Roditeljski razvod, čini se, manje negativno na školski uspjeh djece djeluje ako su u pitanju djeca čiji su se roditelji razveli dok su bila jako mala, dok kod djece starije od sedam godina naviše raste
Djeca čiji su se roditelji razveli te žive s jednim roditeljem imaju slabiji uspjeh u školi i veći rizik od toga da neće završiti srednju školu. Razvod roditelja, čini se, manje negativno na školski uspjeh djece djeluje ako su u pitanju djeca čiji su se roditelji razveli dok su bila jako mala, dok kod djece starije od sedam godina naviše raste, pokazalo je istraživanje britanskih znanstvenika.
"Istraživanjem koje je započelo 2000. obuhvaćeno je 19.000 djece i roditelja i u međuvremenu su praćeni različiti aspekti njihovog odrastanja: od razine blagostanja, tjeskobe, simptoma depresije, pa do razine pismenosti i uspjeha u školi", kaže prof. dr. Emla Fitzsimons iz britanskog Zavoda za obrazovanje.
Dio podataka još se obrađuje i dovršavaju se kontrolna istraživanja, no čini se da istraživanje ukazuje i na mogućnost da su djeca razvedenih roditelja sklonija depresiji.Razlika se posebno primjećuje među tinejdžericama: dok je među djevojčicama koje žive s dvoje roditelja u stabilnoj vezi 22 posto njih imalo simptome depresije, kod djevojaka koje žive s jednim roditeljem taj je udio 27 posto.
Psiholozi otkrili u kojoj dobi djeca najviše pate zbog razvoda
Zanimljivo je da se razlike bilježe i kod dvoroditeljskih obitelji koje imaju neke probleme, primjerice bolest u obitelji, ili slabije prihode i siromaštvo – i tada djevojke koje žive s oba roditelja nešto rjeđe imaju simptome depresije.
Djeca postaju ili buntovna i koriste 'situaciju' ili se povlače u sebe
Razlike mogu biti posljedica činjenice da razvedeni roditelji nerijetko imaju neriješene probleme među sobom i nisu uspjeli uspostaviti kvalitetnu suradnju u odgoju djece, pa djeca zbog toga postaju buntovna, koriste situaciju i prestaju brinuti o učenju i obavezama, ili se povlače u sebe i postaju slabiji učenici jer su tjeskobni, upozoravaju britanski stručnjaci.
"Roditelji nakon razvoda moraju ostati svjesni da su zajedno i podjednako odgovorni za odgoj i dobrobit djeteta, te da su dužni osigurati da dijete viđa drugog roditelja koji s njime ne živi i omogućiti mu da s njim ima dobar odnos, jer ono ima to pravo, čak i kad je taj roditelj u zatvoru. To što je naš partner pogriješio u odnosu s nama, što se osjećamo izdano, ne znači da će isto postupiti i prema djetetu i duboko je pogrešno osjećaj emocionalne izdaje projicirati na dijete", komentira psihologinja Ljubica Uvodić Vranić, autorica nekoliko priručnika pod naslovom Avantura osobne promjene, od kojih je treći nastavak posvećen upravo razvedenim roditeljima i sadržava 41 primjer iz njene prakse, na osnovu kojih je roditeljima dala i savjete.
"Izuzetno je važno da roditelji usklade svoje odnose i pokušaju ravnopravno sudjelovati u donošenju barem važnih odluka u odgoju djeteta, tako da su u kakvom-takvom dogovoru te da djetetu daju istu poruku. No, roditelji nakon mučnog razvoda često u svađi, ljutnji i želji za osvetom prenose na dijete svoje loše raspoloženje, ili – još gore – uskraćuju drugom roditelju susrete s djetetom, te loše govore o drugom roditelju, ili kupuju dijete poklonima, popustljivošću i slično, što možemo imati vrlo loše posljedice, kaže sugovornica. Također, ako dijete od jednog roditelja čuje da govori ružno o drugome, lako može stvoriti lošu sliku i o sebi", dodala je.
