Sve jedinice lokalne samouprave u BiH u lovu su na inozemne investitore. Isto je i s Općinom Prozor Rama čiji se načelnik Jozo Ivančević hvali kako je „ulovio“ Boga za bradu, ulovivši hrvatsko-njemačku investitoricu Snježanu Köpruner, koja, istina, ima određene reference i reputaciju dobre poduzetnice.
No, kako svaka batina ima dva kraja, tako ima i ova priča o investiranju u Općinu Prozor Rama. Načelnika Ivančevića trebalo bi pitati koje je sve povlastice omogućio spomenutoj investitorici i u čemu joj je sve pogodovao ne bi li došlo do realizacije njezinog projekta izgradnje tvornice metala GS Rama. Jel skuplja pita, il tepsija? Naime, tvornica jest izgrađena! Ali gdje je izgrađena? Načelnik Ivančević žrtvovao je jednu od turistički najatraktivnijih lokacija na području Rame, ne za razvoj turizma već za izgradnju tvornice koju je bilo moguće izgraditi na bilo kojoj drugoj lokaciji. Doduše, možda je na odabir upravo ove lokacije utjecala i količina komercijalnog kamena kojeg je trebalo ukloniti prilikom izgradnje, a čiji se trag zameo jer je „smetao“ izgradnji te bio uklonjen kao nusproizvod. Na brojna do sada postavljena pitanja što je bilo s tim kamenom nema odgovora ni od investitorice, a niti od načelnika pa je nemoguće ne posumnjati da je tu bilo mutnih poslova.
Kad smo već kod spomenute tvornice GS Rama treba reći i to da je Općina Prozor Rama dala obilati poticaj ne bi li se ista otvorila. Dva milijuna konvertibilnih maraka otišlo je u svrhu otvaranja tvornice koja je trebala, prema najavama, zaposliti oko 260 radnika, da bi se, prilikom analize rada tvornice pred Općinskim vijećem Rame, na direktno pitanje konstatiralo da Općina nema niti jedan postotak udjela u vlasništvu tvornice. No, nije ni zaposleno 260 radnika, već 65, od kojih dobar dio i nije iz Rame, a o perspektivama budućeg zapošljavanja nepotrebno je govoriti jer već pri ovolikom broju radnika, investitorica konstatira kako nema dovoljno stručne radne snage na području općine pa se zaposlenici prikupljanju od Bugojna, Vakufa, Tomislavgrada pa do Jablanice, uz ogromnu fluktuaciju radne snage što zbog visine plaća što, navodno, zbog lošeg kadra i „lijenčina i egzibicionista“ koji se prijavljuju na posao. Dakle, najavljenih proširenja kapaciteta i modernizacije tvornice teško da može biti! Upitno je onda u što je onda Općina Prozor Rama ulagala svoja proračunska sredstva i koliko je platila cijenu strane investicije iz džepova svojih građana.
No tu, nažalost, nije kraj priče s investitoricom Snježanom. S obzirom na svoje dobre odnose s načelnikom Ivančevićem ista je, mimo kakvog natječaja, ili javnog poziva, a uz njegovo odobrenje, odlučila krenuti u izradu idejnog rješenja turističke ponude Rame – tri vidikovca koji su nedavno prezentirani u samoj općini. Nevjerojatno je da netko krene u tako nešto, a da nije izabran na natječaju, ali, ukoliko investira vlastita sredstva, nije ni protuzakonito. Međutim, tko bi tako nešto učinio, posebno ako angažira vrhunskog, a samim time, zaključit ćete – sigurno ne i jeftinog, arhitektonskog i urbanističkog stručnjaka iz Hrvatske Nikolu Bašića, a da istovremeno nema garancije da će dobiti posao za izvedbu projekta? Da li je načelnik Jozo obećao nešto što nije smio po zakonu, ili je bio uvjeren kako će baš dotična investitorica dobiti posao na natječaju? Doduše, nigdje nikada nije ni spomenuto da će natječaja vezano uz tu tematiku uopće ikada i biti već se samo u ramskim medijima spominjalo kako spomenuta Snježana Köpruner dovodi investitore iz Njemačke, ne bi li razvili turizam u Rami.
