Kad smo žalosni svi oko nas se trude da nas bar na trenutak učine radosnima!
Kad smo sami svi se trude praviti nam društvo i razbiti našu dosadu!
Kad smo gladni svi nas nude svim mogućim vrstama hrane!
Kad smo žedni svi nam nude vode!
Kad smo potišteni svi nam nude razgovor i razumjevanje!
Kad smo bolesni svi nam nastoje ugoditi i ublažiti našu bol!
Kad smo odbačeni uvijek se nađe netko tko nam pruži ruku spasa i utjehe!
Kad smo u najcrnjem mraku uvijek se nađe netko da nam upali svijetlo u daljini koje nas vodi ka izlazu iz tame!
To su snovi o kojima ja, a vjerujem i mnogi drugi barem povremeno sanjamo dok zamišljamo svijet idealnim!
Ali kad pogledamo u stvarnost vidjet ćemo da su to ipak samo snovi.
Vidjet ćemo da kad smo žalosni malo je onih koji su nas spremni utješiti!
Vidjet ćemo da kad smo sami malo je onih što su spremni praviti nam društvo!
Vidjet ćemo da kad smo gladni malo je onih što su spremni s nama podijeliti kruh svoj svagdašnji!
Vidjet ćemo da kad smo žedni malo je onih što su spremni s nama podijeliti svoju čašu vode!
Vidjet ćemo da kad smo potišteni nema onih što su nas spremni oraspoložiti ili utješiti!
Vidjet ćemo da kad smo bolesni rijetki su oni što su nam spremni u pohode doći!
Ili kad smo odbačeni rijetki su oni što su nas spremni prihvatiti!
A kad smo u mraku nigdje onih što bi nam mogli upaliti svijetlo!
Kad realno pogledamo istini u oči vidjet ćemo da su oni naši snovi ipak samo "snovi".
Stoga, što se prije probudimo iz toga zanosa idealizma bliži smo ka ostvarenju svojih snova koji ipak moraju biti realni jer u protivnom ostat će samo "snovi"!
Snovi se ostvaruju kad čovjek prestane maštati i kad se dobro potrudi da snove svede na realnost.
Dakle, snove ćemo ostvariti onda kad se probudimo iz svijeta mašte i spremno kročimo u realni svijet.
Jednostavno, snove ćemo ostvariti kad prestanemo sanjati nemoguće!
A ja vam svima od srca želim ostvarenje snova u nadolazećoj godini, a svima koji do toga drže čestitam BOŽIĆ i POROĐENJE ISUSOVO.
(Ivan Filipović)