"Dijete je pomalo svjesno da sliči svojim roditeljima i kad netko govori loše o jednom roditelju to može doživjeti kao da govori njemu. Često i indirektno šaljemo takvu poruku. Na primjer, majka može reći: 'Kako si nespretan/smotan kao i onaj tvoj otac'. To su za dijete jako otrovne poruke i treba ih se kloniti", upozorava sugovornica.
"Moramo biti svjesni toga da smo mi odgovorni za svoj odnos s djetetom i da o tome možemo razgovarati s njim, te da ne smijemo biti 'odvjetnik' i učiti dijete kako da se nosi s drugim roditeljem. Treba mu prepustiti da taj odnos samostalno gradi u susretima s tim roditeljem, ističe psihologinja. Naravno, osim u slučajevima kada primjećujemo moguće tragove zlostavljanja djeteta, fizičkog, psihičkog ili eventualno seksualnog, kada roditelj svakako mora zatražiti reakciju institucija i zaštititi dijete", dodaje.
Hrvatska na začelju EU po jednoroditeljskim obiteljima
Inače, prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011., u Hrvatskoj smo imali oko 1 215 865 obitelji, a nešto manje od 208 000 bile su jednoroditeljske, po čemu smo – zanimljivo je primijetiti – na začelju ljestvice EU. Od toga je 177 517 onih koje čine majka i djeca, dok preostalih 33 400 jednoroditeljskih obitelji čine očevi s djecom.
Na žalost, ne postoje novija niti sustavna istraživanja koja bi ukazivala na to kako u Hrvatskoj prolaze djeca čiji se roditelji razvode. Zadnja takva istraživanja provedena su u razdoblju između 1995. i 2010. godine, no više su bila koncentrirana na glavne probleme tih obitelji, a manje na sustavno istraživanje posljedica koje odrastanje bez jednog roditelja može imati na dijete.
Glavni je zaključak tih istraživanja tada bio da su jednoroditeljske obitelji puno češće bile pogođene financijskim problemima, što se povezivalo s učestalijom tjeskobom kod roditelja koji je glava obitelji, slijedom čega i njegovi odgojni postupci prema djeci mogu biti slabiji.
Djeca čiji su se roditelji razveli te žive s jednim roditeljem imaju slabiji uspjeh u školi i veći rizik od toga da neće završiti srednju školu. Razvod roditelja, čini se, manje negativno na školski uspjeh djece djeluje ako su u pitanju djeca čiji su se roditelji razveli dok su bila jako mala, dok kod djece starije od sedam godina naviše raste, pokazalo je istraživanje britanskih znanstvenika.
"Istraživanjem koje je započelo 2000. obuhvaćeno je 19.000 djece i roditelja i u međuvremenu su praćeni različiti aspekti njihovog odrastanja: od razine blagostanja, tjeskobe, simptoma depresije, pa do razine pismenosti i uspjeha u školi", kaže prof. dr. Emla Fitzsimons iz britanskog Zavoda za obrazovanje.
Dio podataka još se obrađuje i dovršavaju se kontrolna istraživanja, no čini se da istraživanje ukazuje i na mogućnost da su djeca razvedenih roditelja sklonija depresiji.Razlika se posebno primjećuje među tinejdžericama: dok je među djevojčicama koje žive s dvoje roditelja u stabilnoj vezi 22 posto njih imalo simptome depresije, kod djevojaka koje žive s jednim roditeljem taj je udio 27 posto.
Psiholozi otkrili u kojoj dobi djeca najviše pate zbog razvoda
Zanimljivo je da se razlike bilježe i kod dvoroditeljskih obitelji koje imaju neke probleme, primjerice bolest u obitelji, ili slabije prihode i siromaštvo – i tada djevojke koje žive s oba roditelja nešto rjeđe imaju simptome depresije.
Djeca postaju ili buntovna i koriste 'situaciju' ili se povlače u sebe
Razlike mogu biti posljedica činjenice da razvedeni roditelji nerijetko imaju neriješene probleme među sobom i nisu uspjeli uspostaviti kvalitetnu suradnju u odgoju djece, pa djeca zbog toga postaju buntovna, koriste situaciju i prestaju brinuti o učenju i obavezama, ili se povlače u sebe i postaju slabiji učenici jer su tjeskobni, upozoravaju britanski stručnjaci.