Još je čudnije što se načelnik Jozo odjednom zainteresirao za turizam, iako tijekom svih svojih dosadašnjih mandata nije o tome brinuo brigu, osim kad je trebalo osujetiti pojedine pokušaje domaćih ramskih poduzetnika.
Dakle, rekli bismo, za sada ništa nezakonito, ali s druge strane može se naslutiti da u cijeloj priči nešto smrdi!
S obzirom da odabir triju atraktivnih lokacija podrazumijeva i Umnu glavu, Rumbočani su, s pravom, zaključili da bi u svrhu razvoja turističkog megaprojekta lako mogli ostati bez svojih zemljišta pa su to i izrazili javnim prosvjedom. Kao što je investicija u tvornicu GS Rama plaćena vrijednim zemljištem i kamenom na Izlazu te s 2 milijuna proračunskih novaca, tako bi razvoj ramskog turizma po modelu Snježane i Joze mogao biti plaćen zemljištem Rumbočana! Međutim, nakon prezentacije projekta Vidikovac, kako je nazvan, a koji je po svemu sudeći trebao umiriti građane, prvenstveno imenom njegovog tvorca Bašića, investitorica izrade idejnog projekta je za lokalnu televiziju rekla kako je projekt koji je naručila njezin dar Ramcima i da ona neće sudjelovati u njegovoj realizaciji.
Doduše, onako uzgred nazvala je one koji su na prezentaciji izrazili nezadovoljstvo, a riječ je prvenstveno o ramskim poduzetnicima, primitivcima. Da stvar bude još bolja, upravo je njima velikodušno ponudila neka oni investiraju u projekt, ako sumnjaju u njezine dobre namjere, A vrhunac je da je i sam tvorac idejnog rješenja Bašić na prezentaciji rekao kako je riječ o futurističkom projektu, a ono što je najzanimljivije i da on ne vidi kako bi se taj projekat mogao komercijalizirati. Drugim riječima, čitajući između redaka, mogla bi ga realizirati samo Općina Prozor Rama koja je, kao što se to i nedavno čulo, u popriličnoj financijskoj krizi i uzima kredite za redovno djelovanje. I to tako da ne očekuje izravnu i trenutačnu dobit od njega, već posredno kroz brendiranje lokacije i posrednu korist pro futuro.
No, izolicionistička politika Joze Ivačevića, odrezala je pak sve druge dotoke novca u općinski proračun pa bismo cijelu priču mogli nazvati po nekad popularnoj pjesmi „Trla baba lan, da joj prođe dan“.
No, ipak o svemu treba razmisliti! Teško je vjerovati u dobre namjere onih koji su prezentirali idejno rješenje jer možda ipak nije sve bez vraga i ne treba vjerovati Snježani i Jozi?
Reći ćete, a čemu sumnja? Zato, što cijela ta priča, te iskustvo s investitoricom od ranije vezano uz tvornicu, govore da treba biti na oprezu. Ponovo se događa pogodovanje istoj od strane načelnika Ivačevića i provode se procedure mimo zakona. Uz to blate se domaći poduzetnici koji su ionako u podređenom položaju prema načelnikovoj „miljenici“ koja uživa poseban status i prema nedavnoj odluci o komunalnoj naknadi, dok oni, po novom, plaćaju višestruko više naknade.
U krajnjoj linije, nazvani su i primitivcima, bez da im se itko ispričao zbog toga! Štoviše, pojedinci su i ozbiljno oklevetani u medijima zbog navodnih prijetnji! Zašto načelnik o svemu šuti?
