Iako se vrt u siječnju često čini beživotnim i uspavanim, upravo je to razdoblje ključno za bogato cvjetanje u mjesecima koji dolaze. Iako traje zima, a niske temperature ne pozivaju na boravak na otvorenom, određeni vrtni poslovi ipak se ne bi smjeli odgađati. Jedan od njih posebno je važan ako u vrtu imate ruže penjačice, jer upravo sada možete značajno utjecati na njihov izgled i količinu cvjetova u proljeće i ljeto.
Vrtlarski stručnjak Paul Parker iz tvrtke za biljke i lukovice J. Parker’s ističe da je siječanj zapravo idealno vrijeme za rad u vrtu, osobito kada je riječ o rezidbi ruža penjačica, koje u ovom razdoblju često izgledaju zapušteno i beživotno. No, pravilna rezidba dok je biljka u fazi mirovanja može osigurati obilno i zdravo cvjetanje, prenosi Express.
"Ako u vrtu imate ružu penjačicu, sada je pravo vrijeme za jaču rezidbu", objasnio je Parker i dodao kako rezidba u siječnju, dok biljka miruje, pomaže oblikovanju ruže i priprema je za bogato cvjetanje tijekom ljeta.
Dodao je i važno pravilo: ruže penjačice ne bi trebalo orezivati prve dvije godine nakon sadnje, kako bi se biljka mogla pravilno razviti i ojačati.
Kako pravilno orezati ruže penjačice?
Najprije je potrebno ukloniti sve suhe, bolesne ili oštećene grane. Zatim nove izbojke treba pažljivo usmjeriti i vezati uz potporu kako bi popunili konstrukciju. Bočne izbojke valja skratiti za otprilike dvije trećine njihove duljine. Na kraju je važno glavne stabljike učvrstiti uz rešetku, pergolu ili drugu potporu.
Ako je ruža izrazito zagušena starim granama, preporučuje se ukloniti dio najstarijih izdanaka pri samoj bazi biljke, čime se potiče rast novih izbojaka u proljeće.
Stručnjaci s portala Gardeners’ World upozoravaju da je rezidba u ovo doba godine iznimno važna. Ako se preskoči, ruže mogu razviti mnoštvo slabih, tankih izbojaka koji sprečavaju formiranje cvjetova. Osim toga, isprepletene grane mogu uzrokovati odumiranje dijelova biljke i povećati rizik od bolesti, osobito gljivičnih infekcija.
Pravovremena rezidba zato je jedan od najjednostavnijih, ali i najučinkovitijih načina da ruže u proljeće i ljeto pokažu svoj puni potencijal.
Savjet više
Ruže penjačice razlikuju se od grmolikih ruža po dugim, savitljivim izbojcima koji se ne penju sami, već ih je potrebno usmjeravati i vezivati uz potporu poput pergola, rešetki, zidova ili ograda. Upravo zbog toga često se koriste za vertikalno ozelenjavanje prostora i stvaranje vizualnih naglasaka u vrtu.
Za uspješan rast i obilno cvjetanje ružama penjačicama potrebno je najmanje šest sati izravnog sunčeva svjetla dnevno. Iako vole sunce, važno je da im je korijen u rahloj, hranjivoj i dobro dreniranoj zemlji, jer zadržavanje vlage može dovesti do bolesti korijena.
Idealno ih je saditi uz zidove ili konstrukcije koje su blago udaljene od same biljke, kako bi se omogućila dobra cirkulacija zraka - to smanjuje rizik od gljivičnih bolesti poput pepelnice i crne pjegavosti.
Osim zimske rezidbe, ruže penjačice zahtijevaju redovitu njegu tijekom cijele vegetacijske sezone. U proljeće im koristi prihrana organskim ili specijaliziranim gnojivima za ruže, dok je tijekom ljeta važno redovito uklanjati ocvale cvjetove kako bi se potaknulo novo cvjetanje.
Zalijevanje treba biti umjereno, ali obilno, usmjereno prema tlu, a ne po listovima, čime se dodatno smanjuje rizik od bolesti.
Vrtlarski stručnjak Paul Parker iz tvrtke za biljke i lukovice J. Parker’s ističe da je siječanj zapravo idealno vrijeme za rad u vrtu, osobito kada je riječ o rezidbi ruža penjačica, koje u ovom razdoblju često izgledaju zapušteno i beživotno. No, pravilna rezidba dok je biljka u fazi mirovanja može osigurati obilno i zdravo cvjetanje, prenosi Express.
"Ako u vrtu imate ružu penjačicu, sada je pravo vrijeme za jaču rezidbu", objasnio je Parker i dodao kako rezidba u siječnju, dok biljka miruje, pomaže oblikovanju ruže i priprema je za bogato cvjetanje tijekom ljeta.
Dodao je i važno pravilo: ruže penjačice ne bi trebalo orezivati prve dvije godine nakon sadnje, kako bi se biljka mogla pravilno razviti i ojačati.
Kako pravilno orezati ruže penjačice?
Najprije je potrebno ukloniti sve suhe, bolesne ili oštećene grane. Zatim nove izbojke treba pažljivo usmjeriti i vezati uz potporu kako bi popunili konstrukciju. Bočne izbojke valja skratiti za otprilike dvije trećine njihove duljine. Na kraju je važno glavne stabljike učvrstiti uz rešetku, pergolu ili drugu potporu.
Ako je ruža izrazito zagušena starim granama, preporučuje se ukloniti dio najstarijih izdanaka pri samoj bazi biljke, čime se potiče rast novih izbojaka u proljeće.
Stručnjaci s portala Gardeners’ World upozoravaju da je rezidba u ovo doba godine iznimno važna. Ako se preskoči, ruže mogu razviti mnoštvo slabih, tankih izbojaka koji sprečavaju formiranje cvjetova. Osim toga, isprepletene grane mogu uzrokovati odumiranje dijelova biljke i povećati rizik od bolesti, osobito gljivičnih infekcija.
Pravovremena rezidba zato je jedan od najjednostavnijih, ali i najučinkovitijih načina da ruže u proljeće i ljeto pokažu svoj puni potencijal.
Savjet više
Ruže penjačice razlikuju se od grmolikih ruža po dugim, savitljivim izbojcima koji se ne penju sami, već ih je potrebno usmjeravati i vezivati uz potporu poput pergola, rešetki, zidova ili ograda. Upravo zbog toga često se koriste za vertikalno ozelenjavanje prostora i stvaranje vizualnih naglasaka u vrtu.
Za uspješan rast i obilno cvjetanje ružama penjačicama potrebno je najmanje šest sati izravnog sunčeva svjetla dnevno. Iako vole sunce, važno je da im je korijen u rahloj, hranjivoj i dobro dreniranoj zemlji, jer zadržavanje vlage može dovesti do bolesti korijena.
Idealno ih je saditi uz zidove ili konstrukcije koje su blago udaljene od same biljke, kako bi se omogućila dobra cirkulacija zraka - to smanjuje rizik od gljivičnih bolesti poput pepelnice i crne pjegavosti.
Osim zimske rezidbe, ruže penjačice zahtijevaju redovitu njegu tijekom cijele vegetacijske sezone. U proljeće im koristi prihrana organskim ili specijaliziranim gnojivima za ruže, dok je tijekom ljeta važno redovito uklanjati ocvale cvjetove kako bi se potaknulo novo cvjetanje.
Zalijevanje treba biti umjereno, ali obilno, usmjereno prema tlu, a ne po listovima, čime se dodatno smanjuje rizik od bolesti.
