Ruho

Imamo se dičit' čime
Vrijedno je ko' zlato suho
Ono čuva ramsko ime
To je naše divno ruho.

Po ruhu  nas prepoznaju
Jer najljepša nošnja to je
Komplimente svi nam daju
Jer čuvamo blago svoje.

Ono je naš barjak slavni
Što ga otka ramska mati
Još u vakat turski, davni
To smo dužni poštovati.

To tkanina nije prosta
Od toga je puno više
U baštinu nama osta
Hod povijesni na njoj piše.

Povijest je to, časna čista
Dostojanstva, i morala
I vjere u Boga Krista
Što je ramu sačuvala.

To je povijest, majke, žene
Što prođe kroz mnoge muke
To su vječne uspomene
Na te vrijedne, njene ruke.

To je sveta uspomena
Čuvajmo ju sve do kraja
Svjedok je to kroz vremena
Našeg  ramskog' zavičaja.