I poduzetnici, i Rumbočani, i svi građani Općine Prozor Rama zaslužuju isti status pa zašto onda Snježana Köpruner mora imati povlašteni položaj?
RDS - Ramska demokratska stranka
No, kako svaka batina ima dva kraja, tako ima i ova priča o investiranju u Općinu Prozor Rama. Načelnika Ivančevića trebalo bi pitati koje je sve povlastice omogućio spomenutoj investitorici i u čemu joj je sve pogodovao ne bi li došlo do realizacije njezinog projekta izgradnje tvornice metala GS Rama. Jel skuplja pita, il tepsija? Naime, tvornica jest izgrađena! Ali gdje je izgrađena? Načelnik Ivančević žrtvovao je jednu od turistički najatraktivnijih lokacija na području Rame, ne za razvoj turizma već za izgradnju tvornice koju je bilo moguće izgraditi na bilo kojoj drugoj lokaciji. Doduše, možda je na odabir upravo ove lokacije utjecala i količina komercijalnog kamena kojeg je trebalo ukloniti prilikom izgradnje, a čiji se trag zameo jer je „smetao“ izgradnji te bio uklonjen kao nusproizvod. Na brojna do sada postavljena pitanja što je bilo s tim kamenom nema odgovora ni od investitorice, a niti od načelnika pa je nemoguće ne posumnjati da je tu bilo mutnih poslova.
Kad smo već kod spomenute tvornice GS Rama treba reći i to da je Općina Prozor Rama dala obilati poticaj ne bi li se ista otvorila. Dva milijuna konvertibilnih maraka otišlo je u svrhu otvaranja tvornice koja je trebala, prema najavama, zaposliti oko 260 radnika, da bi se, prilikom analize rada tvornice pred Općinskim vijećem Rame, na direktno pitanje konstatiralo da Općina nema niti jedan postotak udjela u vlasništvu tvornice. No, nije ni zaposleno 260 radnika, već 65, od kojih dobar dio i nije iz Rame, a o perspektivama budućeg zapošljavanja nepotrebno je govoriti jer već pri ovolikom broju radnika, investitorica konstatira kako nema dovoljno stručne radne snage na području općine pa se zaposlenici prikupljanju od Bugojna, Vakufa, Tomislavgrada pa do Jablanice, uz ogromnu fluktuaciju radne snage što zbog visine plaća što, navodno, zbog lošeg kadra i „lijenčina i egzibicionista“ koji se prijavljuju na posao. Dakle, najavljenih proširenja kapaciteta i modernizacije tvornice teško da može biti! Upitno je onda u što je onda Općina Prozor Rama ulagala svoja proračunska sredstva i koliko je platila cijenu strane investicije iz džepova svojih građana.
No tu, nažalost, nije kraj priče s investitoricom Snježanom. S obzirom na svoje dobre odnose s načelnikom Ivančevićem ista je, mimo kakvog natječaja, ili javnog poziva, a uz njegovo odobrenje, odlučila krenuti u izradu idejnog rješenja turističke ponude Rame – tri vidikovca koji su nedavno prezentirani u samoj općini. Nevjerojatno je da netko krene u tako nešto, a da nije izabran na natječaju, ali, ukoliko investira vlastita sredstva, nije ni protuzakonito. Međutim, tko bi tako nešto učinio, posebno ako angažira vrhunskog, a samim time, zaključit ćete – sigurno ne i jeftinog, arhitektonskog i urbanističkog stručnjaka iz Hrvatske Nikolu Bašića, a da istovremeno nema garancije da će dobiti posao za izvedbu projekta? Da li je načelnik Jozo obećao nešto što nije smio po zakonu, ili je bio uvjeren kako će baš dotična investitorica dobiti posao na natječaju? Doduše, nigdje nikada nije ni spomenuto da će natječaja vezano uz tu tematiku uopće ikada i biti već se samo u ramskim medijima spominjalo kako spomenuta Snježana Köpruner dovodi investitore iz Njemačke, ne bi li razvili turizam u Rami.