"Roditelji nakon razvoda moraju ostati svjesni da su zajedno i podjednako odgovorni za odgoj i dobrobit djeteta, te da su dužni osigurati da dijete viđa drugog roditelja koji s njime ne živi i omogućiti mu da s njim ima dobar odnos, jer ono ima to pravo, čak i kad je taj roditelj u zatvoru. To što je naš partner pogriješio u odnosu s nama, što se osjećamo izdano, ne znači da će isto postupiti i prema djetetu i duboko je pogrešno osjećaj emocionalne izdaje projicirati na dijete", komentira psihologinja Ljubica Uvodić Vranić, autorica nekoliko priručnika pod naslovom Avantura osobne promjene, od kojih je treći nastavak posvećen upravo razvedenim roditeljima i sadržava 41 primjer iz njene prakse, na osnovu kojih je roditeljima dala i savjete.
"Izuzetno je važno da roditelji usklade svoje odnose i pokušaju ravnopravno sudjelovati u donošenju barem važnih odluka u odgoju djeteta, tako da su u kakvom-takvom dogovoru te da djetetu daju istu poruku. No, roditelji nakon mučnog razvoda često u svađi, ljutnji i želji za osvetom prenose na dijete svoje loše raspoloženje, ili – još gore – uskraćuju drugom roditelju susrete s djetetom, te loše govore o drugom roditelju, ili kupuju dijete poklonima, popustljivošću i slično, što možemo imati vrlo loše posljedice, kaže sugovornica. Također, ako dijete od jednog roditelja čuje da govori ružno o drugome, lako može stvoriti lošu sliku i o sebi", dodala je.
"Dijete je pomalo svjesno da sliči svojim roditeljima i kad netko govori loše o jednom roditelju to može doživjeti kao da govori njemu. Često i indirektno šaljemo takvu poruku. Na primjer, majka može reći: 'Kako si nespretan/smotan kao i onaj tvoj otac'. To su za dijete jako otrovne poruke i treba ih se kloniti", upozorava sugovornica.
"Moramo biti svjesni toga da smo mi odgovorni za svoj odnos s djetetom i da o tome možemo razgovarati s njim, te da ne smijemo biti 'odvjetnik' i učiti dijete kako da se nosi s drugim roditeljem. Treba mu prepustiti da taj odnos samostalno gradi u susretima s tim roditeljem, ističe psihologinja. Naravno, osim u slučajevima kada primjećujemo moguće tragove zlostavljanja djeteta, fizičkog, psihičkog ili eventualno seksualnog, kada roditelj svakako mora zatražiti reakciju institucija i zaštititi dijete", dodaje.
Hrvatska na začelju EU po jednoroditeljskim obiteljima
Inače, prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011., u Hrvatskoj smo imali oko 1 215 865 obitelji, a nešto manje od 208 000 bile su jednoroditeljske, po čemu smo – zanimljivo je primijetiti – na začelju ljestvice EU. Od toga je 177 517 onih koje čine majka i djeca, dok preostalih 33 400 jednoroditeljskih obitelji čine očevi s djecom.
Na žalost, ne postoje novija niti sustavna istraživanja koja bi ukazivala na to kako u Hrvatskoj prolaze djeca čiji se roditelji razvode. Zadnja takva istraživanja provedena su u razdoblju između 1995. i 2010. godine, no više su bila koncentrirana na glavne probleme tih obitelji, a manje na sustavno istraživanje posljedica koje odrastanje bez jednog roditelja može imati na dijete.
Glavni je zaključak tih istraživanja tada bio da su jednoroditeljske obitelji puno češće bile pogođene financijskim problemima, što se povezivalo s učestalijom tjeskobom kod roditelja koji je glava obitelji, slijedom čega i njegovi odgojni postupci prema djeci mogu biti slabiji.
