaca zahtijevati toliko visoke takse kao u prošlosti. Zato kupci sve rjeđe u dućanima mogu vidjeti obavijesti o tome da je plaćanje karticom moguće - ali tek od određene svote.
Ono što je za mušterije prednost, za vlasnika pekarnice u susjedstvu ili slične male dućane może postati problem. Prelazak na bezgotovinsko plaćanje podrazumijeva određene troškove.
Tvrtke koje servisiraju bankomate od njih kod plaćanja debitnom karticom zahtijevaju pokrivanje pristojbe od uglavnom 0.25% realiziranog prometa, a kod kreditnih kartica taksa može iznositi i do tri posto. Veliki diskontni lanci ili trgovine mogu dogovoriti povoljnije uvjete, ili se uspiju dogovoriti oko svojevrsnog "flat-ratea".
Mogući rizici
Što se tiče mušterija, stručnjaci prije svega vide probleme po pitanju zaštite podataka. Oliver Hommel kaže da to vrijedi posebno za varijante plaćanja uz pomoć smartphonea, odnosno u onim situacijama kada se tijekom procesa plaćanja mora na tastaturi upisati i PIN. To je slučaj prije svega kod takozvane NFC-komunikacije.
Ta tehnika se koristi uglavnom kod beskontaktnog plaćanja manjih iznosa. Mnoge benzinske stanice ili diskontni dućani su opremljeni takvim uređajima za plaćanje karticama bez kontakta, odnosno NFC-čitačima. A da bi se i mobitele povezalo s uređajem potrebno je instalirati jednu aplikaciju. Koliko je taj način plaćanja u međuvremenu postao značajan, može se dobro vidjeti u Nizozemskoj. Posebno je omiljeno NFC-plaćanje. Od 2019 tako se obavlja najveći broj transakcija, više i od gotovinskog plaćanja, odnosno klasično plaćanja putem kartice.
Za Olivera Hommela sve to nije baš posve neproblematično, zato što "mobilni uređaji nisu u potpunosti zaštićeni od napada hakera". Osim toga on napominje i da ljudi koji tako kupuju stvari ujedno i otkrivaju gdje su kupovali. A te podatke o lokaciji kupovine neke aplikacije evaluiraju i pohranjuju, iz sigurnosnih razloga.
Kamo sve to może voditi?
Hommel to objašnjava na primjeru SAD-a: "Ondje Google već sad ima pristup velikom broju podataka kreditnih kartica i s njima može ciljano upravljati reklamama za trgovce na licu mjesta, može ih analizirati i skuplje prodavati."