Još je čudnije što se načelnik Jozo odjednom zainteresirao za turizam, iako tijekom svih svojih dosadašnjih mandata nije o tome brinuo brigu, osim kad je trebalo osujetiti pojedine pokušaje domaćih ramskih poduzetnika.
Dakle, rekli bismo, za sada ništa nezakonito, ali s druge strane može se naslutiti da u cijeloj priči nešto smrdi!
S obzirom da odabir triju atraktivnih lokacija podrazumijeva i Umnu glavu, Rumbočani su, s pravom, zaključili da bi u svrhu razvoja turističkog megaprojekta lako mogli ostati bez svojih zemljišta pa su to i izrazili javnim prosvjedom. Kao što je investicija u tvornicu GS Rama plaćena vrijednim zemljištem i kamenom na Izlazu te s 2 milijuna proračunskih novaca, tako bi razvoj ramskog turizma po modelu Snježane i Joze mogao biti plaćen zemljištem Rumbočana! Međutim, nakon prezentacije projekta Vidikovac, kako je nazvan, a koji je po svemu sudeći trebao umiriti građane, prvenstveno imenom njegovog tvorca Bašića, investitorica izrade idejnog projekta je za lokalnu televiziju rekla kako je projekt koji je naručila njezin dar Ramcima i da ona neće sudjelovati u njegovoj realizaciji.
Doduše, onako uzgred nazvala je one koji su na prezentaciji izrazili nezadovoljstvo, a riječ je prvenstveno o ramskim poduzetnicima, primitivcima. Da stvar bude još bolja, upravo je njima velikodušno ponudila neka oni investiraju u projekt, ako sumnjaju u njezine dobre namjere, A vrhunac je da je i sam tvorac idejnog rješenja Bašić na prezentaciji rekao kako je riječ o futurističkom projektu, a ono što je najzanimljivije i da on ne vidi kako bi se taj projekat mogao komercijalizirati. Drugim riječima, čitajući između redaka, mogla bi ga realizirati samo Općina Prozor Rama koja je, kao što se to i nedavno čulo, u popriličnoj financijskoj krizi i uzima kredite za redovno djelovanje. I to tako da ne očekuje izravnu i trenutačnu dobit od njega, već posredno kroz brendiranje lokacije i posrednu korist pro futuro.
No, izolicionistička politika Joze Ivačevića, odrezala je pak sve druge dotoke novca u općinski proračun pa bismo cijelu priču mogli nazvati po nekad popularnoj pjesmi „Trla baba lan, da joj prođe dan“.
No, ipak o svemu treba razmisliti! Teško je vjerovati u dobre namjere onih koji su prezentirali idejno rješenje jer možda ipak nije sve bez vraga i ne treba vjerovati Snježani i Jozi?
Reći ćete, a čemu sumnja? Zato, što cijela ta priča, te iskustvo s investitoricom od ranije vezano uz tvornicu, govore da treba biti na oprezu. Ponovo se događa pogodovanje istoj od strane načelnika Ivačevića i provode se procedure mimo zakona. Uz to blate se domaći poduzetnici koji su ionako u podređenom položaju prema načelnikovoj „miljenici“ koja uživa poseban status i prema nedavnoj odluci o komunalnoj naknadi, dok oni, po novom, plaćaju višestruko više naknade.
U krajnjoj linije, nazvani su i primitivcima, bez da im se itko ispričao zbog toga! Štoviše, pojedinci su i ozbiljno oklevetani u medijima zbog navodnih prijetnji! Zašto načelnik o svemu šuti?
I poduzetnici, i Rumbočani, i svi građani Općine Prozor Rama zaslužuju isti status pa zašto onda Snježana Köpruner mora imati povlašteni položaj?
RDS - Ramska demokratska stranka
