A kad netko za organizaciju ZOI-a potroši više od 50 milijardi dolara, najviše u povijesti olimpijskih igara uopće, jasno je da je riječ o nečemu velikom. Velikom poput Rusije.

Krasna Poljana još prije nekoliko godina bila je uspavano kavkasko naselje drvenih kuća i blatnjavih cesta do kojeg se iz 40-ak kilometara udaljenog Sočija putovalo i po tri sata. Danas je deset puta veća, a s crnomorskom obalom povezuju je nova cesta i moderna željeznica. Krasna Poljana središte je 'planinskog pojasa' igara. Zahvaljujući naporima 20 000 radnika, spremna je ugostiti skijaše, skakače, biatlonce, bobiste... i tisuće turista. U 'priobalnom pojasu' – olimpijski stadion s 40 000 mjesta, velika dvorana za hokej, nešto manja za brzo klizanje, centar za curling, olimpijsko selo, centar za novinstvo – gotovo sve građeno iz temelja.

Otkako je 2007. Vladimir Putin doveo OI na Crno more, ništa se ne prepušta slučaju. Primjerice, kako bi se smanjila opasnost od lavine, vojska u padine ispaljuje topničke projektile, a ako vrijeme iznevjeri domaćine, na zalihi spremno čeka 450 000 kubičnih metara snijega. 'Ovo nije moja osobna ambicija, nego oživljavanje cijele nacije', kaže Putin. 'Rusko društvo bilo je u pesimističnom ozračju nakon raspada Sovjetskog Saveza. Trebamo se podići, sposobni smo organizirati ovako velik događaj.'

Rusija više nije carstvo, ali i dalje žudi biti velesilom. A kad je riječ o nacionalnom ponosu i pokazivanju državnih postignuća, za cijenu se ne pita. Čak i ako je ona pet puta veća od planirane. Olimpijske igre smatraju se najvećim marketinškim fenomenom na svijetu, propagandom na koju malo tko ostaje ravnodušan. Tko god ih je organizirao, pokušao ih je maksimalno iskoristiti za svoje političke i gospodarske ciljeve.

Možda najpoznatiji primjer 'sportsko-političkih' igara su Ljetne olimpijske igre u Berlinu 1936. Hitler ih je 'naslijedio' od Weimarske Republike, ali je brzo shvatio kakve mogućnosti nude za pokazivanje arijevskog ideala i nacističkog imidža – i Nijemcima i svijetu. 'Bio je to relativno mlad režim', kaže kustosica u Muzeju holokausta u Washingtonu Susan Bachrach. 'Iako je riječ o diktaturi, bilo je važno dobiti što veću potporu, posebno među mladima, toliko važnima za jačanje nacističkog pokreta. Naravno, sport i olimpijske igre su jako dobar način za to'. Ipak, Hitlerova teorija o superiornosti arijevske rase pala je u vodu već na samim igrama. Sportski heroj postao je Afroamerikanac Jesse Owens, osvojivši četiri zlatne medalje.

Igre 1952. u Helsinkiju označile su početak hladnoratovskih napetosti. Nakon 40 godina odsutnosti na sportsku scenu vratio se Sovjetski Savez, a za sportaše s druge strane željezne zavjese sagrađen je odvojen kompleks. Prve olimpijske igre na azijskom tlu održane su 1964. u Tokiju. Japan je uložio tada vrtoglave 3 milijarde eura kako bi pokazao svoj poslijeratni uspjeh. Zbog sovjetske intervencije u Afganistanu OI u Moskvi bojkotiralo je više od 60 zemalja, predvođenih Sjedinjenim Državama. Četiri godine poslije Istočni blok uzvratio je bojkotom Igara u Los Angelesu.

Tu 1984. pamtit ćemo i po ZOI-u u Sarajevu, jedinima koje je organizirala bivša Jugoslavija. Bilo je to vrijeme kada se vozilo po principu par-nepar, a kava i ulje kupovali na bonove. No Jugoslavija je učinila sve kako bi se svijetu predstavila u najboljem mogućem svjetlu. Tadašnji predsjednik MOO-a Juan Antonio Samaranch sarajevske Igre proglasio je najbolje organiziranima dotad. Igre 1988. u Seoulu i 2008. Pekingu dodijeljene su Južnoj Koreji i Kini djelomično i zbog toga kako bi se te države otvorile prema svijetu.

No nisu političari jedini koji nastoje iskoristiti svjetla olimpijskih reflektora. Jednako gorljivi su i teroristi. Sjetimo se samo Muenchena 1972. i palestinske skupine „Crni rujan“ koja je otela 11 izraelskih sportaša i poslije ih sve ubila. U Atlanti 1996. Amerikanac Eric Robert Rudolph detonirao je bombu u „Stoljetnom olimpijskom parku“. Poginula je jedna osoba, 11 je ranjeno.

Još prošloga ljeta vođa čečenskih pobunjenika Doku Umarov pozvao je svoje sljedbenike da spriječe održavanje Igara u Sočiju. Da teroristi misle ozbiljno pokazao je niz napada, poput onih u Volgogradu potkraj prošle godine. Napad u olimpijskom selu ili na borilištima za njih bi bio poput osvajanja zlatne medalje. Pred Vladimirom Putinom su dani velikih izazova – ispit u organizacijskom i sigurnosnom smislu. I generalna proba za još veći sportski događaj povjeren Rusiji – Svjetsko nogometno prvenstvo 2018.